Jedrenjaci i sumraci...
Pomisli, zelena trava skrivena u oblacima, ti i ja... rode ti nose sreću...
Pomisli godine stoje, ne prolaze i svaki vjetar je proljećni...
Pomisli da bogovi napokon puste nas da živimo..
Ja sam za to da se budimo.. ja sam za to da živimo...
Staćeš jednom, okrenut se i zahvaliti mi što sam te gurao da živiš želje jer nestaće sunca i ljeta, nestaće i mene....
Pomisli, modro more u šoljici kafe, bijela jedra na pučini..sumrak, ti i ja...
Pomisli tišina pjeva tvoje ime razastrto među otocima.. koračaš po ivici svijeta što se guši ..napokon slobodna..napokon svoja...
Pomisli, ova zemlja to si ti...