Ako se nekada sretnemo...

Published on 09:09, 06/07,2013

Ako se nekad sretnemo u mećavi koja briše,

u ljubavi koje nema više...

hoćemo li okrenuti glavu jedno od drugoga ?

Ako se sretnemo u zvjezdanom nebu,

u ispjevanoj pjesmi čije riječi srce grebu ..

           hoćeš li reći da si bez ikog svoga ?  

           Ti, vječni razlogu moga milja....

            sjećaš li se sklopljenih usana,

            tame našeg najsvjetlijeg dana?

            Ti, koju srce blagosilja..

            sad kada jesen života oči žuti,

pomisliš li kakvi su bili naši puti ?

            Ja još imam suze kao ljeto rano,

            plave i čiste moja Dano...

            Ja još ne dam da me slome,

            guram svjet po mome...

            pa, iako mi nije sve slatko kao nekada,

            ja ću se tebi obradovati i sada,  i tada..


Kao da je ?

Published on 14:40, 06/04,2013

Stari, mi smo prokleti...Umorne su naše zjenice..umivaju ih samo olujni oblici... Stari, mi smo iz drugog filma..iz boljeg vremena.... Da, da...crno-bijelog vremena...

Stari, niko za nas ne mari... kao da to nije dovoljno, još sam zaboravio miris kose njene...Kao da je mirisala na jagode ? Kao da me nekad volila?

Stari, u blatu smo..daleko od čista izvora...Kao da je mirisala na vanilu? Kao da je bila medena ?

Ima nešto u usnama koje vole....tope se kao prvi snijeg...Ima nešto u grudima koje žele...sladak je u njima zbijeg...

Moje tijelo propada, moje misli nestaju...duše odavno nemam...suzu ne puštam ni za čim, a ona neće da me sjeti... kako sam bio nježan.. kako sam je grlio...Kao da sam je volio ? Kao da sam je ljubio ?

Ovi puti, naši puti, stari moj..vode u dugu noć...i teško je, a još teže će biti...I priznajem tebi: volio sam je, volio...


Jer ti ljubiš drugoga..

Published on 08:42, 05/31,2013

Moj život, moj jad...

Vidjela si me, reci:

Kako izgledam sad ?

Suza ?

Čemu suza,

mila moja ?  

Pa šta  ako sam

pusto polje bez boja ?

Šta ako sam

gorki pelin?

Šta ako me neće

nazvati „Veselin“?

Jer ti ljubiš drugoga !

 

Moj život, moja stvar...

Ipak mila reci:

Jesam ti isti bar ?

Uzdah?

Čemu uzdah?

Pa šta

ako sam siromah ?

Šta ako mi nema

ko spremiti postelju?

Šta ako me

ne vide u veselju?

Jer ti želiš drugoga!

 

Moj život..moja volja, moja nevolja...

Prošao sam sve i reću:

Sve i jedna je od tebe bila bolja !

Sretna si,

skrij sreću od mene ti!

Pa šta ako

joj se ne umijem radovati ?

Šta  i ako

najbolja si?

Jer ti sanjaš drugoga!


Što te nema ?

Published on 12:18, 05/29,2013

Što te nema ? Biserno je veče...Što te nema ?

Čuješ li glas srca mog ? Što te nema ?

Pjesma je utihla...i ne trebam je, ti si sve što želim...

Što te nema ? Da li je to znak da nema Boga ?

Pitao bih za tebe, ali koga?

Ćutim, pokrivam se zvijezdama bijelim....

Da li ima Boga?

Što te nema ? Skupio sam sva ljeta kao mrvice...

S ovim što ti pišem pljunuo sebi u lice..

Što te nema ?

Što te nema ?


......

Published on 11:54, 05/21,2013

-Uranio si...Putuješ ?

-Putujem...

-Na neko lijepo mjesto ?

-Prokletije, sve su to prokletije..Beznađe nastane čim zakoračim kroz ova vrata..oči se skupe u kap..

-Nigdje sreće ?!

-Ponekad, na tren, pojavi se osmijeh kraj puta... Pomislim da sam našao vjeru-lijek za patnju... Zaustavim se, pozovem ga pjesmom...Mjesto odgovora čujem samo jeku glasa svog... Sjene zavaraju čovjeka da ima nečeg, puste čežnju da slomi ono malo nade u grudima..

- Smiješan si ! Kad te slušam, pomislim da treba ugasiti budilnik, navući zavjese i ne izlaziti iz stana. Vidiš dragi moj, poderana usta nesreće naće te gdje god bio, makar se skrio u mišiju rupu..Nesreća te nađe i šapće laži da taština izdivlja, da preraste razum..i od aprila do novembra ne vidiš komadić sunca na vedrom nebu..

- Sve miruje ovdje kao kamenje, jedino mržnja zabijena u srce kao sječivo srlja iz zuba mrtvih ljudi...

Šta ti znaš ? Skrojiš od duge šal i pustiš korak kroz razroke ulice.. Sretnom te učini obična šarena stvar... Možda je tako i bolje, nego biti ovakav...nakazan...

Vidiš ovo cvijetno polje ? Vidiš ove makove, ne možeš ih izbrojati ?! To su moje rane ! Kad me povrijede, zariju zelene očnjake u naivno srce, umjesto rane pojavi se crveni cvijet... Zato tišina! 

Šta ti znaš kako je darovati želje dalekim vjetrovima i umjesto da si orao, ti umreš kao pas vezan za one iste snove kojih više nemaš !?

Putujem i putovaću samo zato što moram i zapamti: Jednom ću se sjetiti da nisam pas, ukrasću te od svih i odjedriti dalje od ovog beznađa! Nek ti onda neko drugi bude smiješan !


Sve mi se učinilo...

Published on 15:27, 05/17,2013

Dodirnem pokislo sunce, stisnem zube i opsujem....

Preboljeću te ja,

moje srce zna...

Preboljeću te ja,

pa makar mi trebala vječnost sva..

Dodirnem pokislo sunce, stisnem zube i opsujem....

Operi se od mene, od imena mog...od dodira umornih..

Noć će doć,

skrit ćeš se moć..

Noć će doć,

Mjesec ne zna, da sam te ljubio ja...

Mogao bih konačno naći mir...naći kap ljubavi...

I treba da znaš to,

sve mi se učinilo...

Treba da znaš to,

more se izlilo...

Preboljeću te ja,

moje srce zna...

Preboljeću te ja,

pa makar mi trebala vječnost sva..


M.

Published on 12:39, 05/14,2013

Ne, ne vjerujem u promašene adrese,

da svratiš onako, bezveze...

Ne, ne vjerujem da kad odlaziš,

            na srce stavljaš reze...

 

            Pomozi mi da shvatim..

 

            Ne, ne sumnjam da negdje još ima sreće,

            da ima krilatih konja vranih...

            Ne, ne sumnjam da će pred nama biti

crnih dana, ljubavi stranih...

Pomozi mi...

 

Ne, ne želim se pitati što te snivam,

što smo dvije rijeke odvojena sliva...

Ne, ne želim sumnjati,

jesi jedina zvijezda živa.

 

Pomozi...Ljubavi pomozi...


Rekvijem...

Published on 15:06, 05/13,2013

Odmara se nebo u dvorištu iznad male rječice..pecao sam nekad lipljen na njoj...Davno, davno nekad...Požutjele su dunje u bašti.. Lijepe li su...da mi trebaju „za lijek“, ubrao ih ne bi....Kao zvijezde su u mom srcu našle sklonište...

-„Šta obilaziš oko dunje „ko mačak oko slanine“. Uberi sebi koliko ti treba.“

Znam taj glas...Glas starca...otežao kao  ruke njegove, omekšao kao noge koje jedva vuče po zemlji...

-„Ma, ne bih.. Gledam kako se žute..kao dukati. Uvijek je rađala dunja ovdje, možda zbog česme u njenoj blizini... Ima dovoljno vode..“

-„Ima, a ima i tvoju glavu da joj pravi zavjetrinu..“( Djed ne bi bio to što jeste da ne bocne bar malo, a poslije se pitaju na koga sam.) „Nego, Glavonjo, trebao sam te nešto...Ajde sjedni za sto da popijemo jednu ko ljudi..Šta ćeš piti da Baba donese? Rakiju, pivo ? Imam jednu žuti se ljepše nego ove dunje.“

- „Neka, hvala. Znaš da ne pijem. Uzeću čašu vode.“

-„Nikad čovjeka od tebe.“ (namrgodi se.) „ Ja sam u tvojim godinama imao troje djece, četri kuće, doručkovao sam pola odojčeta sa dve vekne hljeba, a sve zalivao sa gajbom piva...rakiju sam čuvao „za meze“.“

-„Žali se Starom, on je kriv, šta mene gnjaviš !? Ja ću odgovarati za svog betera kad ga napravim!“ (Vratih mu za ono Glavonjo.)

-„Samo ti pametuj, da sam malo jači vidio bi ti svoje!“

-„ Nego...“ (stiša glas) „Slušaj, nema meni još puno, osjetim da je moje skoro isteklo...pa rekoh, moram nekog zadužiti da mi govor drži na sahrani...a ko će to bolje od tebe...ti ćeš ako daš riječ, riječ i ispoštovati i reći svima što mislim da treba.. Rado bih sam, al nešto mi govori da ću tad biti malo zauzet s drugim stvarima..Trebaće se opravdati Bogu za sve onolike babe što sam ganjao po selu.“

-„Ajde beži, kakav tvoje prošlo...Živjećeš ti nama još sto godina ! Nije ovo ni sredina tvoje ulice ..kakav crni kraj !“

- „Volio bih da je tako, ipak neće biti...i veći od mene su otišli, pa ću i ja..“(nakašlja se) „Lijepe li su dunje...Dušmani ima da se raduju ako ostanu neubrane, ako propadnu..Uzmi bar jednu...Još se sjećam kad je prvi put rodila...negdje pred rat..Vidiš, ovdje od voća ništa ne rađa osim nje...jedva žito nikne..Vjetar je jak, ne da cvjetati voću...Htio sam nešto jabuka sadit da imam, inžinjer nije dao..Reče da se ne mučim džaba...Možda su zato ove dunje sad i ljepše...“

-„Vjerovatno.“

-„Da se  mi vratimo poslu...Ne valja ništa ostavljati za sutra.. Neću da iko plače...

  Rećeš ovako: Nemojte ga žalit. Dugo i sretno je živio, patio se ali takav je život...i uživao je... na kraju je stekao više nego mu je trebalo, a svima je i ponešto preteklo...Rekao je: da može sad bi naručio muziku da se svi igraju i vesele...

                  Boljih riječi nemam, a i ne trabaju... za nas obične ljude, dovoljne su obične riječi...„

                Okrećem glavu, da se kapi kiše ne vidi na mom licu u ovom vedru danu...

                Reći ću sve to... a reći ću: Ne žalim ga danas kako je rekao, danas žalim sve nas koji smo ostali bez velikog čovjeka, čovjeka velikih djela, a još većeg srca.... Danas žalim prazninu našu... bijedu našu...a koliko je ona velika, ja to najbolje znam...


Snovi moji...

Published on 13:52, 04/24,2013

Snovi moji, snovi moji,

ko vas sada broji ?

Ko vas sruši ?

Ko vas nosi na duši ?

 

Prosti vam bilo,

sve što vam milo !

Snovi moji, snovi moji,

dal sam jedini koji vas se boji ?

 

Sad zbogom, ostajte sretni..

Možete sami, odavno ste punoljetni...

Mene nosi jesen siva,

al ostaje s vama duša živa....

 

Snovi moji, snovi moji,

ko vas sada broji ?

Ko vas sruši ?

Ko me nosi na duši ?


Kad se budim...

Published on 14:37, 04/23,2013

Kad se budim ostavim ljubav da sniva,

da bude uz tebe..(Zna Bog da ne lažem!)

Ti, kad se probudiš..  ja sam negdje vrh Vlaseničkih njiva,

smiješim se škrtom kamenu..a tebi kažem:


            Volim tvoje dječije ruke,

tvojih četrdeset knjiga,

tvoj kameni dvor,

sagrađen bez truna brige, truna muke,

jer tvoja jedina briga,

je biti narcisiozni stvor!

Ti, moja vilo,

uzmi sve moje rane,

moje polomljene ruke, noge,

i reci: S tobom mi se nije snilo,

jedva sam čekala da svane..

Ljubav dragi, mora biti nešto više od sloge !

I da znaš,

ovo malo polja,

izrovanog seljačkom patnjom,

nije ni ovlaš,

mog jada, mog zolja,

što s drugim gradiš draga dom...


Ako budete tražili nešto da me pamtite !

Published on 12:05, 04/19,2013

Mladost potrošilo je vrijeme..

U ponoru sam...ostavljen...sam..

Svjetlo izvire pred tuđim očima...

proklinjao bih, al me sram..

 

Vrijeme, otelo mi sve što volim..

sve što vrijedi...ostavilo me u bijedi...

Ništa novo, znao sam da ide tako...

ipak čekam proljeće što medi...

 

Ako budete tražili nešto da me pamtite,

nađite ono što sam htio, što sam snio

i učinite to mjesto mene..

tek tad ću biti jasan..biti cio...


Nemoj me budit !

Published on 13:18, 04/17,2013

Nemoj me budit

obraza rumenih od nevjere..

Tvojih sam laži sit,

nema dovoljno vode da te od sveg opere.

Vjeruj mi,

ludak sam ogrizao u čekanju, u boli....

Vjeruj mi,

nađi drugog da zbog tebe postane stub soli...

Moja ljubav,

veća od svih ljubavi,

i sama griješi,

ali te nikad zbog druge ne ostavi..

Nemoj me budit

hrapavih ruku, naborna čela,

jer dok si iskrila od mladosti,

nisi me pogledati htjela...

Vezao sam davno

ruke za samoću...

bolje je tako,

tako hoću!

Sve je prevara,

sve je laž,

ali tvoja mi,

nema draž!


Što jest, jest, nije neka priča....

Published on 13:32, 03/29,2013

Otvorila je vrata prekrivena muzikom...Osmijehnula se i baletski graciozno uvukla prste u džepove..( Znala je da joj nosim  dar.. ) izvukla srebrnu šnalu za kosu, filigranski rađenu i rekla da „Nisam normalan..“

-Novci su šećeru da se troše, a ne da se broje...

-Znam, ali...puno je !

-Malo je... žao mi je što ti ne mogu donijeti proljeće... Komad oblaka sa Tibeta...

-Lud si !

-Vjerovatno i jesam... Vidjećemo dijagnozu...

-Dolaziš ? Odlaziš? Ostaješ ?

-Recimo da bježim pa trebam sklonište i  jataka...

-Bježiš, od čega ?

-Ovog puta od djelića koji se ne slažu, od pomračine, od svih neodgovorenih ljubavi...punog mjeseca, praznog pogleda....od tog da sam mogao učiniti nešto značajno...

-(smijeh)

-Nek sam ja tebi zabavan...a ukrao sam jednu priču za tebe i sad moram bježati....

-Gdje je !? (smijeh) Hoću da je vidim !

-Ja bih da vidim San Francisko pa se moram strpiti, tako da ćeš i ti morati ... čekanje ima svoju draž..

-Drugim riječima, ništa od moje priče?

-U jedno sam siguran, ona je tu...rodila se...a kad će prokoračati, to ćemo vidjeti...

-( kosu kupi u šaku i stavlja u nju šnalu kao mirođiju..Staje pred veliko ogledalo u hodniku..i odobravajući zazima stav „generala pobjednika“... ) Oduvjek sam htjela jednu ovakvu...

-Znam i ja sam baš htio jednu takvu...no uvijek su me zapadale beštije raznih profila...

-(smijeh) Ni sada nisi bolje prošao....Lijepa je...(priđe i poljubi me...) Sretna sam..

-A jel ? Mora da je komšija navraćao....

-Ma bježi, svemu se rugaš...(smijeh)

-Rugam se i svojoj sreći, jer tvoja sreća je i moja sreća...Dođi ovamo...(uzimam je za ruku i povlačim prema sebi...) vidiš u priči si princeza...(šapućem joj..)                                                         

-A jel ?(ruga se...smijeh) Pričaj mi...imam li zlu maćehu koja me ne voli, koja je ljubomorna na moju ljepotu ?

-Ma svi te vole i zla maćeha...moja priča, imam pravo da te svi vole u njoj..

-Mora biti neko ko me ne voli...Neće biti dobra priča, faliće zaplet..ne može tako ! (smijeh)

-Dobro, nek ti bude...ne voli te komšija !

- E jest ti i neka priča...


...

Published on 12:56, 03/28,2013

Moja smiješna ljubavi, evo nas ponovo skupa... Nasmiješ me i rastopiš srce..Reci: Jesi sama noćas? Jesam li sretan?

Mračan je ovaj bar, vino u njemu nosi požudu..

Moja smiješna ljubavi, sjećaš li se pjesme što je bend svira? „Almost like being in love... „ Svirao sam ti je davno...Еh...možda ne tako davno....

Mariš li za moje opsjene ? Za moje padove ? Dosta se toga izdešavalo u međuvremenu...Sad sam plav.. ni crven, ni bjel... plav kao vedro nebo...Zašto, pa tako mi dunulo...Kad umrem imati ću svo vrijeme svijeta da budem bjel...a crvena nije moja boja...(Slab sam ti ja revolucionar... ta rabota je za druge...)

I šta uraditi ? Gdje tražiti novu svjetlost ? Nema osmjeha do tvoga ! Pusti me bar noćas da poletim...Napuni mi srce pjesmom, riječima..ne žali, nek ima šta goriti, šta bujati, do sljedećeg susreta....

Moja smiješna ljubavi, ova veče nosi bore kao i sve druge...zablude su da nećemo žaliti.... Nasmij me i rastopi srce.. Reci: Jesi sama noćas? Jesam li sretan?


......

Published on 14:38, 03/27,2013

Mariš li za moje opsjene ? Za moje padove ? Dosta se toga izdešavalo u međuvremenu...Sad sam plav.. ni crven, ni bjel... plav kao vedro nebo...Zašto, pa tako mi dunulo...Kad umrem imati ću svo vrijeme svijeta da budem bjel...a crvena nije moja boja...(Slab sam ti ja revolucionar... ta rabota je za druge...)


...........

Published on 13:31, 03/27,2013

Trebao bih se pakovati lagano, a kako ? Imam li snage se vratiti i čemu ? Bol je sve što imam od imetka... sve što me čeka...


.......

Published on 08:57, 03/20,2013

Ako budeš ikada željela živjeti bez straha, povešću te u neki od vječnih gradova, a Pariz je to bez sumnje.. Nučio sam sve ceste što vode do njega.. naučio sam kako izbjeći granice..jer, ovdje su sva srca otključana osim srca zaljubljenih žena...One ga same zaključaju katancem na ogradi mosta...


.............

Published on 08:52, 03/19,2013

Početi će kiša, muklo, bez najave...protivim joj se Don Kihotovskim manirom odbijajući da uzmem kišobran...(Zatiče me kasanije kako se divim zelenoj boji Sene i tjera u bijeg pod okrilje kafe-slastičarne..Toliko o mom junaštvu...)


.....

Published on 15:13, 03/18,2013

Oblaci su lijeno ustali iznad Sene, a ja još ljenje za njima... Lokalni bistro, palačinci i ekspreso... Notr-dam me mami, pustiću da se riješi prvo hrpe turista koji je dave... da popijem ekspreso....Noćas, ulazeći u grad, prošao sam kroz Trijumfalnu  kapiju i čudno, nisam se osjećao kao pobjednik...  (prije kao jedno od Ćopićeve djece...) Puno će nam trebati da postanemo Evropa...ma, puno će trebati da postanemo ljudi...komšije...Donio sam čudnu odluku, neću se penjati na Ajfelov toranja..spazio sam krajičkom oka ringišpil u blizini...zajahaću  s djecom drvenog konjića i vrtiti se u krug puštajući da se toranj pojavi i nestane kao u snu....Da li je tajna ljubavi nikad ne posjedovati nešto ?


......

Published on 12:21, 03/08,2013

Razbolih se...Majka plače...Razbolih se....Srce se kida... Duša se kida...Zauvjek ćeš me nositi kao znak...

Vjetar nosi miris proljeća, miris grijeha dok zaboravljam stihove svoje...

Ostaviću dlanove očima tuđim...rijeke planinama... Skriću se iza crne zemlje...

Da li je moralo završiti se ovako?

Nedostajaće mi tuga tvoja, sreća tvoja...jer ti si sunce koje odbija da zađe, dijete da se pronađe...ti si misao zarobljena u mojoj glavi...osmijeh...dan što se slavi...

Razbolih se... Vatra još tren tinja...Razbolih se...nikad više mirisa mora iznad Nevesinja...Platio sam sve..dugova više nemam..Čuvaj se...Mrzim li te? Volim li te ? Nije ni važno... Čuvaj se, najdraža...


Sretan 8. Mart dame...

Published on 08:46, 03/08,2013

Sretan 8. Mart dame...


Pariz i margarita...

Published on 15:00, 03/04,2013

Margarita u njenoj ruci..

Pariz..Love station...

Na stolu knjiga

što joj poklonio On...

Sve je O.K.

Zima se briše prvim suncem,

nije vrijeme za velike stvari..

nije ni za male...

Ko uopšte o čem mari?

Sve je O.K.

Posveta na stranici...Riječi:

„Pariz je premal za nju..“

Žao joj jedino

što ih nema više tu...

Sve je O.K.

Svijet je danas šaren

i vrti se u krug...

Osjeti pod prstima

kad pojača cug...

Sve je O.K.

Dobre vibracije u glavi,

život u ritmu tanga..

Možda nije njegovog

umišljenog ranga ?

I to je O.K.

ma, sve je O.K.

Margareta u ruci

i proljeće u Parizu,

može li išta

biti tom i blizu ?

Sve je O.K.


......

Published on 09:19, 02/22,2013

Bog sirotanu ne da ništa do ljepote da se u njega zaljubiš.. ništa do duše…


Hiljadu Vas na blogger-u...

Published on 20:05, 02/19,2013

http://ladacki.blogger.ba/arhiva/2013/02/19/3487347


......

Published on 15:11, 02/18,2013

Tvog srca sam podstanar...( prije slijepi putnik...) Biću “na Vijestima“ kao jedini normalan..Isčuđavaće mi se....Snimaće me s darom u rukama i natpisom:  Volim te.. Više nije ni moglo stati na komadić kartona, obješen o tanki kanap oko vrata... Istorijski gledano, uvijek nam stavljaju neki komad kartona na grudi radi upozorenja ostalima...(Što da me izdvajaju, daju povlašten položaj...samo bi me bilo sram....)

Mog srca si gospodar.....(rđav gospodar...) Duša se mrvi....nisam ni posljednji, ni prvi...Zagrli me...Reci bilo šta, samo da ti čujem glas...Daj mi razlog da ustanem iz postelje..

Zeleni se rijeka, Božur je procvjetao....šteta je da ga ne vidim...šteta da me pokrije...Daj mi razlog da otvorim oči....

 

Kome si se obećala ?

                                                                                         Tvog srca podstanar....


.....

Published on 13:31, 02/15,2013

Tvog srca sam podstanar...( prije slijepi putnik...) Biću “na Vijestima“ kao jedini normalan..Isčuđavaće mi se....Snimaće me s darom u rukama i natpisom:  Volim te.. Više nije ni moglo stati na komadić kartona, oko vrata obješen o tanki kanap... Istorijski gledano, uvijek nam stavljaju neki komad kartona na grudi radi upozorenja ostalima...(Što da me izdvajaju, daju povlašten položaj...samo bi me sramota bilo....)


.....

Published on 15:07, 02/14,2013

Preumoran sam draga...preumorno je srce moje....preumorno..


.....

Published on 15:05, 02/14,2013

Duge godine, obmotane samoćom...krvlju...

Ne umijem se buditi...Mojih pet minuta nikako da uhvatim... (mora da ih prespavam...)

Gdje li je sad onaj kuštravi crni dječak što me učio pecati? Sunce iz djedovog dvorišta ?..Gdje li je planinska riječica ?

Na raskršću sam punom jorgovana....sam sa pjesmom ptica...Okružuju me starinske  kuće oronulih krovova “na četri vode“...Ponjave pred ulazom i debele zavjese... Drveni sat u hodniku... „Kao da je bilo nekad“ igra pred mojim očima....

Promjeniću dan za noć, u snovima sam uz nju !

Svirena se čuje...( fabrička nije sigurno...više nijedna ne radi..  fabrike su kulise filmova apokalipse...) možda zvoni na ustanak ? Ma ja ću na počinak, nek ustaje neko drugi !

Teški se oblaci spremaju...Svirena još uvijek zvoni, ipak je uzbuna...Munje sijevaju...Miris u zraku nosi tvoje poljupce... vode me na barikade....vode me u tamne dubine...

Umrijeću na ovom raskršću punom jorgovana, u noćima bez sna....sam sa pjesmom ptica...dozivajući tvoje ime....


............

Published on 15:04, 02/14,2013

Ulica bez imena, s vremena na vrijeme zakuca na moja vrata i podsjeti me na jedan Juli, na jedan treptaj života.... Sad sam u nekom hotelu, u nekom gradu, u neželjenim rukama... Da li je kasno za sve ? Slaži mi da nije...

Izaberi neku laganu stvar i uzmi me za ruku u mislima... Izaberi mene za ples....Deset do deset, krug se zatvara.... Da li je moguć novi početak ?

Slaži me da jeste...

Slaži me.....

Kao da me gura ono naše sreće, ono naše bijede, u sivilo..u depresiju...u rodni grad...Izaberi neku laganu stvar....Šapnuću ti da sam na svijetu sam....

Oprostiću, ali hoću li moć sebi ? Izgorila je sva nježnost u meni..Noćas umirem... Zatvorite kapije...ugasite svjetla na tremu, Vi koji me čekate...

Napisao sam na kamenu: „Jedinu igru koja je važna u životu izgubio sam...prestao sam se nadati...“ Zamisli da je oblak i stavi mi ga nad glavu, nek ga đavo nađe...milost Božja me neće zapasti sigurno...


..............

Published on 13:54, 02/06,2013

Za tebe zaustaviću vrijeme, izbrisati prostor među zvijezdama...da ti pogled ne zastavi nešto, pa ni samo nebo...

Do tebe naći ću put iz svakog lavirinta, da te odbranim žrtvom svojom od teških riječi...crne sudbine.... da bude sve bolje, drugčije....

Zbog tebe provesti ću život u mraku, ostaviću drugu svaku....slagati se, da drugi ne ljubi te...

Prema tebi, prema tvome raspoloženju, praviću dan... opremiti rozim krevetima stan...odustati od svih snova, tvrditi da si mi  svaki dan neshvatljiva, nova....

Sa tobom ostavljati ću tragove u prolaznom snijegu...uživati u sunca krošnji prije nego je posijeku..

ni u trenutku srama,

nećeš biti sama...

pa zar bi mogla ti,

drugog voljeti....


...

Published on 15:33, 02/01,2013

Ispod mog prozora zaiskri sa toplim vremenom crvena ruža i počne krasti pažnju moju... S toplim vremenom dođu i čarobne oči moje komšinice...... ( Zaspao bih Bože u njima....) Tada plešu pogled moj i haljina njena... spori ritam vjetar drži...bam..bam... Đavo odnese....Uzimam gitaru i nastaje oluja...prašina leti u nebo...svila haljine preko koljena...i sve je kao čokolada....


......

Published on 08:46, 02/01,2013

Zašto ćeš me voljeti ? Zbog šarenih figurica koje ću ti donositi s neželjenih puteva... ili zato što ću se vraćati uporno tebi ? Možda zbog tog što ću ti pričati o samoći daljine...zvonu izgubljene crkve... nevoljenoj djeci...

Zbog čega ćeš me žaliti? Što sam te upoznao već posjedjeo...odustao od sreće... od ljubavi...Što sam postao odjelo bez srca, očiju uprtih u sivi asfalt...

Zbog čega ćeš se kriti od mene ? Drugih ljubavi...manjih...većih ? Modrih očiju izgubljenih u magli? Loših izbora...nevažnih bora? Izbora nagli...

Zbog čega ćeš me kleti ? Uzidane potrebe za samoćom...tužnih tonova..  Zbog riječi neostavarenim ljubavima..ljubavi neostvarenim riječima...Moje sreće...moje nesreće ?

Zbog čega ćeš me čekati ? Zato što ipak trebamo svi nekoga ili što si mi jedina ? Što ležim budan i tiho te pokrivam mjesečinom...ljiljanima bijelim... Što i kad odlazim ostavljam ti zoru...svjetlo koje nemam...

Zbog čega ćeš me se odreći ? Zbog izbledjelog lica, oplakanih težnji ili neuslišenih molibi....možda zbog ugaslog sjaja u očima ili bijede ove pjesme....


...

Published on 14:23, 01/25,2013

Vjetar nudi humoresku, izblijedjelu fresku…malo plavog sedefa i srebrne oblake…kolačić na dar...

Shavatio sam šta misliš...koje riječi kriješ od mene... „Nevjernik... Nevjernik bez časti...“

Kišne kapi sapiraju moj pogled sa okna prozora..Bože, gdje sam ? Bože, ko sam ?

Otprati me kao umorni voz bez reda...vidiš da mi je kosa već dugo sijeda.. Moje žito je poleglo pod nogama tvojim i najbolje godine su nestale kao sjenka, krijući iza leđa da više nisam mlad...

Vjetar nudi utjehu, cvijet maka i korak težaka.....Zvono s obližnje crkve i par riječi nad ovom ludom glavom... nebo koje neće biti plavo...kaput od mjesečine....pahulju ljubavi da srce želja mine....

Doći će nam put kao nagrada...danas mi je kazna...Jer noć kad si se udavala, uzela mi je želju za svim pa i novim obzorjima....i vjetar će ponuditi fresku, tvoj lik u pijesku.... Još jednu humoresku...


....

Published on 14:22, 01/25,2013

Napisao sam na kamenu: „Jedinu igru koja je važna u životu izgubio sam...prestao sam se nadati...“ Zamisli da je oblak i stavi mi ga nad glavu, nek ga đavo nađe...milost Božja me neće zapasti sigurno...


........

Published on 15:09, 01/17,2013

Ptico, izgubljena na mom dlanu... možda će nam Bog dati mira nakon svih ovih godina.. Moja dva lica i tvoje srce što se umorilo.... Bitka bez pobjede...put izgubljenih nemira....Nek snijeg zaveje sve sujete, sve ožiljke...oprostićeš ako si ona prava....

Sad sam na korak od dna, ptico malena...Nestaje sunca, nestaje ljubavi...bez tebe... I ostajem sam na ovom svjetu, tako da ne znam šta osjećam...а vjetar nosi, samo pitanje: Ko si ? Ptico, ko si? Možda svemir sam ? Ptico, nemam više šta da ti dam....

Nisi zadovoljna i ne trebaš biti, jer se nikad nisam ni trudio da ti zavirim u srce...da vidim sve tvoje boje ljubavi, svaki tvoj strah...a nemam ni izgovora što to ne učinih..

Ptico, izgubljena u mom stihu...u noćima bez sna....Pruži mi ruku kao oprost...možda tvoja ljubav poveže sve krhotine života mog...možda izbije zelena loza iz ostataka duše....Naša tuga je grijeh, da ne umijemo voljeti pa da budemo sami po kazni..da ne umijemo ljubiti pa da hodamo ovako isprazni....

I šta imam ja od tog, što će mi i oprostiti Bog, ako nećeš ti........

Oprostićeš ako si ona prava....


......

Published on 15:40, 01/15,2013

Moje tuge su samo oblaci koji prolaze...


Kad usniš draga...

Published on 15:40, 01/15,2013

Kad usniš draga, prostrem ti krevet od pahulja..da budeš kao princeza u izlogu...podvalim ti sreću, onu šarenu stvar... Zaboravi na sve...na teško vrijeme, na daleke svjetove...zlatne minđuše...dajem ti srce i san... Kad usniš draga, ukradem crvene jagode komšiji da te probude zorom...poskidam zvijezde i stavim ti ih u krilo...Srećna si znam... Kad usniš draga, ja tumaram šapćući tvoje ime ostavljenim ulicama....ispisujem note u maglama...gledam usne tvoje...Kad usniš draga, ja sam sam...


...........

Published on 15:38, 01/15,2013

  Moje su ruke rasute u vremenu...oči prostrte u prostoru izgubljenom od strane tvojih koraka...i konačno shvatam da sve je vještačko...Trebao sam da znam to još dok sam bježao od tebe... Način na koji mene danas nema je sramotan..da sam znao polijevao bih ti ruke vodom čim bi ustala...Iluzija je bila da sam se i dopadao sam sebi ovakav...kakav sam sad, a kakav sam bio i prije tebe...Ono što je za mene i bilo vrijedno u nekom trenutku...zbog čeg sam se jogunio...kao da s tobom gubim sve...sad gazim pod nogama kao bezvrijednu pojavu...Ne tjeraj me da doznam zbog čeg je to tako, jer da sam pametan, ne bih bio uobražen toliko da ostanem sam..


..

Published on 10:29, 12/31,2012

Sve najbolje u novoj 2013-toj...


....

Published on 12:26, 12/26,2012

Maje su fulale... 21.12. prođe...možda su na Pravoslavnom kalendaru ? Daću im fore još par dana...

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Karirano nebo se sručilo na moju glavu... Borim se vatrom protiv kiše,  zapalio sam sva sjećanja na tebe..poletjela su kao papirni zmajevi u vis....Vrijeme nestaje, Božić runi sol na ranu...da si tu...

Tuđi dodiri na tvojim rukama..poljupci na usnama...Izdržaću ja to, izdržao sam već jedan smak svijeta...ide me.. Daću oglas: „Profesionalno preživljavam sve kataklizme...“

Prodaj mi svoju nevjeru kao dobrobit, kao sudbinu...reci: Ko zna zbog čega je to bolje ! reci: Znam da sam mogla imati sve....... Možda i povjerujem...

                                          Prevrnuću svijet....


.......

Published on 15:42, 12/21,2012

Ako me nađeš u bijeloj pustinji srca puna leda....odumrlog....to nisam ja....jer ja nikad neću biti dio ičije hladnoće..u meni krvavo sunce jutrom ustaje...u meni plavo ljeto sniva...ja sam tamo gdje je jedina boja..boja oka tvoga živa...


..........

Published on 15:42, 12/21,2012

Ovdje je sve tiše...i gore tiho rastu...i omorike čudno šute...nema nikog..Ne vidjeh ni jednu lastu... Ovdje je sve bjelje...krovovi su jadni i putevi zatrpani...a sve bi da bude veselje..Ma kakvo crno veselje?! Ovdje je sve prazno, hladno...peć jedino sjeća na ljeto..jedina ona grije..O more, moja sjeto.. Na razglednici mi sama ruka piše..Planina nikad više!


Eh, duša prokleta...

Published on 15:41, 12/21,2012

Slobodno me mrzi draga moja! Heroji tvoji nisu još nastali.... Ovo malo duše što se skupilo u krvavim očima više ne brine o tebi !

Slobodno idi draga moja! Misli šta ti je drago... Zeleniće se polja i poslije tebe...

Dići ću zidove da me niko više ne može dotaknuti... Ne ostavljaj riječi koje ne trebam...odlazi, sloboda dolazi iza tebe...

Ovo je moj život...i njemu pišem za ljubav... u njemu dišem da osjetim noći pune smijeha..jer.. ne planiram živjeti vječno..u njemu planiram samo uzeti barku i ploviti... San Francisko.. Kuba...Salaš 137..

Slobodno me mrzi, draga moja.. u ovoj gužvi više ne možeš biti sam...zato ne budi me...bježi od mene...Moje lice, lice pajaca...suze ne skida...moje srce, srce utamničenika...ne kuca za opsjene...

Ipak...šteta za nas...možda da smo se ranije sreli ? Možda da smo manje voljeli? Da smo znali praštati ? Jer sad smo samo običan par...izlizana stvar..

Šteta...Šteta za nas....za sve naše zime...za naša ljeta...Eh, duša prokleta!


........

Published on 10:04, 12/11,2012

Ako ti nisi ona koju sanjam...ti produži...jer tebe neko drugi sanja i nije mu lako kao ni meni sada... Vidiš snovi nastaju iz srca i znam da ne sanjam zalud...a ti bolje saznaj gdje je san tvoj, tvoja sreća, tvoj sud... Ako ti nemaš oči pune mora, pune daljine, bolje ti je ne troši vrijeme, ni bjelinu haljine...negdje na ivici svijeta, na ivici tuge, čekaju mene oči druge...i pitaju se gdje sam, što me nema...jer ma koliko lijepa bila, usamljena srca su nijema...


...

Published on 09:29, 11/29,2012

Sve je postalo..kolektivno...javno...nekulturno vidljivo...sve osim samoće..


..

Published on 09:28, 11/29,2012

Ponekad je ljubav kao kolač... 100 g. čokolade... 4 dl crnog vina...200 g biskvita.. malo orasa i puno strpljenja...


...

Published on 09:28, 11/29,2012

Izgleda da moja i tvoja tuga nemaju ništa zajedničko, jer da nije tako već bi se srele...


.......

Published on 13:46, 11/13,2012

Nemoj da otputuješ večeras. Večeras su zvijezde loše složene i mjesec je pun. Nemoj da otputuješ praviću se da nisi otišla zbog mene, jer kad odeš fali mi vazduha i sve me guši...Oluja je još samo jedan znak da trebaš ostati. Zauvijek ću ti biti zahvalan ako se probudiš ujutro uz mene. Ti si sedativ za moje nemire.

Moj ti pogled kaže sve, riječi su suvišne. U ovoj ulici, u ovom gradu, u ovom stanu sve je tvoje. I da si puna grijeha, i da te neće niko, ja ću uvijek imati mjesta za tvoje usne..za tvoje sne...Užitak si jedini koji imam...čak i kafu gorku pijem...

Tražim previše, znam, ali i dajem ti sve...Raspori mi grudi i uzmi srce nek ti kuca...pričaće ti o vremenu bez tebe, u njemu nema vjere u život...Ma, zaboravi..svako svoj krst nosi, a moj si ti...


...

Published on 15:15, 11/12,2012

Kad mi fališ ja otvorim prozor i gledam zvijezde....i na kom mjestu bio, kako god se ono zvalo... ti si uz mene...

April je, bijeli se razastrt veš...sunce me miluje...Promiču zlatna polja uz drum....Tražim dašak slobode i pramen sna.. Hiljadu stvari postoji zbog kojih se treba vratiti kući, danas mi je na umu samo gitara....taj komad drveta je dio srca mog, nosim ga u sebi ma gdje krenuo....

Zastao sam na tren pored jezera....nekad je ovdje bio most i selo u njegovoj blizini...voda je sve prekrila kao godine što prekriše moju mladost... Da li da budem uopšte nebu zahvalan ?

Miriše mi sjećanje na tvoje poljupce...kuca na stakla prozora automobila... U mome kraju sad su svadbe...proljeće i jesen nosi bjele haljine i vesele svatove...srce stavljaju na ispit...Teški lanci života će ih prevariti...ostaće mjesto sreće, ćutanje u dvoje...

Oluja se lagano sprema, čujem vjetar kako stiže....pokisnuće dan i veš u njemu... Moja sudbina je nemirna kao i divlji konji što troše vrjeme na izgubljenom platou...  ali ti ćeš uvijek biti u njoj....Jedno ti obećavam, nikad nećemo ćutati...


.......

Published on 08:12, 11/12,2012

Kad mi fališ ja otvorim prozor i gledam zvijezde....i na kom mjestu bio, kako god se ono zvalo... ti si uz mene...