Cigan sam i neka sam !!!

Published on 14:51, 02/26,2014

Imam cigana u sebi..i veliku šatru….nož srebrni…Imam zvjezdanu noć, mjesec koji pruža ruke…staru gitaru, mladog vranca…

 Vi koji me prezirete..Vi koji me mrzite…moja duša nema međe ni kapija…. nema loših temelja, ispucalih zidova…

Moja si

i vječno bićeš ti...

Cigan sam i neka sam !!!!!! Volim vino i pjesmu…plač gitare…djevojke garuše, pune vatre…pune tuge…

Cigan sam i neka sam..

kako je, ja to najbolje znam !!!

Zebljive su noći, u njima se dugo umire. Svjetlo krijem od potjere. Zvijezde padalice mi nose glas, cvijetna polja spas.... Ono što osta od života daću za proljeće puno propupalih tršanja.....

Možda proklija sjeme nade

iz onog što ruke posade...

Okreni se...okreni me...rješi da ti budem nebo bez oblačka...kristalna igračka. Eh, kad bi mogla ti, mene ljubiti....

Cigan sam i neka sam..

dođi da ti poljubac dam !!!

Dođi, što da budem sam ?!

Imam poneku suzu u sebi….kletvu…ljubav koja gnjije…sjećanje kako je bilo prije…Svi moji drumovi, ipak su moji dušmani…pobjegoše na njima dani, crni konji vrani…Nek ih moje oči ne vide… ovako više ne ide….

Cigan sam i neka sam..

dođi da ti srce dam !!!

Dođi, što da budem sam ?!


....

Published on 00:19, 02/23,2014


Nisam ti govorio, ali lijepa si....(ili bar ne koliko sam trebao.) I što je čudno, ljepota tvoja nije ono što mi nedostaje..nedostaje mi tvoj glas. Pitaš li se šta je moglo biti s nama, sada kada postaješ dama? Izgleda da si jedina znala osjetiti koliko sam prazan iznutra....jadan...Ko te može kriviti za to ?Moj Bože... Ovo mi je jedno od najtežih putovanja...obgrlio me je samoće val, kao tebe svileni šal...Lijepa si..Bože, lijepa si...


Što me ne povedeš?

Published on 14:12, 02/18,2014

Gdje se šećeš,

Ti-lijepo gorsko cvijeće ?

Što me ne povedeš,

vidiš da me druga neće?

 

Moja sudbo, moja kazno,

uzmi mi srce i stavi oko vrata…

i onako ne može kucati od jada,

stalo je prije više od sata…

 

Na koga se baci,

Ti-svjetlo crnih dana..

Na koga li povuče 

Tugo moja rana…

 

Nisi mi dala okusim

tvoje usne, tvoje grudi..

Ja nemam srca,

nek ti nebo sudi…

 

Gdje se šećeš,

Ti-lijepo gorsko cvijeće ?

Što me ne povedeš,

vidiš da me druga neće


Razgovor sa samim sobom..

Published on 01:04, 02/14,2014

Ćutati ili reći? Uprljati se ovom politikom govoreći o njoj ili biti čist, a beskičmenjak? Apsurd je da ja, koji branim na blogg-u bilo kakav komentar vjerskog, političkog ili nacionalnog sadržaja vjerujem u Boga više nego u išta drugo, obožavam politiku i ne bih se odrekao po cijenu života svojih nacionalnih korijena...Čudno? možda...meni nije...Ko sam ja da sumnjam u postojanje dobroga ?!...a ako postoji dobro, onda postoji i Bog...Dobro i zlo...da li bih znao šta je dobro, iskreno i čisto da ne postoji zlo, laž i tama...Da li bih vrjednovao svjetlo da nema noći ? Ne bih...Kako, kad u ovom zlu, bijedi i otuđenosti, susretnem ljude koje imaju srce veće od mene cijelog da ne pomislim da ima Boga....Priznajem da se sramim što nisam ni dio sjene njihove...Žaliću za tim što nisam ništa drugo do još jedan broj...Mediokritet...Neću biti političar, znam..Neću biti Pašić, Sokrat, Linkoln, Gandi...Čovjek koji u toj plemenitoj vještini, učini da bude bolje...ulije nadu da vrijedi živjeti, raditi ili umrijeti za nešto što će doć...(Nisam za žrtve-tako da ćemo taj dio u svakom slučaju preskočiti..) To znači da neću napraviti školu, bolnicu ili sirotište...Beskičmenjak!!! Sve i jedan od današnjih neinstrumentalizovanih protestanata je veći junak od svih nas koji šutimo.. Šta biva s junacima-budu dobar materijal za zakopavanje! Poginu u napadu s leđa kao Sava Kovačević...Pametan sam nema šta, biću zadnji...moja leđa su sigurna, a i nešto drugo..Rat će...da sam hrabar ili bar dobar šaptač pa da došapnem nekom ko misli da vrijedi, da ništa nije vrijedno...ili prost, pa da opsujem: Majku Vam j...jebao vas naziv države i vaše podjele.. ili pametan pa da predložim neko pametno rješenje: Da damo ime državi Nova Njemačka i onako svi želimo da odemo tamo biti robovi ?! Da napravimo tri glavna grada pa da se smjenjuju svake godine kao i predsjedništvo? Da pravimo hidrocentrale svakih sto metara pošto industriju nećemo nikada vratiti? Da napravimo tri otvorene liste najboljih građana pa nek svako svog izabere? Da napravimo aktivan mandat čitave godine, pa ti valjaj gluposti odmah sutra ćeš ostati bez mog glasa- bar je sada vrijeme elektronike? Da pravimo ponovo male kuće s dušom,s fasadom baš kakve nam i trebaju-gdje li samo nestaše? Da zabranimo lov-pa zar da ništa ne ostane iza nas? Da počnemo saditi umjesto sjeći? Da prestanemo biti neradnici i djedovinu sredimo malo? Da malo volontiramo ? Da postanemo civilno društvo i zabranimo vjeronauku u školama a ko poštuje vjeru da ide u crkvu ili džamiju na dodatnu nastavu ? Da prestanemo bacati smeće oko sebe ? Da zabranimo kese i latimo se cekera? Da prestanemo mrziti komšije ? .....Rat će...ja ću na Kubu, a ovi što budu pucali nek se j.... ostaće sirotinja...džaba im država i vjera...


...

Published on 11:48, 02/13,2014

Gdje se šećeš,

ti-lijepo gorsko cvijeće ?

Što me ne povedeš,

vidiš da me druga neće?


Ne ostavljaj me...

Published on 12:13, 02/12,2014

Ne ostavljaj me...

Ne ostavljaj me,

u noćima sretnim,

u danima hladnim,

jer čim nestaneš

crne mi misli dođu

i poželim da odletim...

 

Ne ostavljaj me...

Ne ostavljaj me,

šta ako smrt dođe

pa poželi nešto za žrtvu,

da se spali sjećanje,

iznese kora hljeba,

a ja nisam vičan upravo s tim...

 

Hladno je,

znaš da sam zebljiv..

ako odeš tražiću te...

a i kome ćeš ?

Meni trebaš,

nevolja će doći,

trebaće mi svijeća,

crn veš...


....

Published on 11:37, 02/11,2014

„Lijepo od tebe što si došao za Božić. Neće me biti sljedeće godine .“-reče djed i suza mu zaiskri u očima, pa požuri da je obriše.

„Znaš da sam svake godine kod tebe. Zar si sumnjao da neću doć ?“

„Ma nisam, al malo me iznenadilo....očekivao sam te ranije.“

„Uspavao sam se. Kasno sam legao.“

„Ganjaš žene sigurno. Jesi uhvatio šta ?“

„Što, da ti ne treba koja?“

„Meni, eh...meni više ništa ne treba. Ni ova baba.“

„Nemoj tako, šta bi ti bez babe. Ne bi imao koga sekirati. Bilo bi ti dosadno. „

„ I to što kažeš.“

„Ajde da mi popijemo po jednu.“

„Znaš da ne pijem.“

„Ajde, možda nam je zadnja, nećeš me valjda odbiti.“

„Neću.“

Nazdravili smo možda prvi put kao isti, a vjerovatno i posljednji. Pogledao sam se u ogledalo i shvatio da počinjem sjediti.

*IN MEMORIAM....


Bila si...

Published on 14:35, 01/29,2014

Bila si sunce što se rađa...

bila si anđeo i kurva...

bila si ljubav...

Sad si vjetar što prijeti...

sad si trn..

usnuo mjesec, crn...

Spusti me na zemlju ,

u vreo oganj..

u živo blato....

Odavno sam

prestao ljubiti,

prestao živjeti..

Zlato...

Ništa mi više nije važno..

Srdžbu sam probao,

probao oprost..

Kasno shvatio

da si tuđa,

nažalost.....


.......

Published on 12:38, 01/21,2014

Danas pišem pismo mrtvima, pišem živima....nestalim ljubavima...sivim, crnim, bijelima..pa i crvenima... lančiću na tvome vratu....divljem vjetru..mirnoj luci..

            U tinti je komad moga srca, zrno duše.  Pišem na komadu kože svoje.

            Staće sve i neće biti dalje, neće biti sedefnog jutra... paučine od maslačka...Eh, neće biti nas..

Zato ne žurim, zato ne stojim...zato se svega bojim....

            Učinilo mi se sinoć da sam se ogriješio...oka nisam sklopio do jutra. Drhtao sam kao list, krunio zube. Nek mi Bog oprosti na težnjama.

            Lijep je dan, zvone praporci na Borikama.Okićeni vranci jure po sjećanju. Zašto rušiti ravnotežu, tražiti više ?

            Dugo već nisam skupio riječi u priču.... Možda sam postao lucidan ? Htio bih pisati zvijezdama kako su bezobrazne što su se odmetnule, o rijeci koja je izgubila put i završila u mojoj sobi na vrhu planine, o tami koja dopusti da orgijaju slike smrti pred mojim očima. Možda sam postao sebičan i sve držim za sebe ?

            Tijelo se duri na mastilo, pjesak sipa u oči..(o ne, to ne suzi moja duša, to je pijesak..) Jednom ću ti doći nepozvan, suvenire iz čitave galaksije spustiti pred noge. Otjerati tugu ispod prozora. Možda ti ponesem i ove riječi, ako ih ne pokupi crna kočija.

            Šta ostaje za kraj? Želja? Nada da će sjeme proklijati u visoku omoriku.... da će se pojaviti jedro na vidiku  ? Ne znam...stvarno, ne znam....


Mom krvniku...

Published on 14:32, 01/20,2014

Ostatak Mjeseca izranja iz magle,

mršavo svjetlo odbija se od ciganske oči.

Nije lako bez krsta ispaštati svoj grijeh.

Pokloniću ružu onom ko zapuca na mene,

pokloniću mu sve svoje žene...

 

Ovo je pjesma o nekom drugom,

o onom ko će mi dati mir...

preuzeti teret moj...

Ove su riječi možda o tebi,

ne vidim zašto ti to bio ne bi ?

 

Dobićeš i šaku zemlje što mi ostaviše,

gaj koji još ne vidjeh....

komad papira sa nekim zvanjem...

Dobićeš gitaru i klavir,

da napraviš oproštajni pir...

 

Ne treba ti motiv, niti neki tekst..

dovoljno je: Ubij! Ubij!

Pištolj ili nož-biraj...

Ruža je u ruci,

nek ti je Bog na pomoći u muci...


Ulica prvih trešanja..

Published on 12:07, 01/16,2014

Povesti ću revoluciju, ako ni zbog čeg drugog, onda da promjenim nazive ulica. Već imam spremljenih par naziva:

Ulica prve ljubavi. Ulica izgubljenih uzdaha. Ulica prvih trešanja. (Naravno, u toj ulici umjesto lipa i topola, bile bi posađene trešnje ranke. U svakoj ulici u čast revolucije posađena bi bila stabla voća, da se djeca mogu radovati. Znalo bi se koja ulica dozrijeva u koje vrijeme, i ljepota....puni džepovi voća. )

Velikani nek dobiju biste, dosta im...Zamisli, pita te komšinica: „Kuda ćeš ?“ a ti odgovoriš: „U Ulicu vječne ljubavi, hoćeš sa mnom..rodile su džanarke. Možemo i ispisati naša imena tamo...“  (Hm... a ja sam razbijao glavu i smišljao glupe ulete....)

Valjda će se još neko naći da podrži ovu moju glupost..pa da ispratimo Ulice propalih državnika u prošlost...njih ćemo preimenovati u Ulice obranih bostana.


...

Published on 14:46, 01/15,2014

Kolika je samoća mjeseca ? Da li je ravna mojoj?


.....

Published on 11:05, 12/31,2013

SVE NAJ U NOVOJ :)


...

Published on 15:18, 12/27,2013

Narcis si!
Jesam!
I škrtica!
I to sam!
Ne daš me drugima!
Ne dam!
Kupuješ me slatkim riječima!
Kupujem!
Baš si zao!
Nemaš pojma koliko!
Mogao bi biti bolji, mogao bi biti jesen! Jesen je blaga.
Mogao bih.
Mogao bi biti ruzmarin! Ruzmarin je lijep.
Mogao bih.
I lasta si mogao biti! Laste su tako,tako nedostižne, kao zvijezde.
Mogao sam.
Pa što nisi ?
Zbog čega ? Zbog koga ? Tvog nakrivljenog nosića ? Blistavih očiju ?
Neka, hvala! Čim bi se promjenio otišla bi.. Nosić bi se ispravio, a oči             zamutile..... i mrzio bih, i ruzmarin, i jesen i laste...mrzio bih sebe...


..

Published on 21:30, 12/17,2013

Odneseš u zoru svoje korake, zagrljaje…ostaviš noć koja prijeti prazninom. Da voliš drugog srce zadnje sazna i ne treba mu gora kazna…

Čij je život koji nosiš ? Čija je sreća ? Skupio sam tvoje uzdahe, ni u jednom nema me.

Ne, ne bojim se samoće, i ona proće…

Ne, ne bojim se sreće, ni ona dugo neće…

Prodaću ruke prvoj koja bude ponudila osmijeh. Otvorena knjiga sam, ima li gdje ljubavi za mene?

Govorim u snu, vičem, brojim ožiljke. Pijan sam, ima li gdje mira za mene?

Ostaće samo magla pred očima od nas. Pitaš li se šta će biti kada ti vrijeme odnese ljepotu, stas ?

Rasula je kiša poglede..otjerala anđele.. Čij život nosiš, reci mi !? Čije sjeme u tebi klija.. o, ti, moja najmilija....o, ti, najveća od svih rospija.


............

Published on 09:56, 12/16,2013

      Mi umiremo... Ne, mi smo umrli, a sad umire i tišina među nama... Izgleda da je teško oprostiti... U mojim danima nema svjetla, ponekad samo, Bog mi daruje tvoje lice, da bih nastavio ovaj život... Prezirem te mrvice sjećanja, u njima je još neiskvareno moje srce i sam tim je sve teže... Čudno, sve ljepotice koje se nude nemaju tvoje grudi...tvoje usne... Pozvao bih tvoj broj, ali obećao sam, ko mi je kriv...Više ga i ne pamtim... sedam...hm...bolje da se ne sjećam.... Umire tišina među nama...nakon toliko godina, još ne pričamo....


.......

Published on 11:22, 12/02,2013

         Skupim se i slušam noć kako diše... Zbogom ljubavi..stara ljubavi. Sat je stao, u izmaglici što se diže ugledam tvoj lik. Dušu sam potrošio, s čim da te darujem za kraj ? Imam nešto dragogo kamenja, odlomilo se od srca...smiješnih poljubaca..neispijenog vina... Uzmi šta želiš !

        Zbogom ljubavi..stara ljubavi. Kazaljke su poklopljene. Ponoć odzvanja. Samoća vrišti u grudima. Kosti popuštaju pod nedostižnim težnjama.Lijepa si.

        Lijepe su ti oči. Oči su najljepše na rastanku. U tvojima je negdje skriven kameni cvijet...stoji rastrgan pod mrtvim nebom. Stražario sam davno nad njim pun oholosti, a sad, treba radost tvoju da saopštim svijetu, dok u meni golo srce jeca: Gdje su djeca ?! Gdje su djeca ?!


...........

Published on 09:55, 11/07,2013

Kad sklopim oči vidim zlatno žito u čistom danu. Ti si daleko, blizu je smrt. Kad sklopim oči vidim razvijene zastave....ljubavi nema. Čelik pada s neba, suha su usta. Oprosti što ništa ne mogu izmjeniti...Oprosti što te nisam mogao sačuvati...Vukovi su već pušteni.

Kad sklopim oči umirem. Eh, kad bi bio jedini. Eh, kad bi to bili sni.

Ti si svemir moj, moj nespokoj skriven od svih. Jednom ću ti reći da poslije tebe nijednu ne zavolih. Više ne vjerujem ni u anđele. Sve, prokleto je.

Kad sklopim oči sve nas razdvaja i mjesec je krvav. Ruzmarin stavljam na tvoje uzglavlje. Neki ljudi bez duše se raduju. Nema sreće u našim dlanovima, a moglo je biti drukčije.

Kad sklopim oči vidim zgrušano veče i zarđale oblake. Pitaju me za tebe. Ćutim. Marširam. Sve, umrlo je....  


..........

Published on 10:05, 11/05,2013

Ako me zavežeš da ne vidim svjetlo, nećeš biti sretnija..tonućeš sa mnom u mrak, u loš san. Bolje daj mi razlog da se smijem, predugo sam nijem. Možda zavolim ponovo i utamničim se sam...možda dozvolim da budeš moja kazna. Ne govori svoje tajne, odnijeću ih sa sobom, razvio sam jedra. Šta ćeš ako ih ne budem znao čuvati ?! Povrijediću te !

Podijelili smo veče, pokusali nebo.. i bolje, zvijezde me sjete na ljubav koja tinja. Zamotaj svoje prste oko mojih želja i reci istinu: Voliš li me ? Zamotaj ih i nek budu moje sidro, teški čelik....Ućutaću kad mi daš poljubac velik. Ućutaću kad rastjeraš sve oblake, moje ruke nisu dovoljno jake.. u njima čuvam trun ljubavi, što je srce uspjelo da ostavi...


.......

Published on 15:23, 10/28,2013

Kako sam donio Sunce u svoj stan?  Lijepo, maznuo sa neba, oteo od svih...jednostavno, donio sam ga da mi popravi dan.

Mislila si: kad odeš ostaću u najtamnijem ćošku sažaljevajući sebe. E, draga, neće moći tako! Maznuo sam Sunce i tamu ostavio tebi....tebi, i onom ko bude s tobom. Sad ću s njim na feštu, zabaciću mrežu i čekati da se sreća uhvati...a vjeruj mi, uhvatiću je kad-tad.

Kad se vratiš čekaće te noć bez sna, čekaće te prošlost sva....Srce će da ti podivlja..Maznu sam Sunce da mi ne ostane prazna bol... ako ništa, bar je dobar fol.


Danas je praznik..

Published on 09:42, 10/18,2013

Danas je praznik, bijele su košulje vani. Možda u ovoj masi nađem nekog sličnog sebi da napravimo zajednicu; nazvaćemo je „Nezavisna zajednica sanjara“..izgradićemo zid veći od kineskog kojim ćemo se odvojiti od svih ( jedino jutro će moći preći preko, da zamjeni ovu noć.)..

Bjele su košulje vani, jedino moja crna...Odnijela si ljubav moju...dušu moju..odnijela si svjetlo, a vratiti se nećeš.

Danas je praznik i srca vojnika su puna: Čekaju ordenje za skupljenu hrabrost da izađu pred siročad....čekaju komad kore hljeba.

Opraću lice u zaprljanom nebu (Valjda ću naći snage da skočim dovoljno u vis.). Predaleko od juče, predaleko od sutra...

Danas je praznik, svako svoju bol krije, sve košulje su bijele, samo moja nije.


....

Published on 14:02, 10/10,2013

Voliš li moj osmijeh ?

Samo kad se smiješ..

Voliš li moje ruke ?

Kad me grle..

Usne?

Kad mi šapuću..

Sanjaš li me nekad?

Svaku noć...

Lažeš!!!

Zašto bih lagao ?

Ne znam, ali lažeš! Da me voliš ne bi tako govorio...Slamaš mi srce, a treba da ga čuvaš.. Voliš li bar moje oči ?

Ako kažem da ih volim opet ćeš reći da lažem ?! Bolje da ćutim.. u ostalom, nizak ti je udarac, znaš da me sjete ne oči moje bake.. da u njima nađem mir, svoj dio neba...

Onda ćuti...


.......

Published on 09:52, 10/08,2013

Nisam kao drugi, ne prihvatam ove okove.... oni me nikuda ne vode... s njima nigdje neću stići.

Hiljadu je pitanja, ali jedno se ponavlja: Hoćeš mi vrata otvoriti?

Znam te, znam se... Vrijeme je da se dugovi namire.

            Hoćeš me prepoznati ?

            Zasadio sam jabuku pred tvojim pragom prije nego ću otići, da ti čuva rosu..krije usne.

            Koliko je puta cvala ? Više nije ni mala....

            Strasti više ne postoje...godine su ih ostavile za nama. Hladne su nam ruke.

Zamoliću te da mi oprostiš sve pobjede i poraze...znaš da nisam kao drugi...

Hoćeš mi oprostiti?


......

Published on 13:57, 10/02,2013

Zadnjih mjeseci prožima me osjećaj da mi dani nestaju na putu. Iza sebe ostavim pola hladne postelje i ludo srce. (Možda je i bolje; za točkove se sjećanje ne hvata.)

Situcija postane gora kad nevrijeme obiđe Alpe, sjeverac se useli u kofere i sve što vidim su zidovi hotelske sobe ili zamagljena stakla automobila.

Ne mogu usnuti. Za sva zla sam sam kriv. Tuga mi je sudbina, samoća najbliža rodbina. (Okrivio bih kiše, što je nema više....)

Hladne su zore...prehladne..Usne sam govore: Neka me ne bude....(Okrivio bih vjetrove, za dane ove.)

______________________________________________________

-Dobro jutro, nadam se da ste se odmorili.

-Teško.  

- Nije problem valjda u smještaju? Za Vas smo ostavili naš najbolji apartman.

-Nije do Vas, imam problema sa snom zadnjih dana.

-Sljedeći put kad budete dolazili stavićemo Vam borove grančice na sto u sobi, uz njih čovjek lakše zaspe.

-Nema potrebe da se opterećujete, čisto sumnjam da bi i čitav bor pomogao; jedino da mi na glavu padne.

-Za Vas nije nikakvo opterećenje, Vi ste naš stalan gost.Vidjećete da poboljšava disanje.U mene djete boluje od bronhitisa, jedino tako usne. Primjetio sam da nekad teže dišete. Ako ništa, umiruje čovjeka.

-Nadam se da umiruje i savjest...


.............

Published on 12:18, 10/01,2013

Sva se polja zelene,

jedino crna u mene....

Krošnje su skrile zvijezde,

skrile Mjesec od bijede;

u meni su se skrile riječi,

nijedne da srce izliječi,

nijedne da objasni,

gdje su pupoljci kasni.

Ti si skrila usne snene,

usne voljene žene.

Koga okrviti ?

Reće: Kriv si i ti!

Sva se polja zelene,

jedino pusta u mene....

Imao bih volje,

da znam da će biti bolje...

Zašto da nešto mijenjam,

nemam kome šta da dam;

i nek se sva polja zelene,

i nek su jedino crna u mene...

Ti si skrila usne snene,

usne voljene žene.


___

Published on 11:51, 09/27,2013

Čuj me,

draga, čuj me...

priči je kraj....

Svjet je

pokvareno mjesto,

ja mu više neću davati sjaj..

Ovo nije prijetnja,

ovo je obećanje...

(Jedino ću za tobom žaliti

više-manje.)

Uzeće me mrak,

uzeće me plavo more...

sunovratiću se kao Ikar....

Čuj me,

draga, čuj me...

pepeo moj uzmi i prospi

kao običan gar...

Nek bude prah-prahu..

ne želim više

živjeti u patnji,

u strahu.

Nek bude

što mora biti,

ja se od smrti

neću kriti.


.........

Published on 09:06, 09/26,2013

Nebo je prosulo pramen plave boje pod noge, more šaku soli. Sjed sam danas, umoran, a imam želju nahraniti gladne, izopštene, ostavljene. Dug će put biti do kuće. Svaki korak je teži od prethodnog. Svaki hljeb gorči od prethodnog.

Mjenjaju mi sudbu bez pitanja, a odgovornost ostavljaju. Smješno. Trećerazredno piskaralo iz reda advokata bi me odbranilo da poželim se izvući. Prozreo sam odavno da je igra namještena i izgubio želju za svim. Sahranite me bez suze, bez riječi.

Time što si me se odrekla, nisi ništa dobila. Do kraja ćeš biti moja. Kako meni ne daju pravo izbora, ne dam ni ja tebi. Možeš birati da li ćeš ostati ili otići, ali da li se moja, to ne! 

Noćas stojim u redu da „po ko zna koji put“ odgledam dramu u tvojoj režiji. Scenario znam napamet: Kriv sam što je sunce zašlo, što te mati odbila od suknje, što su sjene na tvom licu zamjenile bore. (Najbolje su prošle mimo mene.)

Zapitam se nekad zašto tebi pripadam, zar bolje nije moglo ? Obično sam s tim pitanjem prizivao kraj, sad ga postavljam iz dana u dan bez ikakve svrhe, bez ikakve promjene. Možda se bojim zamjeniti te gorom ?  Možda se srce istrošilo i nema snage za nove ljubavi ?

Dragocjeni su ovi zadnji sati, red je u njima sve da se vrati; pramen plave boje nebu, šaku soli moru..... toplinu ljetu, hladnoću tebi...(ipak sam prizvao kraj.)


...........

Published on 12:31, 09/20,2013

Odletiš balonom u drugu galaksiju...biraš uvijek najšareniji... Bježiš od problema... od mene ? Pokušavaš ostvariti kontrolu nad životom ?

Volio bih da sam poseban, neko stvoren samo za tebe. Volio bih da me možeš pogledati u oči. Žmurim i brojim do sto. Sjećanja su „odvrnuta na najjače“.

Ubereš svijet tamo i šmugneš u sobu. Dugo poslije diviš se svojoj novoj igrački. Svaki svijet je različit, ali ovaj je tvoj, da je i najgori nećeš ga dati „po cijenu života“. Primjetila si da taj „tvoj“ svijet, ipak je malo ljepši od ostalih... u njemu je svaki dan sunčan....svi cvjetovi su crveni. Rijeke teku  i preko najviših planina.

Sve mi se loše stvari vraćaju i pljuju u lice... kidaju ordenje i bacaju u blato. Spuštam glavu na zemlju očekujući kaznu. Možda sam trebao praštati? Osamdesetosam..Osamdesetdevet..

Rastjeruješ rukama grabljivice i plešeš sa zvijezdama. Šest dana stvaraš svoj raj.... nerealnu sliku. Pružaš se kao  mačka i negrađuješ prijeko potrebnim odmorom. Možda danas i pomisliš na mene.

Prelijepa si, anđeli su ljubomorni. Devedestdevet.. Stotinu.


..........

Published on 14:59, 09/19,2013

Znaš li gdje prestaje Raj, a počinje Pakao?  Znaš li gdje se zelena trava pretvara u pješčani trag ? Znaš li gdje su otvorena vrata zvjerima ?

Imao sam srce više ga nemam...

Stotinu si razloga rekla, stotinu laži prosula kao vodu.... snove prekrila suzama... izokrenula svijet.

Sve luke srušio je vjetar u kraljevstvu.....

Kad svaki drhtavi oblak nestane sa obzorja i nebo postane krvavo... kad stigne te sjećanje na mladost, na ubijenu ljubav.

Naćićeš me s mrtvima kako napokon snijevam.

Znaš li gdje prestaje Raj, a počinje Pakao? Znaš li gdje nema sutrašnjice ? Znaš li gdje je moje srce ?

Imao sam svjetlost, dao sam ti je draga svu...


Sjaj u travi..

Published on 09:34, 09/13,2013

Rekao si: Naše sve me podsjeća na „Prohujalo sa vihorom.“

„Jesam“

          „ Pogriješio si, a možda nismo ni gledali isti film, možda nismo ni živjeli isti život. Mene sve podsjeća na „Sjaj u travi“. Sad, na kraju, kad se kazaljke poklapaju i svi računi svode, vjerovatno nije ni važno.“

            „Ne želim u to da verujem, mora biti važno !“

 

„Sada,kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta, naš sjaj u travi blještavost svijeta, ne treba tugovati,već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti.
Zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava, već zaboravimo da smo se voljeli, da smo se svađali i da smo bili krivi. Požurimo s danima, s danima što će doći. Požurimo sa shvatanjima, sa svim što me odvaja od tebe. Jednom ćeš se vratiti i ubrati cvjetove koje smo zajedno mirisali, gazili, ali tvoje ruke biće prekratke, a noge premorene da se vratiš.
Biće kasno. Možda ćemo se naći jednom na malom vrhu života i neizrečene tajne
htjeti jedno drugome da kažemo, ali proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci jedan skrenuti pogled biće sve što ćemo jedno drugome moći dati. Zaboraviću oči i neću gledati zvijezde koje me na tebe neobično podsjećaju ne boj se, jednom ćeš se zaljubiti, ali voljećeš zato što će te nešto na toj ženi podsjećati na mene. Ne otkrivaj svoje srce ljudima
jer u njima vlada kob i egoizam. Život je borba – nastoj pobijediti, ali ako izgubiš – ne smiješ tugovati, cilj života je ljubav, a ona traži žrtve.
Bio si moje veliko proljeće, uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti, koje ću se sjećati. Osjećaću tugu jer sam te voljela. Biće to ironija tuge. Nestaće sjaja u travi, nestaće veličanstvenosti svijeta, ostaće samo blijeda slika ONOGA ŠTO JE PROŠLO…
N. Wood. Sjaj u travi. “


........

Published on 12:00, 09/12,2013

Tvoja mokra stopala dodiruju pod ostavljajući otiske, jedini dokaz da nisi priviđenje. Ovaj put nisam uživao gledajući kako se tuširaš.  Imaš neki svoj ritual, probavam sve djeliće da pohvatam…negdje sam pri kraju. Ispunio bih ti sve želje u ovom trenu. Ima ih sigurno na hiljade koji bi ti mogli dati više od mene, ali nema nikog kom si potrebnija.

Oči kradu zadnji trun nade, vidim da se spremaš. Uzimaš sedefne šnale i laganim pokretima vežeš kosu, zakopčavaš haljinu. Izbrisala si moje tragove sa usana, poljupce sa bedara. Tajna je ostala samo u srcu ( izvrjeti će negdje ne sumnjam.).

Vazduh je čudan, truo, osjećam nelagodu kako se provlači kroz sobu. Ruke su mi oduzete, da nisu uhvatio bih bar tvoju sjenku da ne ostanem sam.

Zamjenuo bih te boljom, moralnijom, da mogu zamjeniti srce. Naručio bih rado novo i to sa tremolom. Uzeo bih i nove oči da mi svijet bude šareniji, narandžast po mogućnosti.

Koračaš prema meni, prilaziš krevetu.

„ Idem. Javim se kad budem ponovo sama.Ne moraš ustajati. Budi dobar.“

„O.K. znaš gdje sam.“

Još jednom provjeravaš šminku i iskradaš se kroz vrata.

 

„Moja draga, moja draga,

  bivša draga, moja draga,

  i evo umoran starac sam sad,

  mada izgledam mlad.“ 


..........

Published on 11:29, 09/11,2013

Tvoja mokra stopala dodiruju pod ostavljajući otiske, jedini dokaz da nisi priviđenje. Ovaj put nisam uživao gledajući kako se tuširaš.  Imaš neki svoj ritual, probavam sve djeliće da pohvatam…negdje sam pri kraju. Ispunio bih ti sve želje u ovom trenu. Ima ih sigurno na hiljade koji bi ti mogli dati više od mene, ali nema nikog kom si potrebnija.


Volim te...

Published on 12:14, 08/23,2013

Volim te zato što mi doneseš oblak i munju,

tišinu kada ćutim...

Volim te kad pogriješiš, što se šeretski nasmiješiš i kažeš:

Nemam ništa s tim, bila sam s drugim...

Volim što su sve vode svijeta

skupljene u tvojim očima

i što mogu kad poželim

prenoćiti u njima.

Volim te i što mirišeš na Kubu.

(Nisam nikada tamo bio,

ali u život se kladim da Kuba baš tako miriše.)

Volim te i što nikada,

nijednu drugu voljeti neću više.

Ljubav bi draga

bez tebe bila obala bez mora..

kraj nevažnog razgovora...

srce, običan prazna stvar,

koju nikom ne bih mogao dati na dar...


.......

Published on 08:24, 08/19,2013

Ako ikada izabereš mene, ubraću ti riječ u pamučnom jutru i ostaviti je u pjesmi bez imena..Od djelića srca napraviću mozaik lica tvog..

Ako izabereš mene..sve kule biće pješčane osim tvoje..svi koraci nestati će u snijegu…(tvoje sam stavio mjesto dunje na ormar…)

Vjeruješ li da te volim ?

Ako ikad predaš se rukama mojim, od njih ću napraviti svetionik da ne izgubiš se u tamnim noćima…da ne nasučeš se o hridi taštine moje…

Ako predaš se rukama mojim, sve će biti pomalo smiješno.. pogotovo moje nemoguće težnje koje me tjeraju da brodim tvojim očima…

Da li si odlučila da me prineseš kao žrtvu; daruješ suncu ?

Nekad se popnem na najviši talas i tražim te pogledom. (Još uvijek vjerujem da si oblak.) Pratim galebove. Umirući mjesec. Nigdje ni poruke u boci. Bolje, daljina krije moje mane. Rekao bih ti da dođeš, ali kuda poziv da uputim? Ostaje mi da se nadam da anđeli postoje, da će te nać. (obećao sam im dušu ako mi te dovedu... )

Vjeruješ li u anđele?

Znam, hladne su postelje što me čekaju...Ti si davno usnula umorena od ulica Pariza, šarenih zidova.Uronjenog nosić u jastuk sanjaš tuđe poljupce.Vrag te odnio, tako bih te lako mogao voliti čitav život.


.....

Published on 12:24, 08/16,2013

Ako ikada izabereš mene, ubraću ti riječ u pamučnom jutru i ostaviti je u pjesmi bez imena..Od djelića srca napraviću mozaik lica tvog..

Ako izabereš mene..sve kule biće pješčane osim tvoje..svi koraci nestati će u snijegu…(tvoje sam stavio mjesto dunje na ormar…)

Vjeruješ li da te volim ?


....

Published on 10:00, 08/01,2013

Odlučio sam, sljedeće sedmice ću biti mlađi od tebe!

Kako?

Šta te boli briga kako, biću i tačka!

Zbog čega?

Zar mora biti razlog ? Dunulo mi, i eto, biću mlađi! I ne samo mlađi, biću i viši bar za pedalj! Džaba ti sve štikle svijeta, ništa ti neće pomoć!

Kako hoćeš..Ali da znaš, čudiće ti se svijet!

Nek će, i onako ni s kim ne pričam! Usudili su se da me ismijavaju prošli put kad sam odlučio da budem Che Guevara. Čak sam i bradu pustio.

Sjećam se. Nisam te mogla poljubiti. Nego zašto si uopšte glumatao da si Če ?

Šta glumatao !!!? Bio sam Če, kakav Če nikad nije bio! Iskonski Kubanac! Superman... mene niko ne bi mogao izdati, mene niko ne bi mogao ubiti. Sve su kubanke bile moje. To malo vremena što sam bio Če, nebo je bilo vedro nad Havanom, a sva djeca su se rađala sa plavim očima.

 S tobom se ne može pričati !Budi, viši, budi mlađi, budi Če ! Budi šta hoćeš! Samo da znaš, dok valjaš gluposti, kafa ti se ohladila. Ja odoh na posao, a trebao bi i ti, ostaćeš bez banke kad stignu toliki zahtjevi plavooke djece za alimentaciju.  


Ti, nevjerna ženo...

Published on 14:06, 07/25,2013

Ti, nevjerna ženo,

što ti rječi srce gaze,

živjet ću i dalje,

načio sam odavno na poraze.

 

I ne preži

od daljine,

negdje drugdje

tvoje mane postaće vrline.

 

Ne, ne raduj se mojoj nesreći,

iz mog oka suza neće poteći!

Ne, ne broj ovo kao pobjedu,

zavoli sam ja svoju bijedu.

 

Ti, nevjerna ženo,

što mi se smiješ u lice.

Znaj, niko kao ja

            ne bi ljubio tvoje okice.

 

            I ne strahuj,

ti znaš svoju priču,

šta se koga

tvoja nevjerstva tiču.

 

Ne, ne raduj se mojoj nesreći,

iz mog oka suza neće poteći!

Ne, ne broj ovo kao pobjedu,

zavoli sam ja svoju bijedu.


.........

Published on 11:39, 07/24,2013

Crtam sliku tvoju u pijesku. Nestaješ pod udarima vjetra i ovaj put... ako ponovo zavolim, otjeraću sve oblake, zagristi toplinu i prestati čekati. Puste su moje obale, na njima nema sreće. Distanca među nama zaklanja sunce.... ako ponovo zavolim, neću moliti, neću sanjati, samo ću ljubiti. U svitanju sam izgubljen, ne znam šta dan nosi. Tvoje oči...tvoju haljinu...Gledamo li u istu zvjezdu nekad ? Budem li našao sve dijelove da ponovo sklopim srce, možda ti i oprostim..možda te i potražim. Negdje s druge strane tamne vode koju smrt nosi, ako ništa, naću snage da oprostim, bez pitanja: što si otišla ? Negdje s druge strane tamne vode tuga neće nositi ime tvoje. Prazna je zora, galabovi su daleko na pučini. Krijem rukama usne tvoje od vjetra.Nedostaje mi miris kože tvoje, miris soli, miris znoja. Lud sam što mislim na tebe,a vidio sam sve šta će se desti...vidio sam samoću svoju na površini mjeseca, bol ispisanu u rukama... vidio sam kako me ostavljaš. Nisam imao snage da te utamničim sudbom svojom.


...........

Published on 15:35, 07/18,2013

Ukrao sam Jesen i sakrio je u džep od košulje. Ćutim, krijem to od svih. Neće ona meni mjenjati Ljeto. Vi koji volite boju zlata, džaba ćete kucati na moja vrata... žalim, moraćete se pomiriti s tim. Dovoljno je to što sam sam, što sam siv.... još da bude jesen, bio bi to loš crno-bijeli film. Odavno izgubih boje, postah daltonista, ništa mi ne znači lažni sjaj....potonuću nakaradan..baj, baj...

Uhvatiću i Zimu.. neće ni ona biti protivteža meni, mojoj duši..Sve da bude bijelo osim prošlosti moje...I Vi što volite Snješka praviti, skijati se, ne tražite me...ja ću gurati svoje, zabranjene biti će i bijele boje... Staviću je u staklenu bocu i zapečatiti voskom, možete raditi šta hoćete, ja ću ipak po svom.

Neću dirati Proljeće.. Proljeće može da dođe i ode kad hoće...da donese nebo puno ptica, dotrči onako, iz vica...Mislim da ima neki sjaj i proljetni Maj, ali nema veze..Sve što vrijedi se rodi u Proljeće (Zato sam ja u Jesen..), sve što vrijedi začne se u Proljeće...Šta će nam onda Jesen i Zima? Skrio sam Jesen a uhvatiću i Zimu, neću zbog tog u Raj..ma nema veze... baj, baj..


..

Published on 11:37, 07/05,2013

Nasula bi sebi crno vino u kristalnu čašu, natočila vodu u kadu i nakon što bi sklopila oči prekrivena pjenom, začula bi lupu na vratima, a potom nesnosni ton zvona. U početku je mislila da to bije srce njeno, da u ušima „zvoni“ od visokog pritiska, jer kad bi otvorila vrata nikoga nije bilo. Išla je i doktoru. Svi nalazi su bili u redu.


....

Published on 14:27, 07/04,2013

Nemiri su se uselili u stan do nje i stalno zvonili na vrata. Srce je imala što se ne da nikom, a ljubav koju je davno zakopala pod trnjine u obližnjem šumarku. Sva jedra duše bila su svezana. I sve bi bilo potaman da nije bilo onih dosadnih nemira. Zrna makova, govorila je sebi: To su samo zrna makova.


...

Published on 08:58, 07/03,2013

Vjetar je šaptao kroz njenu kosu: Sve tvoje ljubavi žive u tuzi za tobom, niko ih ne može spasiti. Svaku noć im pjevam bolero pun bola..bolero s imenom tvojim...Marija...Marija...

Možeš li se skriti iza lažno čednih obraza ? Niko nije zaključao ljepotu svoju, pa nećeš ni ti Marija...Marija...

Trebao bih nešto znati,i a ti nemoj me slušati...Proputovao sam svijet uzduž i poprijeko..lupao o mnoga vrata, gledao ljude sretne bez ičega... slušao pjesmu njihovu...Nisam ni ja čist, lomio sam lađe na okeanima, okretao im pramac u tamnu vodu, samo zato što sam mogao...I šta sad imam od tog ? Šta ćeš ti imati od taštine svoje....Ništa to ne vrijedi Marija...Marija... 

Pašće noć puna strepnje bez igdje ikoga...neću ni ja tad biti kraj tebe.Sve tvoje ljubavi voljeće druge oči. Niko se neće javiti.. ni san nećeš dozvati... Pitaćeš se Marija: Za koga ćeš umrijeti... isploviće svaki tvoj grijeh prije dna, a ljepota tvoja, mladost tvoja, u oči će da ti se ruga...

Lijepa moja, budi nevjesta prvom koji te voli...da te ne ostavljam samu kad me nemiri obuzmu...Uvenućeš u tišini sata...jer ja ti ne mogu dati sjaj u oku, niti novu vjeru...mogu samo otpjevati tvoje ime u boleru... Marija...Marija...


..........

Published on 09:25, 07/02,2013

Možeš li se skriti iza lažno čednih obraza ? Niko nije zaključao ljepotu svoju, pa nećeš ni ti Marija...Marija...


.

Published on 13:27, 07/01,2013

Vjetar je šaptao kroz njenu kosu: Sve tvoje ljubavi žive u tuzi za tobom, niko ih ne može spasiti. Svaku noć im pjevam bolero pun bola..bolero s imenom tvojim...Marija...Marija...


Da te ne volim....

Published on 13:03, 06/21,2013

Da te ne volim, ovo sunce bi bilo zlatnije i nebo bi bilo zvjezdano. Da te ne volim, noću bih lakše usnuo i ne bih gledao koja sve ulica nosi ime Nikole Pašića, a koji grad krije tvoje korake.

Čuvaš li bijelu haljinu ?

Odvoji se duša nekad od srca, od kosti, i pokuca na tvoja vrata. Pun mjesec. Crveni dan u kalendaru. Stojim dugo i osluškujem. Plačeš ? Zašto?

Da te ne volim.....

Dočekuješ li vozove, izbjegle putnike ?

Revolucije se sramežljivo vuku pod prozorom. Pomalo tužno, rekao bih.... čim ojačaju uzeće najmilije, prekriti sve mrakom.

Jesi primjetila da više nema lasta ? Možda zbog toga nema ni proljeća ? Kad smo kod tog čega više nema; Nema jorgovana, zumbula, dragih mi ljudi. Nema tebe.

Priznaću ti strah me da sam se toliko ogriješio da povratka nema. Strah me prazne postelje, tuđih mirisa. Strah me sreće. Ne plašim se boli, iza nje dolazi sreća, plašim se sreće jer bol je njen sljednik.

Da te ne volim, bio bih frajer i ne bih se obzirao na tebe. Da te ne volim, ne bih vukao sva sjećanja naša kao predugačak kaput.

            Otkriću ti tajnu, prekasno je...prekasno...I ovu bol...I ovu samoću, mi je darovao Bog, pa što onda da tijelo drhti ? Što da mi išta i znači, što te volim ?


A ti traži drugoga...

Published on 13:50, 06/20,2013

A ti traži drugoga,

za sve godine..

nove godine...

Ti traži drugoga,

da ti život ne stane,

koji osmijeh ostane.

Mene nemiri još nose,

moja jutra su bez rose...

zato traži drugoga...

traži boljega....

 

A ti gledaj pravo,

u mene lažni sjaj,

sve nagovještava loš kraj....

Ti gledaj pravo,

gdje su ljepše ulice,

gdje nećeš mi vidjeti lice...

Mene ostavi da skitam,

imam čudan ritam..

Zato traži drugoga,

traži boljega...


........

Published on 11:21, 06/18,2013

Zrak miriše na krv, miriše na more..Pišem ti da pobijem ćutanje koje si započela. Jedan mali, obični oblak imao je nos tvoj, usne tvoje. Opsovao sam mu „sve po spisku“ jer me sjetio na tebe. Nestao je nad kulama budvanskim u pravcu Dubrovnika. Sutra ću za njim.

Ljubio sam te jutros rano u snu. Usne su ti bile hladne. Ne voliš me. Ne želiš me. Sobarica koja je upala u sobu pokraj tog što sam govorio da me ne uznemirava, da nisam sam, zatekla me samog i čudno pogledala...Vjerovatno je pomislila da je neko u kupatilu.

Uronjenih nogu u pijesak pišem danas..Vreo je..Tvoja bedra... eh, gdje su sad..Peče me pijesak, skoro kao tvoje jutrošnje odbijanje. Nude se za utjehu žene bijele puti i lošeg engleskog. Ruskinje. Šteta, nema tu Ane Karenjine, ove nove Ane neće skakati pod voz, ove skaču na stol diskoteke.


Čekao sam je...

Published on 11:28, 06/10,2013

Čekao sam je svako jutro od 8,00 do 11,00 časova...u crnim bojama, u dvorištu podno Stare čaršiije.....Čekao sam je u daljinama tuđih zemalja, u istrulilim autobusima...Nije došla ni raskalašna, ni čista kao prvi dah...Da neće doć, nekako duboko u sebi, znah..

Čekao sam je više radi sebe, kao što djeca čekaju prve džanarke...Dio mojih želja, mora da snuje, da kaže: Sad će....Evo, tu je...mora da traži njene ruke...da brodi noću do njene luke...

Možda nekom drugom izgleda da ja nešto radim od 8 do 11 ..To je varka, ja čekam nju...Godine valjaju olujne oblake na obzorju, lupaju čežnju o prozore sjećanja..krv navire i pitam se: Da li sam trebao pristati na tuđe nježnosti ? Da li sam izgorio zalud  mladost svu ? Ako je tako, taj ispit nisam položio, a popravnog nema....Ako je tako, ja nemam šta izgubiti.... nek se oluja slobodno sprema..

U čekanju su proletjela pokisla jata na Jug...pol  se pomjerio par centimetara... okeani su nadošli... Nestali su heroji, ostale su samo žrtve..Mislim da sam propustio par odličnih pijanstava, priliku da napišem knjigu...da naučim svirati saksofon...  da odaberem pogrešnu stranu u ratu...da nakrivim šubaru starom svatu...

U čekanju je prestala mirisati trešnja iznad rijeke... Počeo sam se stidjeti, što Boga neću vidjeti... Zvona su počela pratiti sve moje znane... govoriti da jedno jutro ni meni neće da svane...da je njeno oko, jezero preduboko...

Šta da vam kažem ? Čekao sam i čekaću je... nek ide do vraga sve...slobodno uperite prst, svako nosi svoj krst...i da znate: Neću se stidjeti, ako zbog nje Boga neću vidjeti...


Ako se nekada sretnemo...

Published on 09:09, 06/07,2013

Ako se nekad sretnemo u mećavi koja briše,

u ljubavi koje nema više...

hoćemo li okrenuti glavu jedno od drugoga ?

Ako se sretnemo u zvjezdanom nebu,

u ispjevanoj pjesmi čije riječi srce grebu ..

           hoćeš li reći da si bez ikog svoga ?  

           Ti, vječni razlogu moga milja....

            sjećaš li se sklopljenih usana,

            tame našeg najsvjetlijeg dana?

            Ti, koju srce blagosilja..

            sad kada jesen života oči žuti,

pomisliš li kakvi su bili naši puti ?

            Ja još imam suze kao ljeto rano,

            plave i čiste moja Dano...

            Ja još ne dam da me slome,

            guram svjet po mome...

            pa, iako mi nije sve slatko kao nekada,

            ja ću se tebi obradovati i sada,  i tada..


Kao da je ?

Published on 14:40, 06/04,2013

Stari, mi smo prokleti...Umorne su naše zjenice..umivaju ih samo olujni oblici... Stari, mi smo iz drugog filma..iz boljeg vremena.... Da, da...crno-bijelog vremena...

Stari, niko za nas ne mari... kao da to nije dovoljno, još sam zaboravio miris kose njene...Kao da je mirisala na jagode ? Kao da me nekad volila?

Stari, u blatu smo..daleko od čista izvora...Kao da je mirisala na vanilu? Kao da je bila medena ?

Ima nešto u usnama koje vole....tope se kao prvi snijeg...Ima nešto u grudima koje žele...sladak je u njima zbijeg...

Moje tijelo propada, moje misli nestaju...duše odavno nemam...suzu ne puštam ni za čim, a ona neće da me sjeti... kako sam bio nježan.. kako sam je grlio...Kao da sam je volio ? Kao da sam je ljubio ?

Ovi puti, naši puti, stari moj..vode u dugu noć...i teško je, a još teže će biti...I priznajem tebi: volio sam je, volio...