Čovjek s maskom...
Ljubiš masku draga, a ne mene,
ja sam cvijet draga, koji vene...
Dobro došli na moj blogg. Pjesme su moje djelo te molim da ih ne prijavljujete kao svoje. Jednim dijelom je ovo moj dnevnik događaja iz života. Ukoliko imate pitanja slobodno ih mozete uputiti na mail> ladacki.bloger@gmail.com
Ljubiš masku draga, a ne mene,
ja sam cvijet draga, koji vene...
Usnuh je noćas ponovo... Grlio sam je, milovao po kosi, ljubio u čelo. Tako je sladak san bio. Prošlo je već mjesec, možda i više kako mi se zadnji put pojavila u snovima. I nešto novo, do sad je bila samo moja opsesija, noćas sam je ljubio. Noćas je prvi put bila moja. Probudio me telefon. Nebitan neko, sa nebitnim problemom i prekinuo mi tako rijedak i vrijedan kao dijamant, san o njoj. Kad sam prekinuo razgovor shvatio sam šta mi je učinio, htio sam ga nazvati i reći, reći da..... nema novca ovog svijeta, riječi izvinjena kojim može nadoknaditi što mi je uzeo. Nju u mom zagrljaju. Prvi put sam osjećao da je tu, da neće nestati.. Bio sam tako sretan.
Probao sam sklopiti oči, ponovo da dođe u san...Ne ide tako, da ide ne bih ustajao iz postelje. Ona dolazi kad ona poželi i ostaje koliko želi.... Šta je još čudno u snu, prvi put me ostavila i vratila se, podvukla se pod moju ruku i dopustila da se osjetim bitnim u njenom životu. Pitala me o mojima a ja sam joj pričao sve što bi je moglo interesovati... Telefon...
Sad razumijem sve one namrgođene tipove, koji žele samo da ih ostavite, obiđete u širokom luku.. Možda i oni sanjaju nekog kao ja. Moram obratiti pažnju nose li telefon.
Vjerovatno ne nose. Zašto da ih neko nebitan, sa nebitnim problemom probudi u snu.
Kolegica me jutros na poslu pitala šta mi se desilo, zašto sam nersapoložen. Nisam odgovorio, shvatila je da me treba pustiti da ćutim.. Nisam imao telefon uz sebe....
Am dm
Ma... nek si otišla,
Am
Ma... nek si otišla,
G F
još ponesi ovo malo, života što je ostalo....
Am dm
Ma.... nek si me ubila,
Am
ma... nek si me ubila,
G F
još ponesi ovo malo, sreće što je ostalo....
RF:Ja neću patiti,
ja neću shvatiti,
kad te vidim kako s drugim prolaziš.... ( i u refrenu se ponavljaju isti akordi samo je malo brži i naglašenij)
Ponavlja se prva strofa.....
RF; Ja neću patiti,
ja neću shvatiti,
kad te vidim kako s drugim prolaziš....
Samo ću oči sklopiti,
glavu okrenuti,
da srce bol ne osjeti....
Ova pjesma je balda....u stilu Arsena Dedića... zamislite kad je budete svirali da ste za klavirom i
uživajte
Daj mi lijepu misao,
napraviću pjesmu od nje.
Daj mi životu smisao,
a ja ću tebi moje sve.
Noćas sam jednoj djevojčici
pokvario bajku.
Kao da sam joj
opsovao majku,
a rekao sam samo:
„Nisi vrijedna
koliko misliš
mlada damo..“
Rekoh joj u lice:
„Nema novca za koji bih trpio
te tvoje bubice!...“
Noćas sam jednoj djevojčici
pokvario san,
rekavši da sam
od njenog
izvoljevanja umoran....
Nadurila se, podigla nosić,
rekla mi da do vraga mogu ić’...
Vrzmala se
minut gore-dole.
Povukla me za uši,
šapnula:
„ Ja sam dama,
a dame se neupitno vole“.....
I šta ću?
Trpim, ćutim,
psujem joj u sebi majku...
Na poslijetku, ko sam ja
da kvarim bajku?
Tvoje oči, zvjezde na dohvatu ruke.... Kako predivne mogu zadavati toliko muke, toliko besanih noći, toliko uzdaha kada ćeš doći draga? Najteže je čekati nekog ko neće doć, nekog ko neće moć srce ti dati..... Umrijeti je lako, evo ja mrem od kad te vidjeh, mrem u sjaju zvjezda čekajući da primjetiš moju patnju, čekajući da shvatiš da tvoje oči, zvjezde na dohvatu ruke zadaju mi toliko muke toliko besanih noći, toliko uzdaha kada ćeš doći draga?
Dođi.....
Nudim ti ljubav,
sunce mjesto dukata...
Oblak plav..
Sreću...Ovog minuta, ovog sata...
Dođi,
prestani biti želja....
Dođi,
daj mi kap veselja....
Znam da osjećaš da si nečij san,
dođi,
umoran sam od čekanja...
Umoran....
Otrgnem poneku riječ iz srca,
kao vjetar list u jesen.......
Prepoznaš li se u njima?
Neshvatljiva si......
Nedodirljiva....
Ljetna je noć, propuštam san da bih gledao zvijezde....
Slutiš li da sam tu u blizini....
Dušo, Zemlja je mala za nas...
Osjetim tvoju boli, tvoju samoću a možda nas okeani dijele....
Kiša će....
Spustiću roletne....
Nasmij se, da sunce izađe, da kiša prestane.....
Nasmij se da se probudim.....
Čini se,
da svako malo mislim na tebe,
i stavljam otpalo lišće u džepove....
...........................................................
Čini se,
sve je potrošno,
sve je pogrešno....
...........................................
Vode protiču mimo mene
i Zemlja se bez dozvole okrene.....
.............................................
O da,
sve je potrošno,
sve je pogrešno....
...........................................
Čini se,
da stavljam oblutke pod jastuk,
i da zadržavam u sebi jauk............
................................................
Čini se,
sve je nevrijedno,
više nismo jedno....
.............................................
Različiti svjetovi......
Svako na drugu stranu plovi....
...............................................
Ti izvireš,
a ja ponirem...
Ja umirem....
....................................
O da,
sve je nevrijedno,
više nismo jedno....
..................................
O da,
sve je nevrijedno,
otkad nismo jedno....
Kad zalutaš u moj zagrljaj,
pjevaću ti o ljubavi,
pjevaću ti o samoći.....
Kad zalutaš ljepojko znaj,
čekao te neko ko bi zbog tebe sve da ostavi ,
neko ko za te skida zvjezde ove noći........
Ako si i ti sama,
hladnoća ti grize kosti,
izađi, ulicama lutaj......
Ako praznina srce ti slama
bez imalo milosti,
ti izađi, lutaj... Lutaj...
Negdje već,
naši puti će se splesti....
Negdje već,
nas dvoje ćemo se sresti....
Negdje već....
Zato lutaj,
prekrivena srebrom mjesečine...
Zato lutaj, lutaj,
samo požuri da mi srce ne svine,
jer dugo, dugo već,
nikom ja ljubavi nemam reć...
Jednom ću stvarno morati,
uzeti nebeske konje šarce,
i sve svoje pjesme preorati,
kako bi ostale riječi otporne na udarce,
vremena......
Kupiću sebi melodiju,
Veselu, hrabru i naivnu.
Kad se u meni dusi biju,
Da čujem muziku divnu.
............................................
Kupiću sebi gitaru,
Uglađenu, pravu damu.
Da s njom pređem Taru,
Osvijetlim kanjona tamu.
.........................................................
A tebi darovaću osmjeh,
Blistav, od srca iskren.
Kad se okreneš i kažeš: Eh,
Sad si moj, nisi više njen.
Nemoj stati,
šta ako orkani bjesne,
vjetar lomi grane..........
Nemoj stati,ni kad munja bljesne,
ni kad svane..Nemoj stati....
Ja ti nemam svojati,
nikog da me prati........
Nemoj stati......
Vječno čekam
i čekaću..Nemoj stati...
Samo tebe imam
i samo tebe imaću ....
Nemoj stati,
znam da te sve umorilo,
da se nebo otvorilo........
Nemoj stati,
moje i tvoje srce
godinama traže se,
godinama pate se.......Nemoj stati,
moraš istrajati........Samo tebe imam
i samo tebe imaću ....Nemoj stati...
Vječno čekam
i čekaću..