INDIJA
Trunci sudbine u vazduhu...ispisane parole po zidovima... Još par godina mira, još par dana ljubavi...
Gledam bivše ljubavi kako muklo prolaze iz sjaja sreće u beznađe tmine... strepima nad tobom, jer Indija je daleko a ljubomora tako blizu...začine biraš na uspavanoj pijaci a ja imam samo jedan, tvoje tjelo, tvoju bjelu put i oči pune slobode....gužva na ulici, bijeda u svojoj ljepoti prolazi kraj tvojih usana...iskre zubi ostavljenih životinja...nije svijet draga moja razglednica ni brošura turističke agencije, svijet ti je zemlja puna žuči..
Soba me guši, vise slike prevare nad mojom glavom..žice ću im pokidati, kosti oglodati...
Pišeš mi da te hostel podsjeća na prezrelu jabuku a Indija na šareni kaleidoskop, da su ti stvari uvijek u rukama a srce u petama.. pišeš mi da je zrak sladak a život ljut... voda pada na tvoje riječi, puštam ih da teku u njoj...naučila si kažeš i poneku riječ, znaš reći ljubav.. (ma ti znaš stvoriti ljubav...) kažeš i da sunce zalazi na drugu stranu svijeta a bol se skuplja u modra korita rijeka...zaborav je tu kao draga igračka...
Čežnja titra u sivilu Balkana...
Natavljaš da pričaš o novom znaku na sebi, haljinama koje obožavaš i zlatnim narukvicama... kišne dane provedeš u igri sa siročićima kojima ostaviš pokoji rupi uz slatkiš i pitaš se kad ću te zvati a kod mene se nebo ruši na krvavu cestu....
Spuštam se na krevet, ljeto pakuje kofere a ja ne idem nikuda...Noćni voz je davno digao ruke od mene...Negdje u ovom sivilu je moje sidro...izvlačim tvoje slike iz sjećanja i sklapam oči... navlačim osmijeh na usta, napokon Indija...