............

Published on 12:45, 11/18,2010

Stegne mi se srce nekad...

Polete mi misli kao selice na jug tad.....

 

Kad je teško sklopim oči i sjetim se djetinjstva, dana spokoja provedenih na plažam Makarske... Sad sam tek svjestan koliko sam bio sretan... Uzimamo zdravo za gotovo vrijeme sreće dok traje...

 

Stegne mi se srce nekad.. Svi imamo mjesto na koje bježimo, ja sam na nekom od molova.. ispraćam brodove... nogu uronjenih u more gledam Hvar....ne mislim na nju..

 

Pustim kraju sve i odem do komšije u maslinik podno Biokova... Nisu ga godine promjenile, pričamo dugo, sad su ozbiljne teme na repertoaru... nisam više dijete.... popijemo vince i probamo ovogodišnji pršut....

 

Stegne mi se srce nekad...

Zastaje mi dah...

Odlazim na osamljenu hrid...

ne mislim na nju tad..

Evo mašem ribarima s nje sad.....


Ozdravi....

Published on 13:34, 11/15,2010

 

Em, am, G, H7...

 

Kad odeš, kad odeš ti,

tražiću te u zvijezdama....

Kad odeš i tada ćemo biti mi,

pružiću ti ruke da ne budeš sama...

 

RF:Am, H7, Em...

 

Ne, ne brini,

daleko taj dan je pred nama...

suviše mladi da bi sjali...

zato usni mi na rukama...

 

Kad odeš, kad presahnu sni

i kad te svako drugi ostavi,

ja ću i tad ti šaptati,

al sad mi samo ozdravi...

 

Ne, ne brini,

daleko taj dan je pred nama...

suviše mladi da bi sjali...

zato usni mi na rukama...

 

Samo mi ti

ozdravi....

 


..........

Published on 09:27, 11/11,2010

Više nismo mi...

Više nismo jedno....

Poklanjam sreću drugoj ženi...

Bijedno..Bijedno.. Bijedno...

 

Ispustio bih dušu...

Sve sam,

što nisam..

Pogledaj me...

Pogledaj me...

 

Pratim te željom i sada...

More ljubavi na obali žada...

Pišem ti...

Pričam ti...

 

Nestaje sunca,

poredana oluje zrnca..

Brod u boci...

Riječi u boci...

Poslušaj ih...


.........

Published on 14:26, 11/05,2010

Danas je dan putnika nenamjernika… danas je dan lica iz prošlosti…. Uzmu moju dušu i moju tugu da pričam s njima... uzmu moje suze i peru mi ruke... zid sjećanja u meni, stavi molitvu u njega …. I krijem se u sjenkama… I bježim… Mjesec me pridržava da ne padnem… 

Danas je dan onih koje ne mogu dozvati.. s kojim ne mogu biti…Danas, na meni odora gavrana….. i sijem pustinju… i sijem bol...  

Reci mi da nikad nisam imao nikog kog sam izgubio... Reci mi da te zagrlim... Reci mi da neću nikad bez tebe ostati ja...


Vrijeđa me...

Published on 10:54, 11/01,2010

 

I trče ti moje ruke,

veži ih o zid....

Dijete sam...

Jedro sam...

 

Možemo pobjeći,

skriti stid...

I to što znam,

ne znam...

 

Krpim ono malo sreće,

da ljubav potraje,

a vrijeđa me

šta iza nas ostaje...

 

Zima je

i ne vidi se drum...

Zima je....

 

Vrijeđa  me

šta iza nas ostaje....


....................

Published on 11:59, 10/27,2010

Sam sam,

i zvijezde su mi same,

ruke prazne...

Dotakni me osmjehom,

kao dijelom

tvoje kazne....

Daću ti,

vačeri pune ruzmarina...

Daću ti,

žar koju stvara tvoja blizina...


Pjesma iz tame...

Published on 09:34, 10/25,2010

Izgubljeni svijet...

Juče sam  bio jablan...

Izgubljeni životi,

juče sam bio blizu ti...

 

Polja cvijetna...

Nadamnom tama....

Ne želim misliti

šta je bilo sa nama...

 

Škrto se osmjehujem..

Usta su mi puna ilovače...

Ostali su drugi mladi,

ostala si ti u nadi...

 

Nedovršeni korak...

Dao sam koliko sam mogao....

Ljubio, voljeo...

Bolje nisam znao...

 

Polja cvijetna...

Nadamnom tama....

Uska je za moju dušu

ova jama....


.............

Published on 08:43, 10/20,2010

Moj lik krije tvoj odraz u ogledalu..

Hladnoća nas guta....

Tražio sam spas u zagrljajima,

našao sam samo ljubav propalu...

Ne vidim spas ovog puta....

 

Kreni i ne osvrći se...

ja ću ostat čekajući prošlost....

vitraž slomljenih želja

nad mojim uzglavljem sjaji se....

vratiću se u krevet

ipak je nedjelja....

 

Zakorači....

Ugasi svjetlo...

Sreća te čeka....

Usrećiće te, zadržati, neko jači...

ja nisam mogao to...

 

Vratiću se u krevet

ipak je nedjelja....


.......

Published on 14:12, 10/10,2010

Bila si jednom bijela
i tad si rekla da...
I bijela, nisi bila bijela,
na duši sam ti bio ja...


Ništa je moje ne zanima...

Published on 09:25, 10/06,2010

Pjevam tuzi svojoj,

crnilu koje me proždire,

otetim danima...

 

Pjevam joj,

a nju to ne zanima...

 

Ne zanima je

da je dio moga tijela,

srca komad...

da sam je od prvog trena rad...

 

Nju to,

nju ništa moje ne zanima...


-----

Published on 08:20, 10/04,2010

U nesreći se pronalazimo..

u nesreći me vidiš napokon...

Potonule lađe u tebi,

u meni...

Umrijeću čekajući te..

Umrijeću čuvajući te....


Istine...

Published on 08:36, 09/28,2010

G                                     C

Kad doneseš ono malo riječi,

 

G                        C

koje kriješ od mene.....

 

G                       D

kad doneseš oblake

 

C              G

pune  nevolje....

 

 

Kako spriječit istine

da se pred nas postroje ?

Kako znati da sutra

biće, biće bolje...

 

Em                   C

 

Kad dođu godine,

 

Em                 C

 

hladne, očajne,

 

Em                C

 

ja ću draga i dalje

 

               G

biti uz tebe,

 

C               G

 

biti uz tebe.....

 

 

Neka tužna svitanja,

dani puni skitanja

i istine,

sve je do tebe , do mene..


Negdje daleko...

Published on 14:06, 09/21,2010

Ti ćeš umrijeti i ustati...

Ustati u jarmu u kamenu... 

Ti ćeš zastati

al samo na čas...

 

Pomisli na obalu, na rijeku

na ljubav  tajnu, daleku...

pomisli na mati

i nemoj stati,

nemoj ostati...


Od prvog trenutka...

Published on 15:11, 09/19,2010

Suncokreti su plakali sa mnom noćas..
Zvao sam te i zovući te izgubio sam glas...
Nedostaješ mi od prvog trenutka kad sam te vidio...

Pod grlom ukradeni poljupci...
Trgam se.. zarobljen u stupici...
Zaljubljen u tebe od prvog trenutka kad sam te vidio...

U meni osjeka,
zaboravljena djeca...
U meni misao bez odjeka,
ton koji jeca...
Zarobljen  u tebi od prvog trenutka kad sam te vidio..


Ukletog soja sam...

Published on 08:55, 09/16,2010

Nek svi ljubavnici ućute,

dosta mi je strasti vaše....

Ja sam sam, prokleto sam..

Njoj to tako paše....

 

Nek svi zaljubljeni me ostave,

sit sam ljubavi vaše...

Moje ruke prazne su,

nju samo imaše...

 

Nek svi prokleti dođu meni,

ja sam brat vaš..

Voljeo sam i opet ću...

ukletog soja sam, znaš....


.............

Published on 09:36, 09/13,2010

Navučen na sjećanja ne dam da nestanu...Narkoman prošlosti sa mnom vlada... Pokušavam odgonetnuti koliko sam ja doprinjeo da nestane djete u tebi.. 

Sanjam te još uvijek...Sanjam te kako želiš biti uz mene... Kidaš se svakim novim danom, više i više... Došapnu mi naši anđeli valjda šta se dešava, kad već nećeš da mi kažeš sama... Šapnu mi tvoju bol, tvoju krv koja lipti... gorčina koja izlazi iz tebe je moj košmar..

Stranac sam danas.. Stranac ću biti i sutra.. Okretaćeš glavu sreći mojoj...Nećeš me vidjeti na ulici... Krivićeš me što nisi dio prokletstva mog... što nisi sa mnom... A ja,  žaliću te... Žaliću nas.. Žaliću sebe...  Suviše crno-bijeli film za moj ukus... ni mjesec nije žut...

            Ako nas ljudi iz prošlosti određuju, ti si odredila da nemam mira i da ga nikad neću imati...  Suviše melodramatično za moj ukus...

            Navučen na sjećanja ne dam da nestanu...Ljubav prošlosti sa mnom vlada... Pokušavam odgonetnuti koliko sam doprinjeo nesreći tvojoj....


Planine... Rijeke... Riječi..

Published on 13:18, 09/10,2010

Planine..

 

Jesen u svom maniru tjera sve u svoje luke... Kida prostranstva...

Kišobran mi postaje utočište i tamnica.... Tražio sam jučerašnje korake... mrvice koje vode do sunca... jučer je bio tako divan dan... ukrao sam misli znanca i ugradio ih u sebe...ukrao sam tvoje oči i stavio ih u džepove.... krijem ih od svih kao dijete klikere....

 

Rijeke...

 

Otkrij mi tajnu težnje za slobodom... samostalnošću...Gordost tvoja ruši moje želje...Otkrij mi svoja bedra.... školjku stomaka...  dijamant u njoj... Otkrij porijeklo moga imena... Život... jedino ti si sposobna da stvoriš svijet..

 

Riječi...

 

Poredao sam oblutke pod  borove... Čekam divlje guske da ih potjeram niz drum... Raširi haljine i reci ljubav.... raširi ruke i reci sreća... skrio sam blago u bunar... oplovićemo svijet... reci samo ljubav... reci sreća...  proda sam odžak, oplovićemo svijet


Zvijer..

Published on 14:09, 09/08,2010

Rekli su ti da staneš a ti i dalje koračaš...

Rekli su ti da ćutiš a ti i dalje pjevaš...

Dokle tako ?

 

Foliram da otišao sam zauvjek, kao sunce što se iskralo iz septembra... Foliram da sam okrenuo se sebi... svojim problemima...  a i sad, plavetnilo mora pretačem u oči...dogrijevam sjećanja.. nasukan na tvoju obalu samoće, ne mogu otići i da hoću...

Mrzim jutra... Razočaravaju me uporno...Mrzim i ovo što dolazi... Liježem s nadom da ću te zateći kad se probudim..A šta ona čine... Ništa... Ja bih im dао sve što bih mogao.. šta im treba...Da jutro me zamoli za sunce, ja bih ga nacrtao ako treba, dok ona mi  te uzimaju... Mrzim jutra... za koga ustati.. a budio bih se da si tu u po noći... čekao da svane... da mi ne promaкne ni jedan tren.... krao bih vrijeme... krao život s tobom... na prevaru proveo bih s tobom dva... tri... koliko god bih mogao života... 

Mrzim dane... Postajem sve više svoj... Postajem zvijer...Mrzim i ovaj dan današnji...Šta čovjek ima od tog što je svoj...Urlikaću u svojoj šumi punoj duhova prоšlosti...Ostrva su moja bez brodova... Šta imam od tog što sam svoj...Nedostaju mi moji okovi, bezbrižnost koju su nosili..

Mrzim noći... Odnijele su i ono malo svjetla tvojih očiju... donijele bolne uzdahe i skrile ih u postelju... pod jastuk... budim se znojan.... tumaram do kupatila da se umijem.. da dođem sebi.. pokušavam usnuti iznova i iznova... pitam se što i pokušavam jer čekaju me jutra bez tebe... grad bez tebe...  šuma puna duhova prošlosti... i saznanje da sam zvijer...


.......................

Published on 13:20, 09/03,2010

Ostavljen u tuzi svojoj,

koračam u bol...

Crn u bjelini leda...

Tvoje oči..

Tvoje riječi...

Utjeha radi reda...

 

Plah pred sebičnošću tvojom,

smijem se..

Odglumiću sreću...

Nestaju koraci...

Djevojko u bijelom,

skriću suze u tvom cvijeću...

 

Ostavljen u tuzi svojoj,

koračam u bol...

Čekao sam te....

Izgubljeno vrijeme...

Glumim sreću...

smijem se...

i preko ovog,

kao preko nečeg nebitnog,

osmjehom preću..


Pariz...

Published on 12:02, 09/02,2010

Miris Pariza pod mojim noktima...Mali bistro...Jednom smo u njemu živjeli.. voljeli.. Jednom sam bio mlad...

Miris Pariza u mojoj kosi...Široke ulice...lamponi i ti i ja... Jednom sam bio sretan...

Svjetla Pariza u sobi... Šetalište uz rijeku... Notre Dame... Kiša na mom prozoru...

 Živjeo sam hiljadu puta... u hiljadu gradova..i u svakom sam te voljeo...Ali nikad tako.. nikad...Pariz se ponovio nije...

Okus gorčine u mojim ustima.. Madeleine i mali bistro u blizini...onaj iz prve rečenice...  kroasan i kafa... novine... sjećanja...tvoji poljupci...

Nikad nisam živjeo u Parizu... Nikad te nisam ljubio.. nikad te nisam voljeo...

Pariz...Pariz u mojim snovima...  Pariz, ti i ja....


BEBO..........

Published on 10:59, 08/31,2010

C                         (h)    Am (h)  C

Ne daj Bože da se ostari,

 

C                 (h) am
ostari bez ljubavi,

    

       G                  F
pa da ovo moje srce,

 

            (G) C

stane sanjati...

Kad odeš daleko (a znam da ćeš otići)
i sve te name podsjeti..
Ne daj sjećanje oči, bebo,
suzom da ti ukrasi...

     G
I kad,

 

      F                  C
dođu neki bolji sni...

 

    G
I tad,

         F                    C  am
u njima bićeš samo ti...

 

  G        F        (G) C
bićeš, bebo, samo ti...

Ovaj život tako prolazan (tako porozan)
kroz prste teče mi...
Ne daj Bože, ne daj mi,
da prestanem sanjati...

I kad,
dođu neki bolji sni...
I tad,
u njima bićeš samo ti...
bićeš, bebo, samo ti...


Stavi jabuke pod prozore..

Published on 11:58, 08/27,2010

Em7                             C

Plave zvijezde koračaju..

 

Em 7                  C

Dolaze nove istine...

 

D           C     Em7

Nek me ne bude.........

 

D           C     Em7

Nek me ne bude.........

 

 

 

Nestaješ u sivilu....

Poderanom prolazu....

Noćas umirem...

Noćas umirem....

 

 

D               C             Em7

Stavi jabuke pod prozore

 

D             C         Em7

 

Pod jastuke obraze..

 

D          C       Em7

Noćas umirem...

 

C         D         Em 7

Noćas nestajem....

 

 

 

Htio bih da te zagrlim..

Htio bih da te poljubim,

al vode brigu o nama...

Vode brigu o nama...

 

Hiljade očiju..

Hiljade ušiju,

vode brigu o nama....

Vode brigu o nama....

 

 

 

D               C             Em7

Stavi jabuke pod prozore

 

D             C         Em7

 

Pod jastuke obraze..

 

D          C       Em7

Noćas umirem...

 

C         D         Em 7

Noćas nestajem....

 


............

Published on 13:04, 08/24,2010

Šalio sam se nezgrapno pokušavajući da joj naslikam osmijeh... Želja da joj donesem svijet... sreću... je bila jača od mene... Pitala se šta tražim za  uzvrat....Nisam tražio ništa... nije mi trebao...Mogla je odlaziti, ljubiti druge... opet bih joj željeo pokloniti svijet..

Tjerala me od sebe ali nije odlazila... Nije ljubila... Nije se htjela pomaći.. popustiti... Nije htjela vjerovati da ne trebam nešto za uzvrat....A što bih tražio nešto... Bio sam joj zahvalan što postoji....

Vidim je i danas među svojim porculanskim figurama...Policama prepunih knjiga... Okovanu vremenom...izgubljenu u brzoj, neukusnoj današnjici...Vidim je kako govori nepoznatima... neviđenima... (Eh, ljepojko... Svi te čuju osim mene...) Vidim je u sebi kad sklopim oči.. Niti svjetlosti grade njen lik... Vajaju veneru.. (Remetim joj  privatnost.. Odoh pružiti korak...)

Vjetar nosi dim zapaljenih dana...  Danas će biti godina ... mjesec .. ...sedmica  kako se ne javlja ?...  Umiruje me misao da sam učinio sve što sam mogao... što sam umjeo tada... nisu me bili spremili kad sam se rodio za čaroliju.. njene oči.. njenu bol... i takav nespreman ginuh u boju za nju... Jurišah hrabro na barikade njenih povrijeđenih snova... i takav nespreman... neuk... ginuh svakog dana iznova ....Trovale su me riječi... probijali pogledi... razapinjale sumnje...  Mural ožiljaka i danas stoji kao svjedočanstvo moje ludosti... Da sam bar nešto naučio...

koliko ima da se ne javlja ? Koliko je samo prošlo? ... Sat ?... Dan?.. Vrijeme je već da se javi.. Divan je dan za poginuti....


Ti...

Published on 08:32, 08/24,2010

Ti si jedna rijeka,

izgubljena, daleka...

Ti si grana,

slomljena, potrgana...

Svijet....

 

Budiću te cvijećem...

suncem...

budiću te krvlju...

 

Ti si moj svijet...

moj dan i moja noć...

Čaroban svijet...

U njemu i zimi rastu trešnje,

cvjetaju dudovi...

U njemu moja duša tvojim imenom

razum slovi...

 

Ti si život...

Jedini koji imam...

Okitiću te zlatom..

nebom...

okitiću te muzikom...

Ajde da plešemo,

pozovi me...

Ajde da pjevamo,

poželi me....


............

Published on 10:48, 08/23,2010

ČITAJ STIHOVE I NA FB.... vasoladacki@yahoo.com


Ćutala je...

Published on 14:12, 08/19,2010

Rekla je:

Svijet nije za nas dvoje...

Ne slušamo nikog...

samo guramo svoje..

 

Rekla je:

Nije mi lako znaš...

Nastradaš,

kad srce nekom daš....

a ja sam emotivac...

ja sam teški emotivac....

 

Ćutala je:

Da sanja me nekad....

Da se izgubi u svemu...

pa se pita šta radim tad....

 

Ćutala je...

Ćutala je...

 

A ja sam željeo da sam njen...

 

Rekla je...

Ništa nije ovdje pošteno...

Radim za troje,

A šefica: „Veličanstvo njeno“...

 

Rekla je:

Nije mi jedinoj teško...

ajde biće bolje...

shvatiće već da vrijedim neko...

 

Ćutala je:

Da sanja nasmijana jutra...

Sanja djecu..

da se pita nekad šta sanjam ja...

 

Ćutala je..

Ćutala je..

 

A ja sam željeo samo da sam njen...

Ja sam sanjao nju...


..........

Published on 13:32, 08/17,2010

Pogužvaću prostor među nama...

Nesreću....

Zaspali su brodovi,

a ja plovim i dalje....

Vratićeš mi srce na mjesto kad te nađem,

duguješ mi bar toliko...

Pogužvaću zidove među nama...

Kapije...

Nacrtati osmijeh...

 

Odoh....

 

Ako si vidjela jednog nesretnog,

vidjela si sve....

Ako si vidjela jednog nesretnog,

vidjela si me...


Kriješ od mene...

Published on 08:53, 08/13,2010

Am                      Dm

Kažeš:  meni lako je....

 

                  Am

Meni lako je....

 

                   F     E       Am

Ma šta ti znaš, meni kako je...

 

 

Doneseš svoje oči...

Obraze rumene....

Šta ti znaš, kad odeš, kako je.............

 

F                G         Am

 

Kriješ od mene obraze...

 

F        G         Am

 

Aj, bijelo prstenje....

 

F                    G         Am

 

da ti oči od umora odlaze...

 

F               E        Am

 

Kriješ, da ne voliš  me...

 

 

Kažeš:  opusti se....

Opusti se....

Ma da, ko bi onda, voljeo te ?

 

Šta ti znaš meni kako je,

meni kako je....

Noću me mjesec oplakuje...

 

F                G         Am

 

Kriješ od mene obraze...

 

F        G         Am

 

Aj, bijelo prstenje....

 

F                    G         Am

 

da ti oči od umora odlaze...

 

F               E        Am

 

Kriješ, da ne voliš  me...


....................

Published on 14:54, 08/06,2010

Sve ćete sjećat na mene,

godinama....

Mirisaće riječi... 

Misli tinjati u njima ...

Bezobzirno

škakiljajući te.... 

Gurkajući se....

Ne dajući mira ti,

da prestaneš misliti:

šta je moglo biti sa nama...

šta je moglo biti sa nama ?

Sve ćete sjećat na mene,

godinama....


Pjesma s tvojim imenom..

Published on 09:03, 08/04,2010

Dođe mi nekad pjesma

s tvojim imenom...

Uvuče se....

Ušuška se...

Opije me tugom...

Zamiriše pokošenim sjenom,

izgubljenim snom...

Pjesma s tvojim imenom,

zalebdi u javi..

Šapućem..

Jorgan navučem...

Uzmem gitaru

i molim da je popravi...

da bude savršenija..

ljepša...

da te vidi onakvom,

kakvom te vidim ja...

Doleti mi nekad

pjesma s tvojim imenom...

skupi se kao vrabac

pod prozor pokisli...

Gledamo se..

Pitamo se,

da li bi došla nam u dom...

da li  bi ostala s nama ti...


Nevjerna ljubavi...

Published on 12:55, 08/03,2010

 

U meni više ničeg nema...

U meni gore izdaje...

I kad sve nestane,

bol vječno ostaje....

 

Nevjerna moja ljubavi,

mrak nas za tren obavi...

 

Ti, u meni vječno ostaćeš..

Kriti se u prošlosti...

I, znam sve je prolazno,

nema druge, jedina si...

 

Nevjerna moja draga,

izdaje me snaga...

 

Ja, umro bih za tebe,

i sad ću ako treba...

Skrij me u svoje srce,

dug je put do neba...


----------------

Published on 15:28, 07/26,2010

Pravimo se da se ne znamo...

da se ne vidimo...

Odgurni me kao ciganče...

Ostavi me, vječna ljubavi...

vječna rimo....

Pravimo se da se ne volimo...

da se ne sjećamo...

Zatvori vrata predamnom...

Ne obziri se, što više

nemam kamo...

Pahulje nestaju u mojim očima...

Izgaram....

Podižem rever kaputa...

Spušam pogled.....

Odlazim...

Tražio sam te kroz vrijeme...

kroz  nesreću..

Reci mi da zaboravim...

jer ja nikad

ljubiti drugu neću...

Vjetar veje moje tragove...

Nestajem...

Mrak me guta...

Ćutaću..

Ostaj mi,

ostaj mi

 sretna s njim....


..............................

Published on 12:58, 07/23,2010

Pališ cigaretu i vežeš pojas....Pratiš kišu prema moru... (Ko tebe veže skidam mu kapu...Odmah mu dodjeljujem nagradu „Prvak u mom selu“... Postaje moj idol po automatizmu.. Miku Antića sklanjam u stranu....)  Dišeš, napokon.... Uvijek ti je trebalo više od provincije da udahneš punim plućima.... Provincijski zrak je težak....  Nije ni po mom ukusu...Steže dušu... Eh, ljepojko...Nisi jedina zarobljena u ovom filmu...

Bez plana... Bez rezervacje..Bez priključaka... Dan po tvom ukusu... (Još malo pa avantura..) Oblaci su se postrojili pred tobom... Posipaju spaljenu travu... Rashlađuju zrak...  Dišeš...  Ostavljaš sve...kao da već sledeće semice nećeš se vratiti... Kapi slobode....Sitne,  ali dovoljne da na tren duga zablista...

Gledaš život sa strane... kao saobraćajni znak.. Trapavo ga izbjegavaš... (Avantura..) ko će se sad brinuti o životu... Ostavljenim problemima... ljudima... o meni...Ti dišeš.. Dodaješ gas.. Pravac prva plaža... Prvi osmjeh nekog Galeba je tvoj.. (Ko umije-njemu dvije.. Tako zaglavi i sa onom mojom jednom....) Sve to ti treba... Zaslužila si.. Bila si dovoljno dobra ove godine... Dobro si se skrivala od sveg... (lik coolerke je bio postavljen 24-sata....strašan performans.. )

 

Kažem: „uuu ...uuu....

               Putuješ u san...

               Mjesec iznad tebe žut,

               pogužvan....“

 

Čuvaj se loših folova ljepojko.. Coolera sa lošim performansima.... Treba se ipak vratiti... Biti i dalje nedodirljiv... Nesputan... Divlji...Treba i posle ljeta biti svoj....


Ako poželiš živjeti...

Published on 14:55, 07/21,2010

Kad dođeš..

(Peroni su na istom mjestu...

Ja sam i sad tamo...)

Donesi snijeg sa sobom..Polegle grane...

Donesi čistotu...

Donesi smijeh...

 

Kad dođeš...

Baci kofere kao loša sjećanja....

Rasporedi sitnice... (Svoj skriveni svijet...)

Ne obraćaj pažnju na moje mrštenje...

Dugo je i onako sve bilo po mom....

Uzmi sve što želiš...

 

Kad dođeš...

Pokazaću ti sjever...

Izgubljenu ljubav brata mog...

(Imao sam ja braće još)

Darovaću ti zavjetrinu kraj rijeke...

Obrise kula...

Nestale vojske....

 

Kad dođeš...

 

Ne vjeruj mi...

Ne vjerujem ni sam sebi...

Želim biti bolji...

Veći...

(Čim želim, znači to nisam..)

Prevariću te sa proljećem...

Zavoditi riječima...

Kriti se sa djecom...

Šarati oblake...

 

Ne vjeruj mi...

 

(Oprez nikom nije škodio...

Ko sam ja da budem drugčiji...

da budem svoj...)

Ima i u meni gena Crnog Đorđa...

Tamom ćete obviti...

Plakaćeš....

(Nisu ga zvali Crnim zalud...)

 

Ne vjeruj mi...

 

Kad dođeš..

Stavi na prozore haljine...

(Pokaži svima da si tu..).

Stavi pod jastuke obraze....

Pospremi ordenje moje...

(Imam negdje podrum

i police za nepotrebne stvari)

kalendar okači..

Dan prvi.. godina prva...

(život i godine postoje

samo uz tebe..)

skupljaćemo vijekove...

 

Kad dođeš..

 

Pričaću ti o godinama gladnim...

Samoći...

Izdaji...

Želji da budem bolji...

Veći...

(Čim želim, znači to nisam..

ali ti si tu, pa  biću)....

Ćuti...

Ne vjeruj...

Šta je sve to za bol

koju nosiš...

 

Ne vjeruj...

Lakše je ne vjerovati...

Lakše je ostati..

Ko  voli se pakovati...

Raspakivati...

Smijati..

Tugovati...

Živjeti...
Živjeti....

Ko voli živjeti...


....................

Published on 08:29, 07/21,2010

Suviše svoja da bi robovala riječima mojima...

Suviše lijepa da bih te opisao njiima...

Suviše daleko..

Suviše sveg....

Tvoj niko...

Tvoj neko...


....

Published on 08:26, 07/19,2010

Ti si svjetlost,

šta će mi sunce...

Ti si život,

šta će  mi srce...

Ti si zora,

mogu mirno spavati...

Kad otvorim oči..

otvoriš mi ih ti...


Svi Sveti

Published on 11:18, 07/15,2010

Da budemo jasni, ako šta mrzim u životu, mrzim kad neko galami i psuje... To mi je najgori mogući način rješavanja problema... Psovanje, vrijeđanje i dizanje tona na druge prezirem iz dna duše... Osobina sitnih duša...

Dobro svako pravilo ima izuzetak, pa i ovo... Moj ujak nije ni s od sitne duše ali mislim da je doktorirao na psovanju...  kad bi neko vodio evidenciju, utvrdio bi da je  pola života proveo galameći ... Ipak, pokraj sveg ga volim.. (Koliko se neko takav voljeti može...) Ima veliko srce.. Skoro veliko kao njegova zbirka psovki...

Taj ne koristi više dobre, stare, provjerene psovke kao sav normalan svijet... Ne, on je ipak doktor u toj oblasti i svako malo me iznenadi sa nekom novom...  uljepšanom... uvećanom ... dorađenom.. (voli sve unapređivati)...

  Više i ne pitam što galami... Ima svoje razloge... Kiša digla prašinu na tek oprana kola... Ujna nije pokupila veš.. Oprala suđe.. Vjetar zalupio vrata.. nađe on već neki.. i tad počne.. Pustim ga kraju i ne pitam ništa.. Pravim se da ne čujem.. Razvio sam godinama vještinu ne obraćanja pažnje na njega... No nekad i mene, doktora u ne pridavanja pažnje njegovim glupostima, iznenadi...

Jutros prije posla svratih do njega... Sjedi sam i pije kafu u dvorištu... Već mi je tad bilo jasno da sam izabrao pogrešan dan... Sve je rastjerao oko sebe u krugu kvadratnog kilometra... Klasika za njega... S njim je nemoguće biti kad radi.. sam je donosio malter kad je renovirao potkrovlje proljetos...  Pomislih: mora da ponovo nešto mudruje gore... E jesam baksuz.. Trebao sam prošle sedmice ili prošle godine ga obići...Što bre ne kupi sebi stan, već ovu kućerinu završava čitav život....Šta će mu....Što nas ne pusti na miru... Hm... što bar nije lijenčina kakva...

            Poželih mu dobro jutro...

Šta dobro jbm.. i jutro i .... (Eto ga... znao sam...) sunce... i majstore ... (A tu smo... bio sam u pravu... njegova ahilova peta... jednog je tako nanervirao da mu je razveo namjerno pogrešno vodu.. i danas se zezne pa kad se tušira okrene plavu kuglu i sav se sprži,.. umjesto hladne na desnoj strani je spojena vrela... e nek mu je vratio... ) i kuću... i Zorana .. (Zoran je posledni majstor na ovom svijetu koji mu se javlja na telefon.).. i Svetog Zorana...

 Ček, ček... Kakvog Svetog Zarana sad? (Mislim nisam neki vjernika ali kakav crni Sveti Zoran ?) Otkud ti Sveti Zoran ?...

Slušaj dripac... Imaju li Svi Sveti?

Imaju-odogovorih. Taj dan idu katolici na groblje..

E onda ima i Sveti Zoran.. i bježi mi s očiju... Našao si danas da me zajebavaš... Šta si trebao...

Ništa-rekoh.. Svratio sam malo da te vidim...

Šta me imaš gledati-reče...Nisam Mona Lisa...Otiđi do onog idiota gore na Paprikovac i reci mu da ako se ne pojavi za pola sata doću ja po njega s puškom... ( ljepota... izvukoh se... ) 

Dobro, nije problem.. Neg kojem od Zoran da prenesem poruku gore ... Svetom ili ovom što kasni ?

Slušaj dripac, postećeš i ti Sveti ako nastaviš pametovat.. sit sam ja tebe... Briši mi s očiju i idi zajebavati nekog drugog...

Što se ljutiš, samo pitam... pogriješiću pa ćeš ponovo da galamiš... Neg nešto sam zauzet ovih dana .. u gužvi sam ...ne znam gdje mi je glava.. javim ti do kad će trajati.. pa se vidimo kad se izvučem iz obaveza...  ( trajaće dok mi Sveti Zoka ne javi da si završio ono glupo potkrovlje u koje nećeš moć ući još malo bez lifta ).


Sjene...

Published on 08:52, 07/13,2010

Moja prijateljica je jednom rekla:

"Moje tijelo je u sjeni".....

Ja bih rekao da sam izgubljen u sjeni...

Često ?

Nekad ?

Sekund ili dva ?

Rekao bih dovoljno....

Ne brini...

Kad se naša dva neba sretnu,

ja ću postati zvjezdana noć...

postaću dijamant u tvojoj kosi...

A moja prijateljica ?

Mislim da ću čuti od nje još po koju divnu misao...

a i nema tako tamnih sjena da skriju njene oči...


Žal..

Published on 09:29, 07/12,2010

Nešto u mom srcu gužva se....

Prerastam u more....

Vali u meni nose kišu...

Nikad ovako nije bilo,

a mislio sam ne može biti gore....

Zbog mučnine u sebi

prestah koračati

tvojim dlanovima..

Željeh samo da me nema...

da me obrišu....

Mislio sam nema i

neće biti gore...

a danas prerastam u more...

u kišu....

Kad ti pogled stigne

preko oblaka moje duše

do Biokova...

kad ugledaš milijardu

modrih kaplji skupljenih

pred pijeskom mog života...

kad se izvučeš iz okova....

zakorači...

nek ti se smoči haljina...

nek te opije sunce....

Narediću vjetru

da ti okiti grudi

rijekama što nas bude...

i nek gleda nas nebo..

nek sluša nas pusta zemlja..

mi ćemo se smijati...

šutjeti....

voljeti... dok ne polude..

Rušim se...

Dani su zbrojali

godine

koje popuštaju

pod teretom samoće..

borba za srećom

uzima svoj danak..

Misliš: meni je lako,

mene u život sve hoće....

a nešto u mom srcu gužva se...

Draga...

Kad bude noćas sijevalo...

kad ti vjetar zalupa na prozore..

kad ti srce bude stalo,

ja ću biti more

i znaj,

meni je stotinu,

hiljadu puta

gore....


---------

Published on 12:57, 07/05,2010

Kad zaplače tišina

i počne odzvanjati

samoća među zidovima,

uspem čašu krvi

i nazdravim njima...

koji su me blatili...

govorili....

da sam ti,

porok što te

uništi....

Kad ruke zagrle noć

i olovna usta ispiju

zadnji gutljaj...

Ti usni...

Zagrli me u sjećanju...

Poslednji put: Kako sam..upitaj...

Upitaj...

Kuda riječi,

plove mi....

Reću ti da plove

mrtvim morima....

rašire jedra svoja

i utonu u prošlost...

Reću ti da lutam s njima..

da sam, još svoj, neželjen gost...

da pramac mi traži stijenu

o koju će se razbiti,

pa oblačim nevrijeme

kao što neko oblači

bijelu haljinu...

kao što je oblačiš ti...

Umoran sam...

Poželim te,

pa se raspričam..

Umoran sam...

Poželim te,

pa zaboravim da sam sam.....

U kamen uklesan.

Oprosti mi,

na slabosti mojoj...

Oprosti mi,

što nisam ono što si trebala,

što ne mogu živjet bez žala....

Oprosti mi ....

Poželim te,

pa se raspričam...

zaboravim tad

da sam sam......

U kamen uklesan.


Saznaću...

Published on 14:04, 07/02,2010

Ljubav ti piše na usnama...

Budiš se u meni...

Rasteš....

 

Noć nikad ovako nije bila crvena....

Ti si revolucija...

Mjenjaću zbog tebe svijet...

Mjenjaću sebe...

Oči kriti zastavama....

Šiti parole na ruke....

 

Daj mi svoj glas da vrištim...

Daj mi snagu žrtve...

 

Izvire nježnost iz pogleda tvog... Topi mi pluća...

Smiješ se...

Ne mogu disati....

Zašto se smiješ ?

Zato što te zovem životom svojim ?

Zovem svjetlom ?

Razumom?

 

Ćutiš...

I dalje tjeraš po svom ...

Zemlju pretvaraš u nebo...

Hljebu dodaješ vanilu....

 

Ako,

al reci mi...

kakav je život bio prije tebe ?

Ne sjećam se ničeg...

Kako je mirisala dunja ? Voljeo sam miris njen....

Ne sjećam se ničeg...

Kako je bilo....

Reci mi...

da me nisu skrili u tvoju kosu,

jer više nemam nikog sem tebe....

Jedino mi

smo ja i ti...

 

Ćutiš...

Smiješ se...

Dođi ovamo, ima uši da ti izvučem...

Saznaću ja već sve,

kako prije tebe bilo je....


---------

Published on 11:50, 06/29,2010

Možda baš u tebi se krije sjaj koji tražim..
Možda baš u samoći tvojoj je skrivena sreća moja...
Možda postoji razlog što nas Bog ostavi samim,
da se pitamo: ljubav naša koja je, koja…..

 

Možda kad se rodimo nazovu nas čežnja….

Nakrivljene oblake stave nam pod kožu…

Ćute da sva naša srca, garava, nježna ,

napravljena su začećem da od čekanja odu…

 

Možda  smo samo nakrivo nasađeni,

pa ne prihvatamo da smo prosječni….

Tražimo nešto više u čovjeku, u ženi,

a sami smo vječno u nečijoj sjeni….

 

Možda baš u meni se krije sjaj koji tražiš,

možda baš u samoći mojoj skrivena je sreća tvoja…

Možda I ti za jednu od nas garavih, nježnih važiš

pa se pitaš: ljubav naša koja je, koja…..


................

Published on 08:27, 06/28,2010

Ostavio sam te
nezavršenu...
neoblikovanu...
neizbrušenu..
nesavršenu...
.................
Ostavio sam te
kukavički...
jutrom..
uplakanu...
potrganu..
..........................................
A gdje sam krenuo
ne znam ni sam...
zbog čeg te izdah
ne znam  ni sad...
....................
Predamnom se ređaju
gradovi..
kafane..
rane..
svijeta strane.,,,,
......................
Predamnom je
dah prošlosti..
bol..
samoća...
...............
Predamnom si
ti....


Nebo...

Published on 12:12, 06/25,2010

Nad mojim riječima stoji tišina,

vječnost pred otkucajem srca....

Ćutite... Ćutim i ja...

Pokorno slušam.. Šapuću s visina...

Zvoni limeno zvonce okačeno o nebo...

Govori mi: ima nešto veće od mene..

A ja se trudim  zaboraviti kako sam zebo

i tražio, proganjao, od oblaka sjene...

Gledajte... Gledam i ja..

Paperje ruši kamen...

Iz oka izvire rijeka...

Srce, bor je stamen...

Sanjajte ... Sanjam i ja...

Negdje iza ogledala jave,

moja rodbina sniva

i traži način da mi se jave...

Ćutite.. Ćutim i ja...

Gledajte.. Gledam i ja...

Slušajete... Nekad ih čujem  iza sna...


Ponornica....

Published on 11:23, 06/23,2010

Urlici prošlosti zvone u mojoj glavi...Stavljam glavu vjetru u krilo i sklapam oči...Zelena polja mjenjaju kamenu pustinju grada... Naizgled savršeno... Samo naizgled.... I ovdje mojim rijekama nedostižni su okeani.. Ja sam ponornica gdje god se denuo.. gdje god krenuo...

Razočaraću ipak sve koji sumnjate u mene.. uliću se negdje u okean, potajno provlačeći se kroz stijene.. Dodati mu malo svoje krvi... Dosoliti ga suzom...

Kako to izvesti ? Lijepo je prkositi... Sanjati.. Kako izvesti, kad ponor slabosti svakim danom raste u meni ? Mjesec nestane u njemu za tren i tama zavlada očima... A htio bih do okeana... do galaksije u komšiluku....da spletemo naše živote i da  bude to dovoljno za bajku... Htio bih da sam ptica.. vrabac... ništa više od vrapca... zrno pijeska na pješčanoj plaži..  Onaj kaput tvoj što ga toliko voliš... Cvijet na balkonu... u vazni.. Bio bih svakog dana, svakog sata, nešto drugo... Nešto moje.. Nešto naše... I opet ovo što jesam... Ponornica.. Sanjar... Dio tvog života. Dio njih... Dio nas..


...................

Published on 13:05, 06/17,2010

Kakav je to odlazak

ako se ne oprostimo stotinu puta bar ?

Ja se opraštam od tebe prstima

koje ti dajem na dar....

Opraštam se pjesmom koja slavi

tvoju sebičnost, tvoju snagu...

slavi tebe, moju jedinu dragu.....

Kakav je to odlazak

ako se ne sretnemo stotinu puta bar,

ako te ne volim kao dječak,

ma kako bio star?

Ostaje čekati samo onaj

koji je dovoljno jak,

da nije tako kakav bi to bio odlazak ?


Ogledalo tvoje....

Published on 15:17, 06/15,2010

 

Putovala si...

Ostavljala.. (Druge ne mene, mene kad nađeš biće to početak i to će i ostati)

Gušila me u srcu..

Zaboravljala jutrima....

Plakala...

Smijala se...

Slikala se....

Grlila me...

Nudlila mi vatru noći,

daljinu zvijezda...

Ponašala se damski...

Bacala vradžbine... (Vještico)

Uzela mi snove..

Dane...

Zadnji dah...

Srce...

Moju  kožu...

Kosti...

Riječi...

Rodila mi djecu...

Promjenila me...

moj stan....

moj život...

moje pjesme...

Vukla me za uši...

Nos...

Natjerala me da skupim svatove...

Razvijem zastave...

Da plačem...

Smijem se...

Ostavljam...

Zaboravljam...

Čekam...

A nikad me nisi srela,

ne znaš mi ni ime..

a nikad te nisam sreo,

ne znam ti ni ime...


Spavaj...

Published on 08:39, 06/15,2010

 

Baš je tužno umrijeti ovako rano...

Još sunce se nije razbudilo

a ja ti umirem Dano....

 

Umrijeti u svitanja crna,

treba imati hrabrosti..

Srce moje, plašljiva je srna...

Dano..

Dano...

 

Kad bi stavio glavu ti u krilo...

Kad bi dočekao veče...

Lakše bi mi bilo...

 

Baš je tužno umrijeti ovako rano...

Spavaj... Samo spavaj...

Vratiću se ja...

Dano...

Dano...


Nekad zaboravim...

Published on 13:06, 06/11,2010

Pišem ti pjesme...

za svaki dan,

za svaku noć po jednu...

 

Samo nekad zaboravim

šta si ti ono:

ptica,

pahulja na dlanu,

svjetlost u mom oku...

 

Pišem ti pjesme...

za godinu sretnu,

za godinu bjednu...

za svaku godinu po jednu ...

 

Samo nekad zaboravim

šta smo mi ono:

dio tvoga vica,

noć što nesta i jutro što granu,

ostavljena lađa na boku......


.......................

Published on 10:40, 06/10,2010

Jesam ti ostavio sunce- jesam!

Jesam ti ostavio srce-jesam!

Zvjezdu sjevernjaču- i nju sam!

I mjesec i oči i ruke.....

 

Jesam ti darovao riječi-čitala si ih!

Postavio te na tron-vidi koliki ti je nos!

Jesam umro za te’-ginuo svakog dana!

 

Pa o čemu mi pričamo?

Kako to da te nisam nikad voljeo?