San o jednoj ženi

Spašavao sam druge,

sad ti spasi mene.....

Spašavao sam druge,

sad ti budi više od žene,

budi ljubavnica,

budi mati,

budi ona kojoj ću

srce dati....

Rodi se u  zori koja rudi...

Uzmi me,

privij  na svoje grudi,

i pusti da sklopim oči......

Umoran sam,

tako umoran..........

Samo tren da sklopim oči.........

Spašavao sam druge,

sad ti spasi mene,

jer tu gdje sam sad

je sami očaj, sami  jad.....

Spašavao sam druge,

sad ti budi više od žene,

budi ljubavnica,

budi mati,

budi ona  s kojom ću

pred Boga stati........

Usuđuješ li se pomislit da kopije tuđih sjećanja,

Izblijedjelih u vremenu ,

ti mogu nešto o meni reć?

Nisi toliko naivna...

Nisi valjda ni bezobzirna ..(Ne daj Bože tog mi više !)...

Ti bi možda da me sudiš po njima?

Lakše da ti bude, ali....

Mogu li ti reć tuđe usne i žele li,

da mi srce krvari jutrom kada ga sunce probudi

i umire sa svakim uzdahom iznova?

Ne vjerujem..

Mogu li reć da te sanjam ?

Da sanjam našu ljubav, našu žuč i naš med?

Ne vjerujem,

To će zlobno,

s namjerom ili bez nje prešutjet....

Što bi se radovali tuđoj sreći

 a svoju nemaju hrabrosti  tražit?

Svoju  ćerdaju  ko  sitan  groš!

A ti želiš vjerovati  im..

Ti želiš da sam isti kao svi....

Usudila si se reć da su moji koraci premali da prate tvoje ?

To zadrži za nekog drugog !

Spusti nos da ne zapneš o mjesec  njim...

Kad razbiješ koljena kasno će bit ! 

Ja ću tad negdje drugdje snit,

ja ću neku drugu grlit....

Ti vjeruj tuđim usnama koje grade zidove među nama,

vjeruj tuđim riječima,

al ne žali onda što ćeš ostati sama !

Misliš da me znaš ?

Da znaš išta o meni

 gledala bi kako se grčim od ljepote tvoje...

Kako strahujem da će tvoja sjena

izblijedjeti u ovoj kasnoj jeseni..

Da znaš išta o meni

pustila bi da nam se ruke prepletu,

da pokažemo svima na svijetu,

da tuđe riječi,

tuđe usne,

 ne mogu izgraditi zidove veće od tebe,

veće od mene,

veće od nas....

U meni živiš i u meni živjećeš....

I kad o meni bude govorio samo kamen,

ja ću anđelima pjevat

o ljepoti tvojoj...

Biraj put sa mnom ili bez mene...

Biraj dobro ili zlo...

Ja te neću sudit...

Branit ću te srcem,

ljubavlju...

Biraj mjesec, biraj tamu...

Odreć  ću se sunca,

Odreć  ću se svjetla.....

Nikad te neću ostavit samu....

U meni živiš i u meni živjećeš...

I kad bude sve umuklo,

kad se okamene rijeke u vrtlogu vremena,

ja ću pjevat o ljepoti tvojoj...

Ne volim,

to što od bjeline dana

prije neg ću doći

do zlatne boje jutra,

moram preć preko crne noći.....

            Udišem težak dim cigarete. Izgleda da je cigareta najbolje sredstvo da izbjegnete tuđu blizinu. Dovoljna vam je cigareta, kafa i nemate potrebu za ljudskim bićem. Nestane Homo sapiens u Vama.  Tako je i sa njom, ima svoju cigaretu, šta ću joj ja? Upravo konobar donosi mali ekspreso, nehajno ga spušta na sto. Nemam me ni u najboljim željama. Bolje je da se ne zanosim, već put pod noge.. Kako kažu: Kud koji, mili moji... Nema veze lutko, imam ja svoje nemire, odoh se boriti sa njima....

Lijepa je... Duga kosa kao zlatni ram uljepšava crte lica, lica kog se ne bi postidjela ni jedna kneginja. Lijepa je... Znamo se još iz studentskih dana, tad mi je bila mnogo bliža...Volim žene sa osmijehom, a ona je svoj negdje izgubila. Vrijedio je zlata. Lijep je još uvijek, samo... Htio sam joj reći, daj lutko osmijehni se, nisam ja Da Vinči...Sad kad sam već dobro odmakeo, hiljadu stvari bih joj želio reći...Da .... Ma nije bitno... Odoh sanjati svoju neznanku, divne duge kose koja uokviruje bijelo lice kao ram.... Sanja li me negdje pod ovim zvijezdama?

Ne javlja se moja draga,

možda spava?

U jastuk joj uronjena glava....

Ne javlja se moja draga,

možda uči?

Ne ometaj je srce, muči!

Moja draga, moja draga....

A šta ako bolna je?

Klonula i ne može dozvati me?

Ako uzdiše mi ime,

drhti od groznice sred ljeta, kao u po zime?

Šta ako bolna je?

Moja draga...  Moja draga...

Sad kad promislim, nešto je blijeda,

nazvaću je ipak radi reda....

Draga...  Moja draga...

Moja sidra su se davno otkinula od tvojih njedara..

Nestaješ sa obzorja tako lako...

Zemlja je okrugla draga,

gdje god se uputio opet ću na kraju doći tamo odakle krenuh...

Čekaj me....

Ne plači,

ne pravi dramu,

nije prvi put da te ostavljam samu....

Udvaraće ti se mnogi, znam...

Govorit da život bacaš...

Nudit zagrljaj,

prijeko potrebni gutljaj ljubavi usahlim usnama..

Iskušavat tvoju snagu...

Tvoju vjeru u nas....

Ti ne sumnjaj, jer Zemlja je okrugla draga

 a tvoja njedra jedini su nektar na ovom svijetu......

Sanjaću ih..

Budit se u čežnji,

lijegat u želji........

Vjetar miluje jedra, plava pustinja obavija me sve jače...

Tonem u samoću....

Borim se sa njom,

pokušavam sačuvati  te,

prizivam sjećanja....

Peče,

srce je puno soli....

Kad mi je teško kao sad, uzmem busolu i tražim sjever....

Zvijezdu vodilju...

Tebe koja plamtiš u noći nadamnom....

Ako ni to ne pomogne stegnem šal, tvoj poslednji dar, dok ruke ne poblijede kao tvoje lice

I pričam vjetru o ljepoti tvojoj...

Oslušni....

Čućeš ga kako ti šapuće najljepše stihove...

Osjetiš li kako miluje ti kosu umjesto mene ?

Prstima prelazi preko usana i govori ne plači,

ne pravi dramu,

 ne ostavlja te prvi put samu.....

Ostani mi daleko, am G

ostani mi čežnja, dm F  (Am)

 ne zamuti se zlatna rijeko, Am G

zato što te neko zagazi do gležnja. Dm F  (am)

Ostani mi ljubav,am G

ostani mi san, dm

ne daj se za svijet sav… F E (Am)

Ostani mi ljubav, am G

ostani mi san, dm

ti si prekrasan proljetni dan. F E (Am)

Hladne su noći u decembru, am G

Sanjam tvoje poljupce… dm F  (Am)

Sanjam te okupanu u srebru, am G

Sanjam tvoje lice… dm F  (Am)

Ostani mi ljubav,am G

ostani mi san, dm

ne daj se za svijet sav… F E (Am)

Ostani mi ljubav, am G

ostani mi san, dm

ti si prekrasan proljetni dan. F E (Am)

Iz očiju ti nalazih izgubljene misli...

Prazna ogledala...

Zalud smo u životu kisli,

zalud si uz mene stala...

Iza snova nailazih na uzdah,

Potrebu za promjenom....

Nekad za te' lijepu riječ imah,

zvah te najljepšim imenom...

Sad mi ostaje samo da iza nas

tražim ljubav....

Snove....

Da iza nas tražim život sav...

Tražim neke nove....

Ljubiti me nije znala, (Am, E, Am)

Drugom srce dala. (Dm,G, C, E)

Ljubiti me nije znala.(F,E,Am)

Goranka, djevojka,(Am, E, Am)

srce mi slomila...(Dm,G, C, E)

Goranka, djevojka.(F,E,Am)

Sreću mi odnijela....Am, E, Am)

Vratiti se neće znam,(Dm,G, C, E)

Sreću mi odnijela.....(F,E,Am)

RF:Neću više živit, (Am, E)

neću više ljubit,(E am)

majko sada znaj,(C, G,C)

al samo nju nemoj kunit,(dm,am)

zašto je otišla....(F,E,Am)

Napomena: Ova pjesma je u stilu  starogradske,

Strofe lagane, sa tugom, kao da vas prate tamburice

a rf brz malo usporit i naglasite u dijelu rf.. Al samo nju nemoj kunit, spustite ton...

Em                       Am

Sinoć mjesec reče mi

              H7      Em

da sama nisi bila ti…

   Hdim  E-dur                Am

Kaže da te kući drugi vodi

Hdim  E           Am      

da si mu rekla da

        H7                     am

a živ sam još uvijek ja.

Rf...

E7                        Am

I sad živim samo za to

Am7 Hdim E Am

da te pitam zlato,

Am7 Hdim   E          Am

dal znaš da sam umro ja,

           H7               Em  

kad si rekla drugom da..

.......

Em                       Am

Jutros zora šapnu mi

H7      Em

da su tvoji bili sretni svi….

Hdim E-dur                  Am

Što te drugi kući vodi

    Hdim E-dur                  Am

što su njegova polja sva

      H7  em

što nije ja...

rf..

I sad živim samo za to

da te pitam zlato,

dal znaš da sam umro ja,

kad is rekla drugom da……..

Dijete u tijelu žene...

Oblaci su se skupili nad gradom,

žele da potope mene...

Ljubiš me po vratu,

provlačiš ruke kroz kosu...

Želio bih da bos poljem kročim,

da osjetim jutarnju rosu...

Grliš me, osjetim želju...

Pokušavaš da se okrenem ka tebi...

Snijeg je nestao u rijekama,

da bagrem ranije procvjetao ne bi ?

Odlaziš pod tuš....

Ljutito se oblačiš...

Mogao bih ti već nekako reć,

da odavno mi ništa ne značiš...

Sadiš riječi oko mog srca...

Zrna čežnje....

Juče smo bili tako mladi,

bili zeleno drenje....

Ružo,

još mi dlanovi krvare od tvog trnja...

Još sam isti,

samo je duša crnja....

Razbacujem sjećanja

kao košulje po sobi....

Osjećam te u njima,

uživaš u svojoj zlobi...

Učim puzati ponovo...

Učim reći ljubav,

slovo po slovo...

Učim vjerovati novima...

Ma da te ne davim,

znaš sve....

Nego reci, šta kod tebe ima?

Nije važno koje ti je ime,

zvaću te Ljubavi....

Nije važno kome nisu,

meni tvoji obrazi biće ubavi....

Upitaj slobodno za pravac zvijezde,

one se pod mojim prozorom gnijezde.......

Pitaj ih gdje sam ja,

da budemo više od komada sna.....

Ostavi mi dane

prazne kao tvoja duša........

Vrištaću u njima...

Potući se sa svima...

Napiti sa prijateljima....

Ostavi mi godine

nesretne kao tvoje srce....

U svakoj ću te tražit....

Jutrima se žalit...

Noćima se sretan pravit...

Draga, velike su ove sjene,

veće od tebe i mene.

Zalud se propinješ na prste,

iste smo mi vrste...

Ma koliko se nadala,

koliko sebe lagala,

zalud se propinješ na prste,

iste smo mi vrste...

Te tvoje trepuške,

pate nas muške,

jedno godinu dana,

otkad propupa ko šljiva rana...

Ti tvoji rumeni obrazi,

mjesečevi odrazi...

Prekidaju dah,

raskućiše sve što imah...

A tek te tvoje grudi,

ljepše neg zora kad zarudi,

već godinu dana,

Skloniću te sa kiše.

Dodirni mi dlanove,
osjetiš li sunce u njima ?

Zažmuri.
Obrisaću ti umor s lica.
Znaš da ne mogu te gledat ovako jadnu,
dozvolit da ti suze kao ova kiša,
na zelenu travu padnu.

Skloniću te s kiše.
Pogledaj mi oči,
plave su kao nebo što bi trebalo bit.

Ćuti.
Ne moraš ništa reć.
biće bolje sutra već.

Skloniću te s kiše.
Nasloni glavu na moje rame.
Zagrli me.
Imam rječi koje liječe dušu.
Imam osmijeh koji zaustavlja oluju.

Skloniću te s kiše.
Vodim te u divan dan.
Dodirni mi dlanove,
osjetiš li sunce u njima?

Juče sam te vidio u osmjehu,

u pogledu nepoznate djevojke....

O, kako je uživala u odrazu                    

gledajući svoje predivne uvojke....

Vidio sam isto ono zadovoljstvo,

istu onu samosvjesnost tvoju....

„Slatka si“-pomislih . „Neka si“..

Obiđi me, još su mi sve na broju....

Juče sam uživao u osmjehu..

Dugo već ne ugledah sličan tvom......

Nisam je upitao za ime, za broj...

Nasmijan sam otišao u prazan dom....

Noćas me posjetio vrag,

ko da zna,

da sam umro ja....

Sa mnom crn mjesec putuje..

Za mnom tvoje srce ne tuguje....

Noćas me posjetio vrag,

ko da zna,

koliko sam ti nanjeo u životu zla....

Osjećaš li gubitak?

Da je djelić tebe nestao sa mnom ipak?

Noćas me posjetio vrag,

ko da zna,

da se neću probuditi iz sna....

Šta reći na kraju...

Ni mudraci živjeti ne znaju?

Da sam te voljeo, jesam !

Da sam to znao pokazati, nisam !

Da li mi je žao?

Uvijek je i bilo samo nisam pokazati znao....

Ispiraš sjećanje na mene,

miris moj...

Hladnoća vode odnosi svu strast,

sav znoj...

Danima poslije tebe nalazim sitnice,

zaboravljeni svijet....

Brojao sam jednom gumice za kosu,

čini mi se ima ih pet....

Sklopljenih očiju slušam kako se oblačiš,

popravljaš šminku...

Još malo i ideš onom svom

gubitniku....

Ni poljubac, više naslonjene usne na obraz..

Krećeš...

Još jednom da popraviš bluzu,

pogužvani veš....

„Srce, čujemo se sledeće sedmice.

Odoh ja.“  (govoriš mi)

„Čujemo se. Ja ću malo probati

da uhvatim sna“....(odgovaram ti)

Zatvaraš vrata.

Izlaziš.

Otvaram oči. Ustajem.

Kako da kažem više da ne dolaziš?

Znaš ne volim te...

Volim djevojku koja nekad bila si,

dok osmijeh od nas krila si...

Znaš ne volim te...

Uspomena za kraj,

oštrice noža u srcu sjaj...

Znaš...

Vidim sve znaš

i briga te baš.....

Sanjaš neke,

savršene, daleke..

U stranu guraš me...

Zbog tog znaš,

ne volim te

i to što si sama,

briga me baš....

Da li bi tvoje crvene cipelice,

bile za to da krenu u šetnju sa mnom?

Niz gradske strme ulice,

da vidiš gdje mi je dom.

Da li bi tvoje male korake,

pridružila mojim nezgrapnima?

Pa ravno niz ove sokake,

da vidimo šta kod mene ima.

Da li bi tvoje male nogice,

bile spremne da zaborave da su umorne?

Pa ravno niz zidova ivice,

roze fasade i skrivene prozore, pravo do mene...

A tamo kod mene ...

Sklanjaš zavjese u stranu i otvaraš prozore kao jabuke, jutrom..Divna jesen... Sunce nestaje u očima tvojim, dubokim virovima duše... Otiću za tren... Bog mi ne da tvoju ruku.. Otiću od tamo gdje nikad nisam bio.. Od prozora tvojih ispod kojih nikad te ne čekah.. Od očiju dubokih kao okean.. Od sreće, u sivilo betona kojim sam okovan...

Jesen... Kestenje pada na krovove obližnjih kuća umjesto kiše... Još sam tu negdje pod prozorima... Otvori ih širom i stavi moje srce pod njih... Čemu strah od ljubavi? Vjeruj u nemoguće, vjeruj u nas koji ne postojimo... Vjeruj u mene koji se moli za te’... I zato otvori širom prozore u ovo divno jutro i stavi moje srce pod njih a ja ću već nekako nać tvoj grad, ulicu i broj... Tvoje srce...

Probijam se kroz dim do tvojih obraza,

jabuka u rajskoj bašti....

Mračno je ovdje,

hajdemo do izlaza...

Lišće šušti pod nogama,

izdaje da smo u bjegu.............

Da nas ne otkriju,

za nama da ne potegnu....

Skriću te za svaki slučaj pod kaput....

Zagrli me..

Znam jedan udaljen svemir,

zvijezdama posut do njega put....

Jutro će, prije neg želimo,

neg se okrenemo....

Misliš da samo tako

nestati ne smijemo?

Drznuti  se moraš...

Disati...

Ljubiti....

Da ne žališ kasnije, znaš......

Da ne tuguješ kasnije, znaš....

Kraljica si,

tvoje kraljevstvo je tvoja soba....

Rob nisi,

što ćeš biti, kad imaš mene za roba.

Dvori tvoji,

Od svile i zlata satkani,

kao i snovi moji,

vječno mladi i mirisni kao jorgovani.

Princeza bila si,

dok smo zajedno kroz polje trčali.

Sad ti se obraćam sa VI,

koraci naši su davno u travi nestali.

Kraljica si,

svakim danom sve oholija,

i zato ti,

neću biti više rob ja.

Još se ne smijem,

još su oči magle skrile...

Znaš,

od tuge nema jače sile....

Još moje srce samuje,

budi se s tvojim imenom....

A ti,

ti i dalje guraš po svom.....

Noći ispraćam u kafanama

i zora mi prostire postelju....

Jedino se konobari raduju

mojoj tuzi, broje novce u veselju......

Godina kao selica odlazi......

Snijeg će ponovo.....

Ćutim,

od imena ti peče svako slovo.....

Još nekad čujem ti srce,

čujem šta si rekla u odlasku....

Čujem

svaku rječ, svaku opasku.....

Još se ne smijem,

još su oči magle skrile...

Znaš,

od tuge nema jače sile....