.......................

Published on 10:12, 12/08,2011

Vjetar je otpuhao bijeli kišobran djevojke sa druge strane puta.... dok smo ga hvatali kao oblak je veselo letjeo oko nas... smijali smo se nezgrapnim koracima mojim...nježnim pokretima njenim..da nisam putovao možda bih taj događaj u balet prerastao...(moja glava je spremna na razne gluposti...) Poželjeo sam da svežem jedra svoja uz nju...Osjetio sam i njenu želju, ruke je samo naslonila na brezu ne smogavši snage ni da mi mahne.. Ostavljamo često više ljubavi nego što nas čeka tamo gdje smo se uputili....


..............................

Published on 10:12, 12/07,2011

Razlijevaju se boje pod nogama....kiša je otjerala ptice sa mojih grana... potpuno sam sam.. ostavljena školjka u pjesku...nisam toliko ni star što je najgore... Nude se bircuzi kao olakšanje...kila manastirska vina u njedrima istrošene ljepotice..neke hladne nježnosti... Nude se grijehovi kao zabava... Haos propalih ideja... želudac moj nije za to pripremljen..sve mi dođe kao loš vjetar u pramac okrenut...Do vraga sve...............


....

Published on 12:04, 12/01,2011

Novo jutro i isti put...tečem niz obronke, rominjam dolinom i tješim se da ću negdje ipak zastati... ni kriv ni dužan, sve kad se zbroji nemam nikog kog mogu nazvati moji....zato ne znam, što sam to što jesam....što sam nakaradno svoj...


......

Published on 09:11, 11/29,2011

Srce je moje prazna činija, izblijedjeli list papira... prašina na pragu...

U kostima mi mrak posijao tvoju kosu.. poslednju koru hljeba...

Ruke su kameni zid isturen pred očima mojim...

Kosa more u oluji...

U svim su mi dodirima usne tvoje...

pa ti reci da je lako biti na mom mjestu....

 

Ej,

misli su mi među tvojim koljenima....a živi me zapitkuju za laži moje...

Ej,

duša mi je usnula na tvojim grudima... a mrtvi me vuku rukav....

Ej,

oči su mi prstale gledati druge....a tebe nema,

pa ti reci da  bi rado bila na mom mjestu....

 

Pjesmom sam se doskora borio sa glađu koja je okovala lice moje..

Riječi bezobzirno gurao ispred sebe...

Sad više ni njih nemam,

a ti samo stoj,

ognjena,

draga sebi...

i reci:

„Lako je tebi.. Eh, da sam ja na tvom mjestu“...


Miruj..

Published on 08:24, 11/28,2011

Miruj, miruj...

mrtvi će čuta a sve ih je više....

Neće ti dati da se smiješ,

ima ih zavidnih na tvoju sreću,

na tvoje oči boje kiše...

 

Miruj, ni meni ne govori sve...

Ja ću osjetiti da nešto kriješ

i šapnuti ti bez ljutnje:

Što biše, biše...

Miruj... Miruj..

mirujem i ja...

Sve je više mrtvih,

sve je više zla..


............

Published on 11:26, 11/25,2011

Jednom je pred moju kuću došao ringišpil...Stotine djece i među njima ja... Svjet se vrtio u krug, ja sam stajao....danas se ja vrtim u krug a svijet stoji...Sve se izobličilo...


Bez imena...

Published on 13:51, 11/24,2011

U moru tuge koje zalije moje lice,

ponekad se pojave skice

tvojeg imena...

U novoj godini što se prikrada,

osjećam neću imati išta više do jada...

ni prvo slovo tvojeg imena....

Skrštene su mi ruke

svjetlošću što izbija iz luke...

luke bez imena...

I ćutim sam,

i sam sam

bez imena...


Kako si ?

Published on 13:07, 11/18,2011

Kako si ?

Kako su tvoji svi ?

            Sjetiš li se davnih talasa,

            umornih alasa ?

            Sjetiš li se kroja kaputa,

            po kom je bila ti kosa posuta...

            Kako si ?

            Dugo se ne javljaš mi...

            Ja sad imam druge boje na licu,

            i za adresu izgubljenu ulicu....

            imam kravatu na košulji

            i komšiluk koji u sve bulji...

            Kako si ?

            Noću nad kim bdiješ ti ?

            Jesi poklonila vjetru,

svoju tridesetu....

Jesi posijala u svom krilu,

svu ljepote silu...

Kako si?

Pšenica je davno pozlatila...

nadam se da za nama nisi patila...

jer je onda i lice tvoje,

sad neke druge boje...

i nema dana pred tobom

kao što ih nema više u životu mom...


........

Published on 08:26, 11/18,2011

Ako ne uspijem...Ako se vratim.. Hoćeš me budna čekati ?

Desi se da zakoračim pa kao da sam bliži ti...Napraviću te, ti se duri koliko hoćeš...Frkći....Nosić podiži u zrak....Gledao sam te jednom leđima naslonjenu na vrata sobe... Rukama si krila lice... Šaputala da me ne voliš...valjda tako ljubav počinje...


.........

Published on 09:03, 11/10,2011

Strašno je da smo samo prah i sjena,

strašna je ljubav njena...

Zelene se polja pred kapijama smrti,

dugo na njima kucam ti...

Nekad sam vjerovao, bio vojnik tvoj,

sad sam neko drugi, sad sam poklonjen njoj...

Polja ljiljana...

moja dragana...

Polja ljiljana,

puna rana...

Zaspaću, ne mogu da se mijenjam...

Kasno je.. sve nek ide k’ vragu, tebe ne dam...


..............

Published on 08:21, 11/04,2011

Titra plamičak vatre pred očima.... Zvjezde putuju ka tebi...U kružnici sata skriven je moj život... skriću ga laganim pokretom ruke....


----------

Published on 11:48, 11/02,2011

Noći i novi razgor sa tobom :

 

            Koji nosiš br. cipela..

 

            Onaj koji mi žene daju,

 

            Prostrem se u njima koliko mi dozvole...

 

Košulja ili džemper ?

 

Može li oboje ? Ko hoće malo, dobije malo...

 

Misliš li da ćeš me voljeti kad ostarim ?

 

To su samo momenti... Slike u ramu... Ti si moja curica...

 

Misliš ?

 

Znam .........

 

Kako se čuvaš od ljudi ?

 

Imam šifru koja krije moje misli,

šatorsko krilo koje pazi  zvijezde..

 

Vuk ili jagnje ?

 

Mačak.... Mačak u čizmama...

           

            Bivše ljubavi ?

 

            Pusti to, to su davna prokletstva...

           

            Govoriću ti jednom o tom.. noćas ne...

 

            Onda, laku noć...

 

            Laku noć ljepojko...


----------

Published on 08:16, 11/01,2011

Put nade ispred mene, iza mene bespuća...gradovi bez ljudi... šume bez ptica... Zapalio sam noćas vatru i dugo je igrao pred očima mi obris tijela ti... utočište si moje pod tuđim nebom.... melem za umorno srce....Desiće se da ostanem bez snage, siguran sam u to... daj mi svoja krila tad, trun snage svoje...Odužiću se, nacrtaću ti okean na dlanovima.. podijeliti s tobom zadnju lijepu riječ...


...........

Published on 11:28, 10/31,2011

Vodim često s tobom besmislene razgovore pred san..

 

Jesam ti lijepa ?

 

            Ma ti si meni najljepša na cijelom svijetu...

 

            Daj jabuku vještice...

           

            Jabuku na sunce škrtoberu  !!!

 

            Onu crvenu.. pomalo otrovnu ?

 

             E tu, takve tamanim jutrom...

           

            One su mi najslađe....

 

            Uzetiću ti dušu onda...

 

Kao da je nisi uzela do sad...

 

Ne vidim da će se svijet promjeniti zbog tog...


Zrno sreće

Published on 13:06, 10/27,2011

Skidam ljusku sa sebe, dosta mi je ćutanja... besmislenog sklanjanja... Krenuću na put samo s jednim ciljem, da zrno sreće posijem na nekom drugom mjestu... rodio sam se zadnji put ovdje, napraviću bolji svijet negdje ispod borova osamljenog kamena.. moje svjetlo u tami svemira....Imam i plan, tačnije obrise toga svijeta... Izgradiću od komadića kaldrme tvoje oči a od krovova osmijeh tvoj... kad već gradim zbog čeg da ne napravim nešto što ne vidjeh ljepše.. što da ne napravim lik tvoj...


.........

Published on 08:29, 10/27,2011

          Opet si lijepa,

            opet nosiš život...

            Haljina svilena  grli ti njedra..

            Rećiću ti: Rat će ! Smrt će!

            Zatvaraj uši, oči..

            volio bih i ja vremana vedra..

            Ne radujem se..

            ko može tome radovati se ?

            Opet nosiš život...

Ako...

Treba nas mrtve neko  zamjeniti..

Treba nas osvetiti..

Treba nam ime spomenuti...


Ljubiću te...

Published on 08:59, 10/26,2011

           Ljubiću te u trenutku sreće,u trenutku tuge..

i kad mjesec sja i kad sunce sja.....

Ljubiću te kad mi budu draže neke druge,

kad istroši se u srcu želja sva...

 

Ljubiću te u proljeće, u zimu, u ljeto, u jesen...

ljubiću te i kad budem samo prah po polju raznesen..

Ljubiću te zbog tebe i za tebe..

ljubiću te zbog sebe i za sebe...


.......

Published on 14:28, 10/19,2011

Sjetim se kiše na tvom licu,

obale mora,

i riječi mi zastanu u grlu...

kamenje koje se otrgne niz planinu...

 

Sjetim se sunca na dlanu ti

i suza mi

zablista u oku,

izgubljeni dani poljem se vinu...

 

Milosti...

Milosti za izmoreno srce...

Milosti...

 

Sto dana i koja godina....

Sto dana i neki drugi ja....

 

Rećiću ti samo,

neko drugi je bio tamo,

neko s više sreće,

neko ko te izgubiti neće...


................

Published on 12:41, 10/12,2011

Spojeni mostovima od papira samujemo, utkane želje nas razdvajaju... (da si pristala na ljubav vidjela bi moje lice..) Dio tebe pronađem u pjesku presahla korita, izroniš nakon toliko godina i cjeli svijet sruši se na mene....Kilometrima bih tada da sam daleko... ( Skrio sam sreću u džepu tvog kaputa kada si otišla...)

            Stari grad predamnom, otrgnute zidine od vremena... Pretvoriću te jednom u zaborav, vidjećeš....(Dobro je... Dobro je, da gore biti ne može..) Tamni tonovi u meni kucaju....kanap na glavom... Pretvoriću te jednom u zaborav, kunem ti se...

            Nova adresa je jasna stvar kad se seliš... Ulica ukletih bb....Ovdje poštar ne svraća, loše vijesti ovdje stanuju... ( Dobrih nikada nije ni bilo...) Sve manje je razloga za život....Sve teže se budim...

            Vjetar bjesni.... život je teži neg smo sanjali...i ovo malo veza nestaje u nama... Ostani mi sad sama, mene čeka mukla tama... imam jedan težak put i kad me se sjetiš pogledaj u kaput... kada si otišla skrio sam svu sreću u njegovom džepu...


............

Published on 14:49, 10/10,2011

Ne misli na juče, ne misli na sutra...budi jaka danas.... Vladaj svijetom, prstićem kori me...

    Reći ću: Kroz kišno jutro, obučen u maglu ja sam hodio tebi...

    Reći ću: Biće sve u redu sad, više ni jedan put pogledao ne bi.......

    Reći ću: Svi sad vode od tebe, nude srce koje zebe...

Ne mislim na juče, ne mislim na sutra... sretan sam danas.. Prostranstva poklanjam ti....

Putuj, ja čekaću...

Pjevaj, ja ćutaću...

Izgubljen, izokrenut...

Sretan..

Sretan,

 što si tu..


Laku noć XXXXXXXX

Published on 09:35, 10/06,2011

            Sa cvijećem u kosi i osmijehom gledala je svijet... Nebo slatko kao ratluk... pred očima rijetki bezobrazluk..Imala je želju da bude uz nekoga više od potrebe da diše... kad bih to osjetio svratio bih joj u san i poželio laku noć...

 

 

Laku noć tvojim očima, ja ti jutro čuvam, ti sanjaj...

 

Sa mašnicom na ruci i mokrim očima čekala je sreću.... osvrtala se na raskrsnici da vidi da li je tu...Izlozi su većinom bili napravljeni za druge i šta, ništa... trčala bi u svoju sobu da  sanja neki bolji život... tad bih joj poželio laku noć...

 

Laku noć tvojim poljupcima, za njih bih ti poklonio svijet znaj..

 

Ostavljao sam joj nekad riječi u magli ogledala, u zalasku sunca...gorjele su zajedno sa žitom u ovoj suši... Raspar sam ja bez nje...Kad vina nestane i noć utihne, ja se pomolim i tiho prošapćem...

 

Laku noć tvojim rukama, ugasio sam svjetlo, ti sjaj...


.......

Published on 08:19, 09/28,2011

Budi mi drag gost,

budi mi samilost,

a ja ću biti tvoj,

superheroj....

 

Daljine gore,

vjetrovi tjeraju more

i ne znam u čemu je tajna,

tvoje ljepote tajna...

 

Vječnost je u svjetlu,

u nebu, u tlu...

ona čuva od mene tajnu,

tvoga osmijeha tajnu...

 

Uzmi kofere,

srce puno vjere,

i budi mi drag gost,

budi mi samilost...


---------

Published on 14:41, 09/16,2011

Paučina po zidovima,

odavno sve ne štima...

Neću priznati da mi je teško,

neću ti reći: Greško!

 

Učim hodati druge a tonem,

u uglu stojim njem..

Hraniš se svojim pobjedama,

uništavaš sve lijepo u nama...

 

Srce zatvaram, strahujem danima...

Čekam čudo, promjenu u riječima....

Neću priznati da mi je teško,

neću ti reći: Greško!


xxx

Published on 11:23, 09/12,2011

Kad sam ti pružio ruke dodirnuo sam nebo...svod pun meda krio se u tvojim dlanovima....dvadesetpeti, dvadesetšesti, dvadesetsedmi... redaju se dani na kalendaru, redaju se mojе sumnje..

            Ajde ovako... recimo da su naše strane jesne, tvoje je svo svjetlo kada svane...recimo da je ljubav bljedilo između dav sna, svijet iscjeđen u čašu zla... da sam jesen na obronku, trn u tvome oku...

            Dvadesetpeti, dvadesetšesti, dvadeset sedmi... gdje je sad dvanaesti ili trinaesti u kom sam sam našao tvoj osmijeh i plavi svileni šal, jorgovan tek procval....bjelinu tvoje bluze, oči bez i jedne suze...

           

            Kamen cvjeta podno strana, narandža miriše u bašti Jadrana...nar u tvojim njedrima...Recimo da je ljubav crnilo u danu, kad kukavički izaberem tvoju stranu... kad se more sa svih strana plavi, a ja ti pišem o ljubavi...


Kad nemaš kome...

Published on 13:21, 09/05,2011

G  em C G.

 

Noćas palim radio

 

i sve bivše djevojke

 

bih da pozdravim...

 

_ _ _

 

Tako rado bih se kladio,

 

da sve su se udale...

_ _ _

 

RF:

 

C em D G.

 

Kad nemaš kome ti,

 

ti se mene prisjeti... x 2

 

 

 

Noćas uzimam kartu za bus,

 

i sve ću da ih posjetim...

 

Siguran sam da imaju još loš ukus,

 

to mogu da predosjetim............

 

 

Kad nemaš kome ti,

 

ti se mene prisjeti...

 

Kad nemaš kome ti,

 

ti mene posjeti...


---------

Published on 11:26, 08/29,2011

U duru, u molu,

zarobio sam ljepotu tvoju....

u riječi,

oka ti boju...


..............

Published on 11:53, 08/24,2011

Tućeš me...

 

Neću, mačke mi moje...

 

Hoćeš, vidim ti u očima a i uši su mi sumnjive...

 

Galamićeš na mene...

 

Neću, jutra mi ovog...

 

Hoćeš, 

 

već si nebo nakrivila, usne izvratila....

 

a zbog čeg, zbog tog što sam

 

te gledao kako plešeš,

 

slušao kako dišeš....

 

što sam ti svjet stavio na dlan...

 

od suza napravio okean...


............

Published on 13:57, 08/18,2011

Viđao sam jednom djevojku koja nije vidjela sreću niučem, pokazao bih joj jato ptica I ništa….pokazao bih joj more I opet ništa…stavim je na ramena, zavrtim u krug I ništa… svi su djevojkama poklanjali kamenčiće, ja njoj poklonim planinu I ništa…svaki trud bez rezultata je besmislen pa sam odustao od pokušavanja da je usrećim… rekli su mi skoro da je našla sreću uz nekog tipa kog je upoznala na onoj istoj planini koju sam joj poklonio I da često plače u samoći stana… Nikad ranije nije plakala…po svemu bih sad rekao da sreća ne dolazi bez tuge… tama bez, svjetlosti…ljubav bez boli...i pitam se gdje moja sreća, moja svjetlost, moja ljubav...


----------------

Published on 08:28, 08/17,2011

Gorka tečnost u ustima i dan koji trune u magli izgubljenog grada…u torbi nosim okove ljudske…pretačem nesudbu u sudbu, zato što mi bolje od ovog nije dato a ja se ne umijem izvući iz sveg…

Eh, što me nisu oteli cigani…

Beleg tvoj pred mojim očima gori kao zvijezda…ni sličan ičemu zemaljskom…vidljiv samo meni…nacrtao bih ga na vrh svoje šatre da je imam…

Što me nisu oteli cigani…

Zaboravljena kiša u vrelom ljetu na mojim prozorima prene me iz polusna I natjera da uzviknem ime tvoje… Nikada neću biti svoj izgleda… vječno ću biti na sred neke šumske staze bez oznaka….bez otiska stopala.. bez saznanja gdje sam I čij sam…


Nezavršena priča...

Published on 11:21, 08/11,2011

Doću ti pred kišno jutro u znaku slobode... isprazniti džepove i pokazati uljubljene dlanove...

Dugo šapućeš bajku o nama, kupio sam riječi na obalam mora, na vrhovima omorika... nosim ih kao pupoljke, kao obećanje, kao sreću...

Ulice plešu u ritmu tanga, farovi probijaju moje oči, Bulevar heroja juriša na cigančad... Jednostavno, grad me guši...skrio bih se tako rado ispod tvoje haljine...

Uragan u nama...

Pred tobom podižem zastave, bijele zastave... Zbog tebe ostavljam navike, sebične navike...

Reci da si sama....

Nazovi ovo zabludom ali  ne diži ruke od nas...toliko malo nam fali da tugu izbrišemo...da se ljubav ispili u zadnji čas...

Zapetljavam se u riječima...

Srce krijem od reklama uz put, skupljam dukate za te.... ne sumnjaj u mene, sumnja je otrov proliven na srce...

10 do 10... još malo djeca će potrčati školskim dvorištem..(nikad nisam ni izašao iz druge klupe od vrata...davno sam shvatio da je odrastanje pijesak u očima..) vežem pertle da mi ne spadnu patike...dao bih se kladit da sam najbrži..

Temerin je krenuo da se okreće suprotno kugli zemaljskoj, neki svoj inat tjera.... usvojena znanja fizike je odbacio i odlučio nam pokazati da nije sve na svijetu još dokazano...pustiću ga da vidim kako će završiti, ako dobro prođe i ja ću tim putem...

10 časova.. eto djece....nastavićemo priču drugi put... odoh da vidim jesam najbrži...


.....

Published on 09:02, 08/08,2011

Smijem se ponekad,

na silu...

smijem se i krijem glavu

u tvom krilu....

Još pamtim ruku tvoju....

Zatvori prozore,

prospi mrak po mojim očima...

Još pamtim toplinu koju

mi sjećanje polako otima...

Koliko li je sati u ovoj noći,

koliko izgubljenih minuta koje treba proći...

Dani koji preostaju,

jedino mi tebe ne daju...

Smijem se ponekad na silu,

duša je negdje daleko u tvoom krilu..

Još pamtim prste tvoje

i svaki beljeg čokoladne boje...

Sve bih dao da si nekad tu...

            Sve bih dao da si nekad tu...


.......

Published on 13:19, 08/01,2011

Jedan život I ništa više, bol s kapima sreće ?  Tvrđave u mome srcu, vašar u glavi.. svjetlaci blješte mjesto bandera…

Čudan svijet pun ogledala to je…

Dame noći su odlučile uzeti zadnji novac a I dušu, vozovi odvesti prazne ljušture prognanika…ja sam odlučio umoriti se od sveg….

Želim da ti ukradem svjetlo, mrtav mjesec iza oblaka…..da ukradem svaku tvoju vlas, potom da skrijem se u u maglu, jer sam umoran od sveg…. Jer…

           

Nebo je poplavilo sve što sam stvorio i sve se otisnulo niz vodu...

i svijet mi izmiče,

a riječi ništa ne znače,

i opet bih u zagrljaj ti

a znam, reće poludio si...

Avgust je donio sol, oganj u bašte, molitvu pod krov...Nikad nisam pristao da mi život dijele na godine i mjesece ali šta ćeš, kasno je da neukim stvorovima objašnjavam da život dijelim na vrijeme s tobom i bez tebe, jer...  umorio sam se od zalogaja kisele zemlje, od sterilnosti betona, od znoja svog, od objašnjavanja i prepiranja......jer..

Tu gdje se u mene tuga uliva,

tu je nekad bilo more ljubavi,

sad je samo gola pustinja,

otkad me dušo ostavi...


INDIJA

Published on 13:03, 07/29,2011

Trunci sudbine u vazduhu...ispisane parole po zidovima... Još par godina mira, još par dana ljubavi...

Gledam bivše ljubavi kako muklo prolaze iz sjaja sreće u beznađe tmine... strepima nad tobom, jer Indija je daleko a ljubomora tako blizu...začine biraš na uspavanoj pijaci a ja imam samo jedan, tvoje tjelo, tvoju bjelu put i oči pune slobode....gužva na ulici, bijeda u svojoj ljepoti prolazi kraj tvojih usana...iskre zubi ostavljenih životinja...nije svijet draga moja razglednica ni brošura turističke agencije, svijet ti je zemlja puna žuči..

            Soba me guši,  vise slike prevare nad mojom glavom..žice ću im pokidati, kosti oglodati...

Pišeš mi da te hostel podsjeća na prezrelu jabuku a Indija na šareni kaleidoskop, da su ti stvari uvijek u rukama a srce u petama.. pišeš mi da je zrak sladak a život ljut... voda pada na tvoje riječi, puštam ih da teku u njoj...naučila si kažeš i poneku riječ, znaš reći ljubav.. (ma ti znaš stvoriti ljubav...)  kažeš i  da sunce zalazi na drugu stranu svijeta a bol se skuplja u modra korita rijeka...zaborav je tu kao draga igračka...

Čežnja titra u sivilu Balkana...

Natavljaš da pričaš o novom znaku na sebi, haljinama koje obožavaš i zlatnim narukvicama... kišne dane provedeš u igri sa siročićima kojima ostaviš pokoji rupi uz slatkiš i pitaš se kad ću te zvati a kod mene se nebo ruši na krvavu cestu....

Spuštam se na krevet, ljeto pakuje kofere a ja ne idem nikuda...Noćni voz je davno digao ruke od mene...Negdje u ovom sivilu je moje sidro...izvlačim tvoje slike iz sjećanja i  sklapam oči... navlačim osmijeh na usta, napokon Indija...


___________________

Published on 14:23, 07/22,2011

Kaljeno željezo i dan koji nije moj... predamnom ruke cigana...pjetlovi su umukli uplašeni tamom koja navire...Pravila su jasna-ćuti i trpi...Daću ti kartu za put u sreću meni neće trebati, poroci me vuku na dno....šššššššššš......ni riječi više....

Kukuruzišta na mojoj glavi... istrgane stabljike....prevara je ovaj život, najobičnija prevara...Duša gine za ljubavlju... ruke žuljaju bol...

            Nijemo gledam rijeku što otiče...umire sa planetom...izdali smo sami sebe, ostaje samo kamen kao spomen...

Obrve skupljaš, mjenjaću temu...preću na nešto lagano da te sjeti na djetinju nevinost... može li ovako nešto:

 

Trčala sam mokre kose,

noge bose, noge bose..

Trčala sam mokre kose

noge nose ,noge nose..

Čuj nije žurba neka,

dragi čeka, dragi čeka...


-----

Published on 11:39, 07/22,2011

Trčala sam mokre kose,
noge bose, noge bose..
Trčala sam mokre kose
noge nose ,noge nose..
Čuj nije žurba neka,
dragi čeka, dragi čeka...


O tome niti riječ..

Published on 09:06, 07/20,2011

Sve riječi ljubavne bi stale u ime tvoje..
Svega sam se odrekao,
svima oprostio,
dugovi su prestali da se broje...

Sve slasti neba bi zamjenile grudi tvoje....
Brodove sam zavezao,
jedra svio,
moru oduzeo boje....

Sve, baš sve je lijepo tvoje i o tome ni riječi,
čuće zlo pa će  voljet te da me spriječi


Ozdravljenje...

Published on 08:34, 07/19,2011

Raširiš veš u lijepom danu, izađeš na trijem i tugu prospeš kao okislo vino po mom srcu...

Moram se čuvati nevremena u tebi...

Dolje niz drum skrili su se uzdasi,

uzmi me i ugasi...

Na neki čudan način uzmeš svjetlost svu,

a zašto je i uzela ne bi ?

Slijepac sam...

daj mi ruku, samo još tebe imam...

Svi kažu da ludim,

nasmijem se i kažem da se samo budim...

Dug je naš put,

Mjesec je klonuo na njemu...

Ima nešto čudno u ovom svemu...

Svi kažu da ludim,

a ja se smijem jer se budim...


Jedrenjaci i sumraci...

Published on 11:07, 07/15,2011

            Pomisli, zelena trava skrivena u oblacima, ti i ja... rode ti nose sreću...

            Pomisli godine stoje, ne prolaze i svaki vjetar je proljećni...

            Pomisli da bogovi napokon puste nas da živimo..

           

Ja sam za to da se budimo.. ja sam za to da živimo...

           

Staćeš jednom, okrenut se i zahvaliti mi što sam te gurao da živiš želje jer nestaće sunca i ljeta, nestaće i mene....

           

Pomisli, modro more u šoljici kafe, bijela jedra na pučini..sumrak, ti i ja...

            Pomisli tišina pjeva tvoje ime razastrto među otocima.. koračaš po ivici svijeta što se guši ..napokon slobodna..napokon svoja...

            Pomisli, ova zemlja to si ti...


Ova melodija to si ti..

Published on 10:27, 07/13,2011

Curi melodija iz mojih zuba, dugo sam ćutao, voli me…jednom mjesečno ili jednom u životu ali voli me…. Anđeo si, ovi tonovi to si ti… Danas tvoja kosa je noć a zvijezde su svjetla prozora…noć u kojoj gubim život..

Postojati bez tebe, vrijedi li ?

Punila si mi uši Afrikom, suncem, plavim krovovima a ja uplašen, strepih kao nikada prije… (bilo je I prije, bilo još kako.. kaldrma mi godinama klepeće u srcu, točkovi kočija odzvanjaju u ušima, praporci pjevaju o haljini sa ružama koju nosiš nedjeljom u grad…)

Pisao sam ti jednom pismo I nisam ga stigao poslati, presavijeno čeka u mom novčaniku ljepšu zoru da krene na put…da ga baciš bezvrijedno pod noge jer nikada mi nećeš oprostiti što nismo otišli odavde…u njemu sam napisao samo da su s tobom nestale I ptice, i sve što sad imam je ova odvratna tišina…

Probudio sam te, oprosti..  ne mogu da ne pjevam, ova melodija to si ti…


......

Published on 09:40, 07/11,2011

Smijeh, Bože.. njen smijeh.. I pjesma… Grozdovi zumbula…. Gazim ponos I zovem je… Utkao sam u riječi strepnju,utkao želju, zavirio u strahove…

Zovem je, kletem je… Čemu prostor među nama ? Srce je pričalo ja sam stajao, ljuljali su se oblaci… ima nešto u svemiru što me vuklo njoj…. Ako u nama ima željeza, onda nismo imuni na magnet a ona je bila moj.. sve je htjelo njoj…

Dugo je blještala starinska lampa na njenom prozoru, sjene su joj igrale na usnama, vjetrovi nosili proljeće…Zovem je a iz usta ni riječ ne izlazi… kukavica, obična kukavica to sam.. korak, po korak, povlačim se u ružičnjak na drugoj strani dvorišta, baš u pravi čas…

Noći su iznova tražile krv nevinih…

Živim al to nisam ja…volim al to je samo dio sna..


.....

Published on 08:15, 07/06,2011

Zovem je, kletem je… Čemu prostor među nama ? Srce je pričalo ja sam stajao, ljuljali su se oblaci… ima nešto u svemiru što me vuklo njoj…. Ako u nama ima željeza, onda nismo imuni na magnet a ona je bila moj.. sve je htjelo njoj…


....

Published on 12:22, 07/01,2011

Donesi vino I ruzmarin,

donesi vrč pun bola…

Istina je uvijek siroče,

prezrena, gola…

 

Ne želim čuti da sam

to što jesam…

            Ne želim mislit

što sam tu gdje sam…

 

Ubaciću novčiću u džuboks

I pustiti Balaša…

Jedna od njegovih stvari

će vječno biti naša…

 

Poljubi me

Bez Imalo srama…

Vidjećemo sutra

šta će reći o nama..


..

Published on 09:46, 06/28,2011

            Ukrašću ti pogled izgubljen u daljini,

            ukrašću ti dodire ruke položene na haljini...

            Početci su divna stvar,

            sve je nježno na tren bar...

           

            Sloboda to je san,

            a ja sam od nje umoran,

            no znam da sam bio vatra

            i ničeg me nije bilo stra’...

            Sad se bojim samoće

            koja sa starošću doće....

           

Blistaju tvoje oči, tvoji obrazi,

            molim te ostani, ne odlazi...

            Molim te ostani, ne odlazi...


Voz sjećanja...

Published on 10:05, 06/27,2011

Grad vozova... danas sam u gradu vozova, neprespavana noć je iza mene, puna ugriza  mojih bližnjih..riječi povrijede više od metala....

Pijem kafu i gledam vječni voz sjećanja.... ima nešto u njemu što me podsjeća na mene, obojica stojimo na jednom mjestu... osjećam težnju za plovidbom u bolje sutra..

Kad bih pravio grad napravio bih ga od fragmenata lijepih mjesta a posebno bi u njemu zauzimao ovaj voz.... Bio bi pod mojim prozorom na pruzi koja bi tekla do tebe... prolazila ispod Novosadskog Dunava, preko Trebinjskog trga do ugla naše sudbine...

U gradu bi bilo i naoko čudnih stvari, jedan kamen na kom je stajala moja prošla ljubav, dud iz djedovog dvorišta, kej po kom sam trčao kroz djetinjstvo... Zamisli šetaš ulicama i odjednom iza nekog oštrog ugla se pojaviš u šumi...asfalt zamjene šumske staze a betonske fasade zelene gorice... Zamisli uđeš u obližnju zgradu sa starinskim natpisom „Dućan“ a dočeka te prodavač sudbine...  izabereš sudbinu po svojoj mjeri kao odjelo, zahvališ se i izađeš u cvijetni Maj...

Kakav bi to grad bio.. grad bez i jednog krova jer šta će ti krov kad bi svaki dan bio predivan a  noć kristalno čista puna zvijezda velikih kao oči tvoje...

Nisam pobornik vozova, ne daju ti slobodu kao automobil ali u mom gradu bi bili samo vozovi, dječija mašta ili politička ideologija.. nebitno... ne mogu zamisliti svoj grad bez ovog voza, tvojih ruku i mojih snova...


..

Published on 13:44, 06/26,2011

Ko god misli da će protjerivanje ili uništenje jednog naroda ili njegovog dijela donijeti ikome dobro taj će se probuditi ponovo u siromašnim i uništenim gradovima i nije ništa više od pobješnjele životinje...


Razgovor..

Published on 08:18, 06/22,2011

Razgovarati sa sobom ? Hm... Težak zadatak... Lako je zavaravati druge, mahati im srećom pred očima kao crvenom marmicom, ajde budi maher pa zavaraj sebe.. reci da ti niko ne treba, da si sretan i da si uradio sve kako treba...

            Razgovor sa sobom je za mene kao gradsko groblje, nešto što treba izbjegavati ako se ikako može... Kad dotaknem ovu temu sjetim se svog druga i njegovog odgovora na moje pitanje: priča li sa sobom ? – izvalio je bez razmišljanja: „ Ne pričam s budalom, stalno me nešto vrijeđa...“ Tu negdje se i ja vrtim...

            Dođe nekad vrijeme za to, kao i za sve druge stvari koje uporno guraš pod krevet ne bi li ih neko drugi riješio... Dođe vrijeme i za vrijeđanje ..

           

            Kriješ se kriješ !

 

            Ja, ma kakav, tu sam, učim, radim, stalno nešto guram...

 

            Šta učiš, šta guraš ? Vidim ja sve.. ili spavaš ili si po kafanama trošiš i svoje i tuđe vrijeme...

( To moje ja ima prijeku narav kao i moj djed... isto tako težak čovjek.. jednom sam ga probao slagati da sam položio dio ispita, nekako mi bilo lakše da ga skinem s vrata... Sutradan me djed upitao: Jel mudrov, s koliko se nula onaj tvoj dio piše ? .. Ni danas mi nije jasno kako je saznao da nisam položio... da nisam položio znali smo samo ja i profesor...)

 

Ma kakav, učim, radim, jedna kafa u toku dana s frendom i to je to..

 

            Nemoj meni to...ne padam ja na te fore... magistarski nisi takao a sve završavaš na lakši način, na priču...

 

            (Kako smuljati kad posjeduje informacije ? da se pozovem na treću dimenziju, da me ima i tamo samo me ne vidi ?)

 

            Zamisli da sam se dobro nažuljao za sve i ljepota... mirna Bosna...

 

            Samo mudruj, vidjećeš dokad ćeš tako moć, za sad imaš više sreće nego pameti...

 

            Ma da, što imam sreće, nema šta ko kraljica sam engleske, najteže mi se probuditi..pusti me kraju, vidiš koliko imam problema...

 

            Ne kukaj, pogledaj narodu kako je a kako ti živiš ! Imaš više nego što ti treba, više neg ikom treba..

 

            Znam, ali  i radim više od većine naroda, normalno je da rad daje rezultate... u ostalom, ne patim za timda budem sirotinja samo da bih bio svima dobar... Naš narod voli nekog samo ako ga sažaljeva..

 

Lako je tražiti nekome mane, što ne tražiš vrijednosti u ljudima...

 

Što ti ne tražiš u meni, stvarno nemam volje dalje naklapati.. odoh svirati klavir...


...

Published on 12:21, 06/21,2011

Šta čovjek učini da zasluži samoću ? Putnik sam a stojim na mjestu... Nije na meni da spašavam svijet koji tone... Rane su moje preteške da se mogu boriti sa njima, one su vukovi u meni... Reći da sam neko poseban je laž, čemu onda tolika očekivanja onda...

Šta čovjek učini da mu se ne javljaš, poželiš laku noć ? Oblak sam a ne letim... čudak pun magije a magija je voljeti te.... Popneš se na prste i pohvataš sve moje snove.. Još kao mala najbolje si hvatala leptirove uz obale rijeke, držala ih u njedrima kasno u noć..

Nije lako pratiti moje misli, ne brini i ja se patim, kao bujica huče u meni, prodiru, odnose mir... Prozor je moj drugačiji od svih , kroz njega se vidi ljepši svijet.. s njega ti ja plovim svaku noć...

Umrijeću nizašta i svjestan sam tog.. Umire se samo jednom a ja ću proćerdati priliku da moja smrt nešto znači, da me spominju...

Otvori kapiju i upali svijetlo, možda noćas svratim, da poremetim tvoj savršeni svijet.. Nadam se da u tim policama imaš mjesta za jednu knjigu koju pišem o tebi...


ROĐENJE..

Published on 20:54, 06/14,2011

Budiš se kao cvijet,
rosa te miluje,,,
ponovo si tu i goriš
kako samo tvoje srce gorjeti umije..
Precrtavaš bol,
smiješ se..
ako,
lijepo je pononovo vidjeti te..

Ustaješ kao ljubav,
kao sloboda..
(Sreća je uvijek bila
tvoga roda)..
Tražićemo vjetar,
razviti jedra..
svega ima na ovom svijetu,
imam negdje brod od kedra...

Ponesi onaj svoj kaputić
i hiljadu magija...
kamenčić čisto da te sjeti
da nije zlato sve što sja...
da sam uz tebe ja...


///

Published on 12:05, 06/12,2011

Uplaše se nekad zvijezde,
pa ti dotrče...
uplaši se srce moje,
pa zove te...
Izdaje me nesreća...
Umro je neko moj danas,
umro sam ja kad sam digao ruke od nas..
Uzmi nož i dokrajči me,
pokupi oblake i nasmij se,
sve je relativno,
sve je subjektivno...
Ko li se samo sjeća ?


...

Published on 14:31, 06/07,2011

Reda radi ću te voljeti,
pokopati srce pred tvoja vrata...
Reda radi ću te mrziti,
kad padneš biti onaj što te hvata..

Gledao sam sunce kako umire,
izbezumljeno sam zvao u pomoć...
Smirio sam se tek kad sam osjetio te,
došla si u ponoć....

Ne vidiš me, ne čuješ me..
prevrćeš strane sreće..
Nikad više pomisliš u sebi,
ali znaš da se sve okreće...

Pravo u mrak, pravo u očaj,
vino i cigareta...
Ljuljaška od srebra, cvijetni maj,
ti si ti. ni prva ni peta..

I svu ljubav da skupiš,
voljeću te radi reda....
Ja sam običan sivi pliš,
u srcu sama bijeda...