----------------
Published on 08/17,2011
Gorka tečnost u ustima i dan koji trune u magli izgubljenog grada…u torbi nosim okove ljudske…pretačem nesudbu u sudbu, zato što mi bolje od ovog nije dato a ja se ne umijem izvući iz sveg…
Eh, što me nisu oteli cigani…
Beleg tvoj pred mojim očima gori kao zvijezda…ni sličan ičemu zemaljskom…vidljiv samo meni…nacrtao bih ga na vrh svoje šatre da je imam…
Što me nisu oteli cigani…
Zaboravljena kiša u vrelom ljetu na mojim prozorima prene me iz polusna I natjera da uzviknem ime tvoje… Nikada neću biti svoj izgleda… vječno ću biti na sred neke šumske staze bez oznaka….bez otiska stopala.. bez saznanja gdje sam I čij sam…