Kako si ?
Kako si ?
Kako su tvoji svi ?
Sjetiš li se davnih talasa,
umornih alasa ?
Sjetiš li se kroja kaputa,
po kom je bila ti kosa posuta...
Kako si ?
Dugo se ne javljaš mi...
Ja sad imam druge boje na licu,
i za adresu izgubljenu ulicu....
imam kravatu na košulji
i komšiluk koji u sve bulji...
Kako si ?
Noću nad kim bdiješ ti ?
Jesi poklonila vjetru,
svoju tridesetu....
Jesi posijala u svom krilu,
svu ljepote silu...
Kako si?
Pšenica je davno pozlatila...
nadam se da za nama nisi patila...
jer je onda i lice tvoje,
sad neke druge boje...
i nema dana pred tobom
kao što ih nema više u životu mom...