Tantijem za rođendan

Published on 10:55, 08/28,2017

Neću te gušiti.

Sama sebi si dovoljan krvnik.

Moja riječ ti neće biti dželat,

moja riječ će ti biti melem.

            Neću te kuditi.

            U sobi, uz mene tik,

            otkucava zadnji sat.

            Oprost urla nijem.

            Moliću se za te,

            za sve koji će nositi tvoj lik.

            Umjesto srdžbe za rođendan poslat

            ću ti na ovu pjesmu tantijem. 


........

Published on 13:22, 08/14,2017

 

Ako negdje upisuješ dugove, u mali notes ili rokovnik... upiši mene... Ljubavnik sam tvoj...Naši dani su otišli u zaborav, ali ja sam čovjek od riječi....Najljepšu pjesmu još čuvam za tebe i cestu što vodi u sunčan dan..

Ako negdje tražiš postelju punu šećera, ili ruku da čuva te....dođi do mene....Obožavalac sam tvoj...Oboljelo je ovo vrijeme, rijeke su zaspale....Navućemo zavjese i pustiti radio da svira našu stvar...Brojaćemo dodire....

Ako želiš zaustaviti moje poglede pune sjete, moje misli izgubljene u uvojcima tvojim....donesi svoje usne pune rana...donesi osmijeh i blijedo lice....Možda ću napokon pobjeći mraku koji mi prijeti...

„Lady, oči su ti zvijezde....“


..........

Published on 10:10, 07/24,2017


Kad zatvoriš prozor kao stranu ljubavi.

Kad me ispratiš.

U meni duša se davi.

A ti ostaješ i gutaš sujetu kao bezvremensku misao.

Uokviruješ me u sivi ram.

(Još sam mlad.

Dok se smijem mlad sam.

I molim da me u luku obiđete Vi koji ste ostarili.)

Stavi ruku na bijelu haljinu.

Na suze koje ti je donijela.

Nazreš mi se nakad kroz daljinu.

Prišao bih, ali drugi te obgrli i noće te odnese.


ODLAZAK

Published on 09:20, 04/07,2017

U zagrljaju se kriju rječi

koje ti nisam nikada znao reći.

U srcu se lome strepnje kao vali.

Lakše mi je da ćutim,

osjećam se nekako veći.

Da nas neće biti odavno smo znali.

           

            Okitiću ti suze proljećem,

            uzdah jutrom punim jagorčevine.

            Dugujem ti pregršt zvijezda i mjesečine trun.

            Dugujem ti ljubav urezanu u moj dlan.

            Kad najveći mrak pred tobom sine,

            donijeću ti krčag utjehe pun..

           

            Svi računi se jednom svedu,

            pogled gasne kao umiruća zvijezda.

            Šaptaću ti da se ne bojiš, da te čeka neko moj.

            Sa Anđelima sam odavno na TI.

            I ptica poleti iz gnijezda,

            da nebo čuje njen poj.


Sjaj, sjaj....

Published on 14:38, 02/16,2017

Sjaj, sjaj,

u ovoj noći srce mi daj.

Sjaj, sjaj,

samoći nek dođe kraj.

Jutro je na obzorju,

guši Mjesec poljupcima.

Budi uz mene tu,

pokazaćemo mi njima.

Ljubi me, ljubi,

usne mi poljupcima porubi. 

Ljubi me, ljubi,

u ovoj igri jutro će da izgubi.

Pitaće te što i kako,

ti jezik zagrizi i ćuti.

Mi ćemo sa dobrim lako,

ali može zlo za nas čuti.

i.....

Sjaj, sjaj,

u ovoj noći srce mi daj.

Sjaj, sjaj,

samoći nek dođe kraj.


...

Published on 10:09, 02/07,2017

            Vjetar je danas posebno težak. Donosi promjenu. Šapće mi. Podsjeća kako je biti mlad. 

            Plešemo u sjeni zagušene lampe.  Donio je zvuk violine iz komšiluka. Iskušava me srećom.   

            Volim svoj mrak. Srce puno ožiljaka. Nečistu savjest.Volim sve stare stvari koje pričaju izgubljenim sjajem.

            Negdje u meni stara ura kuca i spominje ime tvoje. Sklapam oči, a violina u c molu nailazi na krešendo.

            Sve se mijenja kad pomislim na tebe. Nebo dobije okus sjete. Duša se skupi u zrno pijeska i praznina ovlada.

            Živim za ovakve trenutke jer u njima zablista kosa tvoja. Čemu ljubav bez tebe. Čemu osmjeh bez tvojih usana.

             Oblaci na tren zaklanjaju mjesec i sjene nestaju. Lampa se gasi. U mraku se nekad jasnije vidi. Otvore se putevi skriveni od očiju.

            Razdvojiću Sredozemno more na dva dijela. Već je svijet i onako podjeljen na moj i tvoj dio. Na sreću i nesreću.

            Svoj dio ću obaviti maglom. Sjeta će biti suza u medresi potopljena pepelom. Praviću se da smo još zajedno.

            Vjetar mi nudi sreću kao lijek. Čemu, kad te nema? Biram mrak jer u njemu kao svetionik se pojavi tvoj lik....

......... i violina ućuti. 


..............

Published on 12:37, 01/31,2017

Možda sam te želio.

Možda sam bio ranjen boreći se za ljubav.

Možda sam programiran da budem ostavljen.

Možda svijet nije ništa drugo do vizija jednog čovjeka. (Moja nije sigurno.)

Možda iskrivljena realnost grubo nam uzima mladost.

Možda ne pričamo lažno kad se vidimo.

Možda sam te osramotio, zamišljen buljeći u budućnost. Strahujući od nje.

Možda sad baš negdje smije nam se neko naš.

Možda nisam shvatio da me čuvaš od sebe.

Možda je sve divno, ali ja sam sociopata bez rozih naočala.

Možda uživam biti nesretan.... depresivan.

Možda si djevica.

Možda voliš žene.

Možda smo prerasli ljubav. Okraćala je vremenom.

Previše je tu možda...previše varijabli za sreću.

Previše loših odluka.

Biću neshvaćen i osamljen.

Biću neželjen.

Biću ostavljen.

Biću okićen kišom.

Biću svoj na svom.


...

Published on 13:46, 01/17,2017

            Mogao bih napisati najtužniju pjesmu.

Mogao bih, čemu?

Život će uvijek imati tragičniju temu.

Mogao bih u njoj kleti Boga, sudbinu.

Ne vidim svrhu toga.

Nisu sretni ni oni što se u nebo vinu.

Trpiću, ovaj putem mi je dat s razlogom.

Šta drugo se može?

Imam samo komad neba koji mi je dom.

Frank Sinatra- Killing Me Softly


I heard she sang a good song, I heard she had a style.
And so I came to see her and listen for a while.
And there she was this young girl, a stranger to my eyes.

Strumming my pain with her fingers,
singing my life with her words,
killing me softly with her song,
killing me softly with her song,
telling my whole life with her words,
killing me softly with her song

I felt all flushed with fever, embarrassed by the crowd,
I felt she found my letters and read each one out loud.
I prayed that she would finish but she just kept right on.

Strumming my pain with her fingers,
singing my life with her words,
killing me softly with her song,
killing me softly with her song,
telling my whole life with her words,
killing me softly with her song


She sang as if he knew me in all my dark despair
and then she looked right through me as if I wasn't there.
But she just came to singing, singing clear and strong.


Strumming my pain with her fingers,
singing my life with her words,
killing me softly with her song,
killing me softly with her song,
telling my whole life with her words,
killing me softly with her song


Srce udaraj..

Published on 12:48, 12/22,2016

Srce udaraj..

sve okićene vjetrove...

noći poslužene s maglom.

Srce udaraj...

Mjesečeva mjena je,

On odlazi zauvjek sa njom.

Srce udaraj...

Više neće biti zvjezda..

neće biti sjaja u travi...

Udaraj...

znam da će reći Da,

znam da  će  da slavi...

Srce udaraj..

nek te trubači prate...

nek obori jabuku s krova...

Srce udaraj...

isprati lijepo svate,

nek joj bude sretna ljuba ova..

Srce udaraj,

jer ja nemam snage..

udaraj,

ostali smo bez drage....


Prljavi boj

Published on 14:28, 12/15,2016

Neka tvoj pogled od srebra,

na tren zastane,na mom licu od  jodi.

Napravio sam te od svog rebra,

i pitam se danima

kuda sve ovo vodi?  

Vidiš  li da svakog trena,

bliža mi je postelja njena?   

 

Tvoj glas od sedefne strune,

o nježnosti i ljubavi

priča nekim novima.

U meni hrabrost noćima trune.

Duša sumnja da je kraj...

 Čemu, šta se tu sumnjati ima ?  

 

Pjesmu bez riječi ću ti napisati...

slobodno je pocjepaj i vrati...  

 

Obuvena crvenim izlazećim suncem,

pripremaš zamku novom meni.

Okačićeš mu glavu na zid uz moju.

 Umiruje me činjenica da u svem

bilo je trun čiste ljubavi, 

u ovom prljavom, neiskrenom boju.


........

Published on 09:42, 12/09,2016

Tvoje tišine dopiru do mene. Kap, po kap. Kap, po kap....Šta je prostor ? Šta je vrijeme ? Naše usne pričaju i kad su nijeme.....

Sramiću se zbog magle u tvojim očima. Pogled tvoj pun suza neće mi dati mira. Bjeli ždralovi srce su odnijeli. Ždralovi bijeli.

Strepnje su se uselile u srce i pate ga. Utjeha dođe kroz glas anđela. Puste ih da mi  se jave svetcima. Sreća je moja što sam drag bar njima. 

Miriše zima. Vrhovi i snovi će biti još nedostižniji, kao i ti. Januar mi već dugo ne donosi sreću. Kad proljeće grane prema tebi kao rijeka poteću.

 Tvoje tišine dopiru do mene. Kap, po kap. Kap, po kap....Šta je prostor ? Šta je vrijeme ? Naše usne pričaju i kad su nijeme.....


.....

Published on 15:19, 11/16,2016

Svi tužni tonovi koje imam u srcu,

isplivaju kad se pojavi osmjeh tvoj.

            Srećem ga na raznim mjestima,

            ali većinom sjećanje izabere za boj.

           

            Na bojnom polju prolipta krv,

            poraženi ne spavam noću.

            Zapis tvoj skriven u tmini,

osuđuje me na samoću.

           

            Sve vode osim moje su plavetne,

            lešinari nebom neprestano kruže.

            Reću ti umjesto molitve za oprost:

            Zaslužio sam da budem sam i duže!


...........

Published on 12:22, 11/14,2016

„Uvijek je gledala sat...i čim sklope kazaljke krug,

  ko mala bi šaputala tad: da negdje, neko, misli na nju.“

 

Mjenjati se neću. Daj mi vojsku da te odbranim od dana koji su ti ukrali sjaj. Daj mi barku s jedrima da ti vratim mladost. Mjenjati te neću.

             Mjenjati se neću. Tvoj potraga za sobom dio je mojih iskušenja. Znao sam da si dubok vir koji će me odvući na dno. Mjenjati te neću, pa nek pukne sve.

            Naću mir. Zaboraviti zlato koje zove duhove, hrani taštinu. Dobio sam više nego što mi treba, moj vrč je pun vina, svaka nova kap bi se prosula na sto. Mi smo stvoreni za svijet..nije svijet stvoren za nas.

            Naću mir. Suze će zamjeniti smijeh...hladnu pustinju zamjeniće toplo more. Propupalo cvijeće orošeno mojim suzama okrenuće se suncu....isprsiti vjetru. Ti ćeš već jednom zavljeti blues.

            „Uglavnom prođe sve, ali ostane blues.

             Boje se razliju kad ga čujem na  radiu.....“


.......

Published on 13:08, 11/11,2016

Odavno ti nisam pisao. Pjesmu nemam... sramota me. Sve je uspavano, drveće, cvijeće, sunce...tipke klavira, žice gitare. Potonuću u zaborav i anđela neće biti, jer ćeš ostati iza mene.

Ležim u krevetu i brojim grijehe. Ogriješio sam se o tebe, zar ne? Bog mi je vratio šamarima, ne brini...bremenom koje nosim. Mali ljudi ne razumiju druge i onda ih povređuju. Nikad nisam bio ništa više od nesigurnog djeteta, a to dijete nije bilo doraslo oproštaju. Danas bih te zagrlio, jer šta drugo učiniti nesretnima, osim ponuditi utjehu.

Trebala si me zagrliti.

Imao sam dušu. Cjedio sam je u riječi. Note. Ostala je prazna ljuštura koju ništa nije ispunilo. Moje tijelo, pusta zgrada bez luči na prozoru. Svjetlo si bila ti. Daleko su dani mladosti, daleko smo mi.

Trebao sam te zagrliti.


.....

Published on 13:08, 09/19,2016

U pjeni mora umiru putovanja.Sjevaju krvave oči.Gdje su kiše mediterana?Smješkam se dok me vežu.Zapalio sam dokaze svoje odbrane.Vatra je bila lijepa.Nikad ih naći neće.Moje uloge su bile nevažne. Sporedne.Ljubavnik. Lajavac. Juda.Tako blizu. Tako daleko.Opraće me rijeka krvi što pošikljaće iz moga vrata.I otiću negdje drugdje.... Eh, moje sreće.Judo! Judo!Vrište krijući obraz svoj.Spremio sam jamu i kreč.Zašto da budem bolji od tolikih što im se ne zna grob, niti ime.Uzvikujem: „Naslađujte se, ali znajte,

Ona će meni donijeti cvijeće!“


.........

Published on 08:57, 08/30,2016

Sjećam se bjelih oblaka umrlih na kraju dana. Sjećam se starih bendova izgubljenih u šansonama. Kinoteka. Ad hoc diskoteke u Vatrogasnom domu. Gramofona u ćošku dnevne sobe. Knjiga o dalekim prerijama Sjeverne Amerike. Stripova.Sjećam se nematerijalizma. Kafe ukućana s komšijama. Ratluka. Sreće što postoji Milka čokolada.  Da mogu da poželim jednu želju i nijednu drugu. Želio bih da se ništa nije promjenilo.    Sjećam se BMX bicikla, građanskog društva, Jadranskog mora punog mladih mađarica,  pecanja sa frendovima, života bez obaveza.Eh, što nisam diktator, da sve vratim kako je bilo. A bilo je više nego dobro, bilo je svima i bilo je dovoljno. Imam, nije da nemam. Svega imam, osim one bezbrižnosti, dragih ljudi kojima palim svijeće i kafe s komšijama. 

Ni komšije, ni mađarice danas nisu što su bile. Ulice i adrese mjenjaju tajne veze. Sve šifrovano, bezukusno. ...potrošno, pa i ljudi. Mislim da su me već negdje stavili za otpis. Sreća da ovo i ovi neće moći potrajati. Sreća pa sam im se uspio oteti. (Lažem se, nisam.)


...

Published on 13:32, 08/02,2016

           Zaboravljam miris pečenog kestenja.... pomoliti se za tebe prije nego što zaspem. Zaboravljam kad si rođena.... Zaboravljam.

            Mogla si me podsjetiti kako ljube usne pune višanja. Negdje još postoji kaldrma puna naših koraka. Prošetajmo.....

             Odavno sam spustio sve zastave. Nestala je potreba da bude sve po mom. Ponos se skrio iza zida ćutanja. Da ćutimo?

            Pitaju me za tebe...kažem da zaboravljam. Zaboravljam sva obećanja koja sam dao, a tek ih sad mogu ispuniti. Zaboravljam Gradac... so u tvojoj kosi....ulicu punu smokava....

            Zaboravljam da sam samo jednu ljubav imao, rođenu u žarkom ljetu...  Zaboravljam crkveni toranj...tebe s drugim. Zaboravljam da nastavim dalje...


.......

Published on 12:02, 07/20,2016

Desno od mene, u potkrovlju zaboravljene kuće, putuju tvoji prsti preko navučenih zavjesa. Iscjedila si dušu i skrila se od svih nesretnih ljubavi koje te mogu pronaći....Skrila si se od mene....od sebe.

            Nije loše nekad srce kaliti.....ojačaće. Prođu suze, odnese ih sjeverac, ostanu sjećanja na modre usne boje duda. Kao da je to neko otkriće... kako bi znala razlikovati sreću bez suze u životu? Ja ne bih...

            Jesi primjetila, sve ruže imaju boju tvojih obraza, i trn da ubode kao tvoje riječi koje oćutiš kad me vidiš ?.... Jesi primjetila da se nebo naoblači kad me ne pozdraviš.. i kiša počne padati ? Ma, sve ti znaš...što da ti govorim.

            Lijevo od mene, pod sjenom lipe, stoji neko koga priželjkuješ. Nikome o njemu ne pričaš. Izgubio sam te zbog nekog s kim se ne mogu ni boriti za tvoju ruku. Da te bar želi koliko ja......da bar želi biti uz tebe tu.

            I sati teku nam u samoći...

            ja čekam tebe, ti njega kad će doći...

            I sve nam je grč, nigdje meda,

            oboji kosu u samoći koja sjeda....

            Draga...Draga...

            Pusti me da pređem preko tvoga praga....


..........

Published on 09:57, 07/18,2016

            Vjetar mrsi tvoje kose pram. Zvukom kiše bi da te uspava. Ljubavi snivaj, mene nema više...pogasi svjetlo na tremu.

            Biće sjaja zvijezada i poslije mene.. Dunav će i dalje teći. I ti i ja odavno znamo da si krišom išla njemu....

            Skrij suze kapima kiše....nek osmijeh tvoj blista. Snove smo zatrovali slatkim voćem nevjere.

             Kad odeš večeras ponovo u tuđe ruke, nek ti sve bude oprošteno. Ja bolje nisam znao, sad nek on čuva te.

                Srest ćemo se već negdje ponovo. U nevjerici staćemo bez riječi. Sve će biti bez obrisa osim tvojih usana.

                         Što nam treba sada, biće nevrjedno tad. Možda...nekom srećom možda, shvatimo šta smo izgubili ovog dana.     

            U proljeće zacijeli grana, valjda će i srce moje. Nije mi prvi put da sam izdan, ali prvi put si me izdala ti.

            O ne...ne smije ti niko ništa reći,sve je oprošteno.. Ja ću bditi, ti mirno spi. Ti mirno dušo uz njega spi.


.......

Published on 14:37, 07/15,2016

Vjetar mrsi tvoje kose pram. Zvukom kiše bi da te uspava. Ljubavi snivaj, mene nema više...pogasi svjetlo na tremu.

            Biće sjaja zvijezada i poslije mene.. Dunav će i dalje teći. I ti i ja odavno znamo da si krišom i išla njemu....

            Skrij suze kapima kiše....nek osmijeh tvoj blista. Snove smo zatrovali slatkim voćem nevjere.

             Kad odeš večeras ponovo u tuđe ruke, nek ti sve bude oprošteno. Ja bolje nisam znao, sad nek on čuva te.

                Mi ćemo se sresti već negdje ponovo. U nevjerici staćemo bez riječi. Sve će biti bez obrisa osim tvojih usana.

                         Sve što nam treba sada, biće nevrjedno tad. Možda...nekom srećom možda, shvatimo šta smo izgubilo ovog dana.    


.................

Published on 12:27, 07/04,2016

            Nebo se spustilo. Gorim. Stopala bosa tvoja uzalud me traže.

 

            Gledao sam te dok si snivala. Ljepotu tvojih njedara. Grad je snio s tobom. 

            Sreća.

            Gdje je? Moje kormilo je puklo i sve se svodi na dobar vjetar.

                        Obrise luke nisam vidio godinama. Ruke su vezali okovi samoće.

            Zvijezda.

            Koja vodi do tebe?  Koja daruje tvoje poljupce?

            Koračam po sjeni mladosti dok se ti boriš da ne usniš.

            Dani.

            Ukrali su mi ih vali. Oni idu nekom dragom, a mene će rabiti o stijene.

            Kako da ti dođem slomljen? Kako da skrijem poraze od očiju tvojih?

            Sati.

            Život prođe, minut nikada. Ponor je otvoren i gleda u mene.

            Duša moja, zrno pijeska, boli kao otkinuti komad mesa.

            Nebo.

            Spustilo se i skrilo svitanje. Ko li te glada dok sniješ?

            Još nisam, i nikad neću,  zaboraviti okus  meda tvojih njedara.

            Dodiri.

            Pitam se šta mi je  pučina nudila da pođem od tebe?

            Možda je bolje, ostaćeš vječno mlada u mome sjećanju. 


.......

Published on 13:20, 05/23,2016

Žigosane komade kože pune boli žrtvujem tvojim riječima. Istrgla si volju da učinim nešto za nas. Zalutali smo u mržnju i kako nazad?

            Dnevnik samoće pišem, ti piši svoj. Davno smo se probudili. Osmjeh prezira i prevara. Poraz bez borbe. Iskapao sam zadnji trun nježnosti koji sam čuvao za tebe.    

             Odumiranje ljubavi pada teže nego što sam mogao slutiti. Kako se zoveš sad? Ako....hrabra si dovoljno da me ostaviš.

            Trava je prerasla stope naše mladosti i crveni obrazi ti se ne vide u polju.  Čednost je tako kratkog vijeka.... sad sve zbrajaš i sa svim trguješ.

            U meni sve dobro gnjije i zaudarati počinje. Na račun druge, uplatiću poljupce pune tuge. Naivna si toliko da me ne cijeniš, а ja da mogu bez tebe.


......

Published on 12:41, 03/29,2016

             Bog sve nadoknadi, znam. Reci, šta je šteta do bol u duši ? Nestaće. Dani odnesu tragove poplave. Noći izgorjelu ljetinu.            Poželi me. Moja si Julija. Moja presuda.            Šta sad?  Pobjeći ? Nisam siguran...Dugo sam i jurcao, možda je i vrijeme da usporim ?             Ubijaš me daljinom. Ako, bolje nego da sam sebe otrujem. Taj zadnji stav o sebi i svjetu prepustiću tebi. Spasićeš mi dušu.            Nisam ti pričao da sam čuvao iznad gorde sjene čempresa jednu noć za nas. Raspukle grane su ostale uskraćene dodira tvojih ruku. Mojih praznih obećanja.             Slagao bih te ponovo. Slagao sam i druge poslije tebe. Jedina razlika što sam tebe volio.            Ubij me. Vrijeme je. Rekvijem nek tiho svira. Ostaviću ti alibi. Okićenu krošnju mjesečevim sjajem. Sedefnu šnalu zadenutu u  oproštajno pismo. Ostaviću ti sve gradove koje posjetili nismo i karte putne za njih. Valjda ću tad i ispuniti neko obećanje...kraj je čudo.             Znam, odavno znam da nisi moja. Čuvao sam te samo tren ili dva. Bila mi je čast.             Još koji udah i kraj. Preuzeće neko moje breme, ja ću pred Boga okićen tvojim zagrljajem. Sakrio sam ga u srcu za ovu priliku zajedno sa dukatima za skeledžiju. Negdje tamo naći ću proljetnu baštu ispod vječnih platana i čekaću te da ti vratim ljubav.            Dužnik sam tvoj vječni.


Kad se vratiš

Published on 12:00, 02/23,2016

            Kad se vratiš neću biti isti.

            Umorni, sami, na izgubljenoj pisti,

            tražićemo sebe

            u ogledalima

            izgubljenih dana.

           

            Kad se vratiš našeg mjesta neće biti,

            nećeš  imati gdje u naručje mi sviti

            svoje ruke,

            izgubljene oči.

            Hladnoća će kapati sa svih strana......

 

            Kad se vratiš lagaću da je sjajno sve,

            da uživam, da vrijeme brzo proteklo je...

            Ljeto ..Zima..

            Ljeto... Zima...

            Prođe dok trepneš.

           

            Kad se vratiš bićeš i dalje  najljepša,

            nikad nije ni mogla biti neka ljepša..

            Pusti moje lice,

            uklesane godine,

            venem ja da ti ne veneš...           


......

Published on 11:54, 01/18,2016

           -Dođi ovamo.

            -Neću. (Smiješi se)

            -Daću ti kiki.

            -Od čega je?

            -Od jagode.

            -Podmukao si, znaš da te najviše volim.(Pretura nešto po glavici.) Neću, malo je.

            -Podižem ulog, dodajem i bronhi.

            -Hm...Jedan?

            -Jedan.

            -Jedan kiki i jedan bronhi. Još je malo. (Okreće glavu od mene i pretura nešto po telefonu.)

            -Cjenkati se znaš, a da platiš na vrijeme kablovsku to ne znaš.  Opet su mi poslali opomenu.  Kad ostanemo bez kablovske tebe ću okačiti na zid da me zabavaljaš umjesto tv-a, i bolje po tebe da budeš interesantna.

            -Nisam stigla, morala sam sređivati nokte. Da si pravi muškarac primjetio bi kako su lijepi.( Pokazuje nokte lakirane u bijelo s crnim prugama kao detaljima. )

            -Misliš na te zebre?  Ko to ne bi primjetio? Imaš sreće što te moj ćale nije vidio, ustrijelio bi te bez razmišljanja. Zbog njih i ne dam više od kikija i bronhija da dođeš.

            - Ne daš!

            -Ne dam.

            -E, daćeš!

            -E, neću!

            -Nema maženja večeras! U stvari, nema maženja cijeli mjesec!

            -Koji je danas datum ?

            -15-ti.

            - Auu...Mnogo je....

            -Malo je!

            -(Ustajem i krećem prema vratima.)

            -Kuda ćeš? Nema maženja i već se seliš ?

            -Ne selim se, odoh ti kupiti čitav paketić vještice!

            -Ne zaboravi ubaciti Snickers.... i to veliki. I tečnu čokoladu, trebaće nam večeras. (Dobacuje dok izlazim iz stana. Nastavlja preturati po telefonu.)


..........

Published on 14:14, 12/22,2015

          Ako nekad dođem u Podgoricu, preko blatnjavih kaljuža, usnulih vinograda, potražiću te da pričamo na jednom od tvojih pet jezika. ( Hiljadu razloga postoji zbog kojih neću doć, samo jedan zbog kog bi došao.)

            Ako ponovo krenem za Crnu Goru, (ponekad me sudbina nanese), ponijeću sa sobom hrpu folova da te nasmijem i jedno srce od čokolade. Mjenjaću ga za tvoje. Malo li je ?

            Krenuću u šetnju do omiljenog kafe-a i kao slučajno završiti pred tvojom kapijom. Hoćeš li me poznati? Pružiti dlanove ? Čuvaj se.... odvešću te.

            Hladne kiše padaju. Magle vladaju. Sreća, skrivaju samoću uklesanu u mojim očima.

            Daljina tvoje postelje ubija me.

            Ima nešto u tvome osmijehu. Ne znam jesam ti rekao ? Vjerovatno da nisam. Lijepa si. Ljepša od pobjede kad se smiješ.

            Danas bih tako rado bio anarhist. Sva pravila tuđa porušio odavde do tvog uzglavlja.

            Slaži me.....

            Slaži, da ne voliš nikog drugog.

            Slaži, da si me vječno čekala.

            Slaži me....

            Slaži, neću dramiti oko tog.

            Slaži, jer u laži je možda istina ostala.


.......

Published on 14:15, 12/10,2015

Mrzim snijeg. Mrzim Zimu i sve što ide s njom. Rodio sam se predaleko od ekvatora i suprotno zdravoj pameti vezao za ovu vrlet. Bor u kamenoj klisuri, e to sam. Ne traži da ti objasnim što sam ovdje i što se smrzavama svake zime. Ne traži da kažem koliko me žila drži blizu tebe koja nisi moja.

            Svake godine, većinom Decembrom, kad okuje led vrh Romanije i svi konji Rogatice sliju se u barake, kao suze u oči, slažem se da ću sledeće godine postati putopisac. Barba. Kuhar na ribarskom brodu.

            Tad slušam more kako razbija stijene. Pletem mreže s kojima ne znam šta ću. Čekam južina da prođe. Tad te tražim pogledom.

            Bože, što sam vidio pučinu koja se srebri na mjesečini? Što sam vidio tvoje oči?

            A ti? Ti i ne primjećuješ da si kamen moj. Da zbog tebe neću nikada vidjeti Kubu. Doručkovati ispod tršnje u Tokiju. Smiješiš se. Drugima. Voliš. Druge.

            Kako rekoh mrzim svaki dan Zime, i stojim iza toga. Mrzim i ovaj 10-ti Decembar. Konji su u štalama. Barke u lukama.Ja u planinama.  A ti u rukama drugog.


............

Published on 11:47, 12/04,2015

-„Idemo ?“

            -„Ma gdje sad ? “

            -„ Idemo!!!“ (Prozbori kroz stisnute zubiće.)

            -„ A da ti ideš, ja ću avionom, pa se nađemo tamo gdje idemo.“

            -„Ne može. Ima u avionima terorista. Ovih dana su im seminari.“

            -„ Kupiću ti zeca ako me ostaviš da sviram.“

            -„Zeca ?“

            -„Da i to genetski modifikovanog. Ove nove koji ne rastu, što ih drže dokone domaćice po kućama. Kupiću ti za njega i mrkve, to je ono što ide u čorbu koju nikad ne praviš.“

            - „Može, ali i ona mora biti genetski modifikovana. Ako je zec, mora i mrkva.“

            -„O.K. kupiću jabuke, pa ih uvalim i tebi i zecu kao modifikovanu mrkvu.“

            -„Ti bi nas prevario. Gdje će ti duša?“

            -„ Znam gdje neće. Vidiš onaj klavir, ni pedlja od njega se ne mičem. A ti lijepo nađi ljubavnika, vrijeme ti je.„

            -„ Pa jeste, vrijeme je. Odoh.“

            -„Čuvaj se i pozdravi mi dublera.“


Blues

Published on 12:39, 12/01,2015

            Sve velike stvari kad se stave u niz i poredaju,  (onako po abecedi kako li već rade to knjiški moljci), izgledaju mi poslije tebe nevažno. Nebitno.

            Sve te tvoje narukvice. Crvene. Plave. Krstić drveni među grudima. Sad su toliko vrijedni da bih vodio rat zbog njih.

            Ako ikad prođem duž tvoje kapije, ispod okna tvog prozora, hoćeš li dušu otvoriti?

            Sve je danas puno ludila. Nema ni mora u Panoniji. Blues je postao obična stvar. Ja se borim. Za razliku od tebe ne koristim osmijeh kao štiti. Imam metronom i crno bijele tipke klavira. Imam tvoje oči. I sreću kockara.

            Valjda sam u milosti Božijoj. Neće se ljutiti što sam sakrio sat i kalendar. Sakrio sve godine prohujale. Razlio paučionu preko njih. Ne radi sebe. O, ne. Ljepotu tvoju su planirali da diraju.

            Tamničar sam vremena i kuda sad ? Snijeg je zavejao stopala kojim si prošla pored mene. Dan se pokvario i mrak vlada. Kod tebe je krstić gdje bih usnio ja. 

            Negdje i nekad, stvoriću svoj red. Ravnotežu  između tonova. I tu će biti sve važne stvari. Tvoje oči. Usne. Drveni krstić i šarenih narukvica sto.

            Negdje i nekad, pa makar mi trebao vijek sav. Vrjeme je nebitna stvar. Šta ono zna šta je blues?  


........

Published on 11:44, 11/19,2015

         Veselo, kao vrabac, trčkara po pijaci od šanda do štanda. Nestane u roju šarenih haljina pa se pojavi kao mađioničar među hrpom južnog voća  na drugoj strani pijace. Kao da gledam balet. Uzima avokado sa štanda, podigne ga iznad glave prema nebu (vjerovatno tražeći oblak identičan njemu), mrdne nosićem lijevo-desno, pa odobri kupovinu.

            Tada ja stupam na scenu i plaćam. Naravno i  teglim sve što pazari. Imam osjećaj da novac prezire ili na taj način opravdava potrebu da budem uz nju? Traži mi svrhu ? Ne pokušavam da razumijem njene porive. Guštam dok traje. Mada moram priznati da je neobično vidjeti  muškarca kako nosi ženski roze novčanik po pijaci i plaća.

            -„Lijep je, nisam mogla odoljeti da ga ne kupim.“ (Opravdava kupovinu avokada.)

            -„Vidjećemo kad ga oguliš. Danas je sve plastično. Ne bi ime iznenadilo da ima silikone. Ako ih nađemo poslaćemo ga u realiti da nas sramoti za dobru kintu.“

             -„Ti se svemu podsmijavaš. Šta fali silikonima ? Možda ima negdje štand s njima da kupimo par komada. (smješka se šeretski)“

            -„Ništa, onda šaljem tebe.“

            -(Otkide jedno zrno grožđa i pogodi me s njim.) „Budalo.“ (smije se.) Dajte dvije kile molim lijepo trebaće mi još, vidite s kim imam posla.“ (Obraća se prodavcu.)

            -Molim bijelo, ima manje gvožđa. Ne ostaju modrice.(Dobacujem.)

            -„Ti bi mene u realiti poslao ?“ (Tovari me s još jednom kesom i nastavlja s raspravom.)

            -„Zavisi od kinte. Manje-više me i onako sramotiš pred svijetom. Bar da imam neke koristi od tebe.“ (Podižem kese kao dokaz svojih tvrdnji i nemoćno sliježem ramenima.)

            -(Igra oko mene. Zagleda me sa svih strana.) „Papučar. Eto, to si. Staviću ti i šnalicu u kosu.“ (Smije se.)

            -(Vještica. Spremna je na to. Kuje planove već danima, siguran sam! Jedno jutro kad se  probudim sa šnalom i roze papučama. Ima ćale da se ponosi.) „Molim dvije radi balansa. Da ne vučem na jednu stranu.“

            -„Super, igraćemo se barbike. Plavušo moja.“

            -„Može, ali poslije se igramo doktora i pacijentice. Dr.Feelgood stoji Vam na usluzi madam.“

            -„Aaaa...nema od toga ništa. Nisi bio dobar. Sinoć ti je meso zagorjelo i nisi počistio sto za sobom.“

            -(Glupi šporet, osta na dvojci uključeno kolo....a sto neću da čistim i tačka! Nek se zna ko je muško!) „Ne zezaj, sam se očisti svaki put. Odem do dnevne i kad ponovo uđem u kuhinju sve bude čisto. Nije me zalud koštao kao suvo zlato. Sve vrijeme sam se pitao da nije iz neke plemenite porodice porijeklom. Sad mi je jasno, samočisteći je.“

            -„Nije!“

            -„Onda imamo problem. Imamo gremline u stanu. Neko čisti iza mene. Organizovaću potjeru čim se vratimo, možda i usisavaju bezobraznici jedni. “

            -„Hoćeš? (Smije se.)

            -“Hoću. Platiće oni meni zajedno sa svim paucima na koje naletim, neće tebe niko plašti.“

            -“Moj heroj!“(Ljubi me.) „Igraćemo se doktora.“ (Šapnu mi na uho.“)


Sretan rođendan Princezo

Published on 12:05, 10/29,2015

Izvini što kasnim...nisam zaboravio.)

 

            Skupljaš rukama kosu u rep i vežeš je gumicom. Širiš zavjese i osmjehuješ se nebu. Nebo ti je danas more. Danas ti je rođendan. Njegovi dlanovi će donijeti darove. Čežnja je tako daleko.... ja sam još dalje.

            Stavio sam gitaru na vrh ledenjaka da se istopi. Tražio sam previše od nje. Tražio uspavanku tebi za dar. Gdje mi je pamet bila?

            Princezo, znam svoje mjesto, ne brini. Znam da je tuga daleko od tebe..(ja sam s njom.)  i da su tvoja jedra  puna vjetra.... da ti ne trebam. (Vjerovatno sam iz tih razloga pustio gitaru da utihne. Od danas smo na Vi.) Šta ću ti uopšte ? Šta će ti moji dlan pun praznih stanica?

            Imao sam jednu ljubav, više je nemam. Bjele se snjegovi na mome licu. Bujaju kapi ispod očiju. Doću ti kad sklopiš oči samo da bih rekao: Sretan rođendan Princezo! Nemoj se buditi. Ne mogu ostati. Noćas će ti zvjezde u kosu sletjeti. Noćas će ti more oči oprati. Ne boj se dana pred tobom, kad sve nestane..i život ti sreću sakrije...imaćeš ljubav. Ja je više nemam, kod tebe je!

            Sretan rođendan Princezo.


....

Published on 14:24, 10/16,2015

            Pobjednik si ti meni drug moj. Pobjednik i žrtva. Ustaješ svako jutro odlazeći na beznačajni posao za koji dobiješ par komada papira. Gorku koru hljeba kupuješ s njima. Lice kriješ od svih kiselim osmijehom.

            Neznani junak si ti meni. Orden ću ti postuhmno dodjeliti. Putuješ, a ne odeš dalje od fabrike koja ti uzima tako vrijedne dane. Djeca su ti željna svega. Supruga ti kopne pred očima.

            Ne postavljaš pitanja, niti psuješ Boga. Ćutiš. Ćutiš.

            Nekad si bio sportista i intelektualac. Svirao si gitaru i slikao. Gledao sam tvoje akvarele i nisu loši; amaterski, ali s dušom.

            Mogli smo ti održati za pokoj duše, ne bi ni bili daleko od istine. Do kraja života neće se čuti tvoj glas. Živiš tiše i tiše. I ćutiš....ćutiš.

            Na umu imaš djetinjstvo. Izgubljene rječice pune pastrmke. Pred očima paštetu i parizer.

            Promjenio bi put, ali kako? I sve je tiše i tiše. Ćute. Ljudi oko tebe ćute. Heroji ćute.


Deset i dva

Published on 09:46, 10/02,2015

Deset i dva,

biram samoću

kao najmanje

od preostalog zla.

Deset i dva,

negdje sam se

zapetljao između

jave i sna.

 

Deset i dva,

kazljke stoje mrtve

poželim da sam

mrtav i ja.

 

Deset i dva,

sahranite me

između

oblaka.


.........

Published on 13:06, 09/25,2015

            Trebala si jednom pobjeći sa mnom. Negdje...kradom...na sat ili dva. Zaboraviti muža i sve prolazne probleme. Rekao bih ti da te volim. Rekla bi mi da me voliš.. Sve što vrijedi stavili bi u iznajmljenu sobu hotela, u nekom drugom gradu.... u našem gradu... i tu bi ostalo.  Eh...

            Putuješ znam. Pomisliš na to znam. Pomislim na to i sam. Dočekao bih te kao starog druga. To je i najvrjednije čeg se sjećam..... iskrenog prijateljstva koje nije nestalo ni kad je strast izgubila snagu. Da je vratiti sat bili bi pametniji, s manje težnji. Možda bi i izbjegli sve zamke koje nam je život podmetnuo. Eh..

            Sjetićemo se mladosti koja nas je izigrala.... izgubljene boje tvojih obraza....i uraditi pokoji grijeh.  Sve besmislene mostove zapaliti u spavaćoj sobi. Možda, ko zna ? Možda ne bi ni bio grijeh ? Možda je ova razdvojenost grijeh ? Eh...

            Znao bih te pustiti. Ubila bi me kad bi otišla. Navikao sam, ništa za to. Ubijala si me već bezbroj puta. Davno sam se prestao nadati da ćeš svoje sitnice ostaviti kod mene zajedno sa svojim srcem. Ostala je samo jedna .....gumica za kosu. Eh...

             Trebala si jednom pobjeći sa mnom. Javiti grad, hotel i broj sobe.... i sve bi stalo na sat ili dva. Sve bi bilo predgrađe davno izgubljenog sna. Eh..


.......

Published on 13:56, 09/10,2015

Zaboravljam te ..

i ko je kriv za to ?

Zaboravljam te

ne uzmi mi za zlo....

 

            Bijela jedra vode me do Kube. Sloboda. Čuo sam da tamo je komunizam, da tamo je jednakost. Laž draga. Laž. Nema jednakosti na ovom svijetu. Čak i griješimo različito. Patimo različito. Volimo. Evo, ja te volim tako drugačije od drugih.

            Kuba... moja želja, moja ljubav. Biću Hemingvej. Biću starac.... more je tu ispod pramca. Kad prebrodim okean, idem u lov na flamingose... uhvatim čim prije par komada, mjesto pjetlova da nas bude jutrom.

            Poslao sam ti poruku u boci. Na komadu papira je ispisano: Zaljubi se u mene. Voljeću te bezuvjetno. Tvoj Brodolomnik.

            Ponekad učinim pravu stvar. Ponekad sam jak i pravedan.Većinom sam slab i usamljen. Dogodiće se čudo i naćićešeš moje riječi... mene. Preživjeću valjda sve uragane do tad. Vjetrovi su postelja na koju ću leć da bih snio zvjezdano nebo.

           

            Zaboravljam te,

            život mi zaborav poklanja.

            Zaboravljam te,

            neko drugi će da te dosanja.

            Zaboravljam te..

            Zaboravljam te....

            Ne možeš reći,

            da nisam odupirao se.


........

Published on 09:12, 09/07,2015

Ostavi mi dane zarobljene u sreći.

Ostavi mi noći izgubljene u beharu proljeća.

Znam da ću poslije tebe biti čovjek veći,

da ću poželjeti nešto što me na tebe sjeća.     

Sve je jedna tajna i ništa više.

Kiša briše naše poljupce.

Znaš i sama, što biše biše,

nikad više poljubiti neću te.

Dugo smo umirali bez trunka ljeta,

izgnjila srca ne mogu stvoriti plam.

Draga, i pokraj sveg ti si sveta,

a ja, propalica koja će umrijeti sam.


.............

Published on 08:49, 08/20,2015

           Reću ti zlorudo:

            da nisi jedina zvijezda koja sja...

            da ćeš biti sve bljeđa,

            sve neželjenija...

            da se niko neće sjećati tvog

            pogleda punog rose,

            tvog otiska noge bose.

            Ma, znaš ti i sama,

           da nisi jedina zvijezda koja sja...

            a i ja,

            da ću tražiti u drugoj pramen tvoje kose,

            otisak stopala tvoje noge bose.  


Zbogom veliki Arsene...

Published on 09:11, 08/18,2015

                                                       O mladosti

Poklanjala si, al' si krala
i nevjerna si bila ti.
Ne, suviše mi nisi dala
o mladosti, o mladosti
o mladosti moja.

To škrto sunce što je palo
ta ljubav jadna, krati sni.
Za uspomene to je malo,
o mladosti, mladosti.


Daj, stani na čas
i daj mi snage
da oprostim se bar od nje,
I da mi društvo
pjesmu svrši
i da se časa ispije.

Jos prepun nade, što da radim
na pola puta tek smo mi.
A jutros već su drugi mladi
o mladosti, o mladosti
o mladosti moja.

Da, zbogom
budi bolja s drugim
i daj mu vise nježnosti;
jer to je ništa što ja gubim
o mladosti, mladosti.


.............

Published on 08:46, 08/12,2015

   Nisam bio nikad kao ona...ili jesam? Ma, jesam... od istog smo materijala izvajani. Neka svitanja bolje da se ne dese. Neki ljudi da se ne sretnu. Srce mi je i danas potrgano.

            Podnosim dan za danom gledajući u zatvorena vrata. Sjene se igraju ocrtavajući izgubljene šljive bjelice. Ima nešto blisko između sjećanja i voćki koje sam brao. Shvatiću valjda jednom i tu vezu.

            Ustanem, protegem se da ne zahrđam i odputujem od dnevnog boravka do kuhinje ili spavaće sobe. Daleko je ! (Ako, može mi se..)

            Sredina je mjeseca i bez kinte sam. Tako mi i treba, mogao sam se bogato oženiti. Naći razlog da budem nesretan. Sad sam nesretan i dekintiran, da sam se bogato oženio bio bih samo nesretan. Oženio se bez ljubavi i sad se pati u Porshe-u (Tako bi pričali o meni..ili bih to rekao sam o sebi.) Patnja, nema šta.

            Početak beskraja. Razmaknem zavjese i pogledam zvjezdano nebo. Neke su zvjezde posebne, osjetiš njihovu ljepotu i pokraj toga što su udaljene milijardama svjetlosnih godina. Svirao bi im, možda neki Nocturno. Možda njen Nocturno.

  Imao sam priču o sebi kao pozitivcu. Vjetar je odnio, isprale je kiše. Sve što je laž nestane dok trepneš okom. Pjesak me vuče u rupu bez dna. Sve što čujem su sekunde starog sata koji broje moje trene. Ruga mi se. Govori mi: Još jedan...još jedan prođe, a ti si nesretan...Proće ti čitav život okićen u samoću.

                  Odmahujem rukom i točim dec krvi u kristalnu čašu. Nazdravljam njenom osmijehu, njenoj sreći. Nazdravljam svima koji je čine sretnom, kad ja to nisam mogao. Oženiću se bogato, bar da znam zbog čeg sam nesretan.


Možda?

Published on 14:58, 08/10,2015

Možda je Bog u nas zazidao pramen kamena samo da bi zaustavio rijeke iz očiju?

Možda sam sanjar što mislim da postojiš pa ti se radujem?

Možda nisi ništa drugo do igra svjetla i želje za nečijom blizinom?

Možda trošim riječi što te pitam: kako si; svako jutro?

Možda voliš more više nego moj smisao za humor?

Možda me i ne želiš?

Možda sam preobičan?

Možda si se i vjerila?

Udala?

Presahnula od plača?

Možda si sretna, pa ti ne treba vitez?

Možda je ludilo moje isplivalo i sad me guši tvojim likom?

Šizofrenija...?

Možda gledam previše romantičnih filmova?

Možda smo već negdje Mi, ali u paralelnom svemiru?

Možda sam u tom svemiru zlikovac, huligan..a takve voliš?

Možda me Bog kažnjava?

Možda se sam kažnjavam?

Možda si prestala da voliš i zaklela se da nećeš više nikoga?

Možda si popustila i pristala na nekog bližeg...jednostavnijeg?

Možda sama ne vjeruješ u nas?

Možda bi se i javila, ali misliš da ćeš biti luda kao i ja?

Daleko sam?

Preblizu sam?

Premlad?

Prestar?

Možda ti je teško ostaviti nekog nakon svih godina?

Možda si tek upoznala nekog?

Možda slutiš da sam varalica koja će ti obećati samo svjet?

Možda su laste te odvele sa sobom?

Možda si ocrtala svoje srce u pijesku i nestalo je s plimom?

Možda si me prošla i okrznula se o mene, a nisi ni shvatila da sam to ja?

Možda osjetiš prsten moj na domalom prstu i shvatiš da ne postoji, pa pomisliš da ne postojim ni ja?

Možda si emotivac...a emotivci su izumrli ?

Možda kad bi se upoznali ne bi ni bila bajka?

Možda je bolje da se smirim i ja?

Hm...

Možda, ali ne bi bilo interesantno..ni najmanje!


........

Published on 13:35, 08/07,2015

Predajem ti se...Bože. Sve je crno i hladno je. Dosta sam i koračao svojim blatom.

Predajem ti se...Bože. Uzeću svoje igračke i sjesti sa patnjom datom.

Ima li uz tebe usamljenih noći?  (Hladni prsti Zime ispisuju tvoje ime.)

Ima li uz tebe izgubljenih dana? (Lica u prolazu, svjedoče o mom porazu.)


Ponekad se nađeš na čudnim mjestima :)

Published on 09:17, 07/31,2015

http://www.forum.cdm.me/showthread.php?43931-rekli-su-o-ljubavi-citati-odlomci-)/page60

Da zamolim Crnogorku (sve crnogorke su na neki neobičan način lijepe.) da potpiše autora ? :))))

hm...


Još si lijepa

Published on 13:38, 07/30,2015

  Još si lijepa. Godine ti stoje. Ni osmijeh ti ne vene.

            Još si lijepa. Sa mnom je malo drukčije. Vrijeme nije štedjelo mene.

            Još si lijepa. Postaješ dama. Ma, bila si uvijek dama.

            Još si lijepa. Ja sam negdje na pola puta do stuba srama.

            Još si lijepa. Haljine si uvijek voljela... mene kako kad.

            Još si lijepa. Ja imam ljepše, mlađe, a tebe sam vječno rad.

            Još si ljepa. Podsjećaš me na ružu koja niče.

            Još si lijepa. Ja sam uvijek bio loš kraj priče.

            Još si lijepa. Nadam se ćeš to i ostati.

            Još si lijepa. Miris tvojih grudi me često u postelju prati.

            Još si lijepa. Sve će biti dobro znaj.

            Još si lijepa. Ponekad me se sjeti, prije nego svijet izgubi sjaj.


.........

Published on 11:16, 07/30,2015

U zoru nekad zasjeni tvoja kosa sunce. Probije se koji trag svjetla do zjenica i pomislim da si umjetničko djelo...pomislim da si Venera. Da znaš, nikad neću staviti nijednu sliku u sobu osim tvoje.

            Inje je poleglo na brežuljke Borika. Sad je gore kao na razglednicama...zimska idila.

            Rasuo sam dane u vjetar kao izgubljenu ždrebad. Ne uzimam za zlo Bogu što nestajem bez traga, sve je moja krivica dušo. Ko ne uzme u ruke plug da ore, taj ne može ni požnjeti pšenicu kad ljeto dozri.

            Ruzmarin pod tvojim prozorom i pramen kadulje mijenjaju hiljade kilometara pred nama. Gledao sam taj film, otišli smo i nismo se vratili. Blentav sam, znaš? Ja bih te obožavao; bila bi moja vječna zabluda.

            Ako ipak odemo, molim te da to bude Kuba.... i molim te da se ne vratimo.....


......

Published on 12:12, 07/28,2015

Rasuo sam dane u vjetar kao izgubljenu ždrebad. Ne uzimam za zlo Bogu što nestajem bez traga, sve je moja krivica dušo. Ko ne uzme u ruke plug da ore, taj ne može ni požnjeti pšenicu kad ljeto dozri.


......

Published on 13:41, 07/22,2015

            Kupi me sa kilom soli...bljutavi su mi dani. Gledao sam te kako mi daješ budućnost...(Ostaće nešto izgleda i iza mene.)

            Nekima sam već oprostio, kad mi dođeš ti, oprostiću svima....( tad ću znati da ima Boga.)

            Nestaje noći. Mir se gasi. Gdje se skriti od pakla?

            Pisao sam ti neki dan. Pisao sam ti djelom srca umočenim u ljubav. Ruke moje... ruke moje, davno su prestale sniti...(Nisam ih mogao nagovoriti da napišu ni slova.) Nisu neke riječi, da budem iskren; s njima sam te molio za krajičak osmijeha.

            Reci mi za kraj,

           dah moj koji vene

           govori li ti više od mene ?

           Reci mi za kraj,

            da l' još vjetar sivi

            za tvoje suze me krivi?    


............

Published on 13:21, 07/20,2015

Kupi me sa kilom soli...bljutavi su mi dani. Gledao sam te kako mi daješ budućnost...(Ostaće nešto izgleda i iza mene.)

            Nekima sam već oprostio, kad mi dođeš ti, oprostiću svima....( tad ću znati da ima Boga.)


Kad nisam njen

Published on 13:09, 04/27,2015

Njoj je mjesec birao oči...

Njoj je sunce bojilo kosu...

Kako nekog porediti s njom?

Moja ljubav je smiješna,

guši se u bijedi želja.

Ostario sam bez mjesta kojeg ću zvati dom.

Prva...stota..

ofanziva izgubljenih riječi.

Molio bih je za poljupce.

Trube sviraju jazz u mojoj glavi:

Charlie Parker- Emrbarceable You.

Melodija najbolje opisuje neuhvatljivi dio nje.

Gorda i kad me nema..

Gorda i kad nikog nema..

Ruža izgubljena u polju žita...

Oči su bez boje...

Sve noći su duge,

jutro nikad ne svita...

Kad ode na tren.

Kad znam da nisam njen.


Pričaj mi

Published on 09:02, 04/14,2015

Svi moji brodovi su usidreni,

pričaj mi o modroj pučini,

pričaj mi o Andaluziji.

(Neko mi je šapnu

da se jutro tamo

najčistije rađa.)

Ukrali su mi vjetar,

ostavili vale.

Pričaj mi o Španiji,

jer ako se ne smirim

sjevnuće nož,

izbiće svađa.

Ima mjesto Costa de nešto,

možda Almeria,

u Andaluziji.

U toj Costi,

pivo se pije,

vino se gušta.

Bio sam ti tamo,

nije da nisam,

i hodio kule iznad grada,

a žene...

eh, žene,

ljepota sušta.

 

Svi moji oblaci su nestali,

prčaj mi o iluziji,

pričaj mi o Andaluziji.

(Neko mi je rekao

da je krv

tamo vrela.)

 

Pričaj mi o ljetu,

o zvjezdanoj noći,

koridi,

smrti,

pješčanoj plaži

ispod njenog tijela.

 

Život je podnošljiviji,

smisleniji,

ako se sjetim

daleke Španije,

ako se sjetim

kako je sve bilo

ukusnije ranije...


......

Published on 11:54, 04/01,2015

Sa stihom u ruci ti dolazim ljubavi.

(Sve je malo osim tog.)

Zašto sam uopšte otišao

znaće dragi Bog...

 

Noći ne griju srce moje.

Hladno je, zagrli me.

Krv je stala i ne teče,

nema u njoj truna sreće.         

 

Sva su mjesta puna sjećanja,

a bio sam na stotinu.

Probao sam ih utopiti

u crnom vinu.

 

Sa stihom u ruci ti dolazim ljubavi.

(Sve je malo osim tog.)

Proklet sam što sam otišao..

Prokleo me dragi Bog...


1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12  Sledeći»