Nekad..

Published on 17:13, 05/28,2011

Klavirska kompozicija...

Bm (intro)

F                        C               Bm

Nekad u nama nestane nježnosti,

i znam da ne bih trebao otići....

Nekad bih da ti govorim:

Sve moje si ti....

sve moje si ti...

al umjesto toga odlazim,

ja odlazim...


Rf. 

C                     D               BM

Zaustavi me ako možeš tad,

da ne ostanem još jedan gad...

zaustavi me ako možeš tad,

da ne ostanem samo još jedan gad...


Nekad u nama nestane pameti,

i sve lijepo se isključi,

i sve lijepo posivi..

Tad bih da ti govorim:

Sve moje si ti...

sve moje si ti..

al umjesto toga odlazim,

ja odlazim...

RF.


..

Published on 20:48, 05/20,2011

Zakopao sam zrno pšenice u oku,
pod planinu hladnu, visoku...


...

Published on 09:40, 05/19,2011

Zahvaljujem se svima ovim putem na komentarima i na paznji s kojom prate blogg. Ladacki


........

Published on 09:04, 05/16,2011

Dočekaj me sa ružom,

dočekaj me kao oslobodioca...

Prospi poljupce pred mene,

kao olovo na jato ptica...

 

U mom dahu skriveno je tvoje ime,

u mom srcu tvoje oči...

Ja sam se mrtav rodio,

sjena mjesto mene tebi kroči...

 

Nedostojan, crn,

odveden od stola tvoga...

Čuvam te

i govorim ime Boga...


Ne vjerujem..

Published on 09:51, 05/13,2011

Nevrijeme za korak djeteta,

 

nevrijeme za ljeta oteta...

Djele se danas svi od nas,

djele se pa ostajem sam kao pas...

 

Gazim po krhotinama sretnih trenutaka..

(Fantazija suviše naivna, suviše laka...)

Želim a nisam ni crn, ni bijel,

nošen vjetrom, svileni vel...

 

I neću uspjeti svjestan sam,

suviše je mal ovaj moj ram...

Možda i dogodi se čudo, ali ne vjerujem..

Zašto nadati se uludo..više ne vjerujem


........

Published on 08:13, 05/12,2011

Tako bih rad bio da baciš kamenčić o staklo prozora i pozoveš me...Nasmijao bih se, dao ti ključ stana i rekao da ga zadržiš... Moja ljubav je sahranjena na mjestu bez obilježja, bol kao uspomena još samo sjeća na nju...

 

Lažu te da sam zaboravio tvoje oči, tvoju kosu.. lažu te da sam se skrio u svom uspjehu..

 

Naseliš se često u meni, doneseš hiljadu sitnica i neizbježni ponos.. Gledaš ispod oka čekajući da pogriješim, spremna na odlazak.. Smješkam se, nisam ni imao namjeru tvoj duh sputavati.. Obilazimo se u krugovima, otvorena vrata su tu kao znak spremnosti na bijeg.. Omešću tvoj plan tako rado, svezati te slobodom..

Ne vjeruješ, nema veze...

Kažem ti naseliš se u meni svako malo i umaraš me gracioznošću balerine..

 

Zavjesa pada, noć i mir... stojim na rukama...

Zavjesa pada, otkucaji zvona i kraj...


...

Published on 08:55, 05/10,2011

Lišće pada po meni... Kameni sati...Pružam ruke u prazninu, vjetrovi se dižu samo da razbuktaju moje vatre, da daju lažnu nadu... Ja sam ti najtužniji junak na ovom svijetu.. bitka je počela, a imao sam srce koje je htjelo biti među tvojim prstima... ( ima nešto jače od nas što nas vuče na hrid... ništa nije slučajno..)Slagao sam te da ću se vratiti.. Ne plači, čekaj samo da vidiš svijet koju ću stvoriti, daću mu ime tvoje...


......

Published on 09:19, 05/05,2011

Počeću da govorim laž u inat mojoj ludoj potrebi da težim istini...laž koju sanjam i koja me progoni... Počeću da lutam po ulicama pokraj sveg što činim da uvijek imam cilj u životu, jer kad imaš cilj i kad znaš kud ideš ne gubiš vrijeme toliko dragocjeno na ovom svijetu prolaznom kao proleće... Počeću da urlam imena razna,  uprkos tome što mrzim viku... Počeću da vučem za rukav i da upitkujem, ispitujem, dosađujem svakoj ženi s prstenom na kome bijeli se roj zvijezda...i daću oglas : Tražim svoju riječ, svoju umjerenost, svoju tišinu, svoju sudbinu...  

Najavljivaću te kao kišu, kao zemlju, kao nebo... te moje riječi izrečene u  svezanoj košulji tumačiće lijepo sređeni realisti a ja ću brslati nepovezano kako me moraju pustiti da nađem svoj razum.. kako me moraju razumjeti, a razumjeti me možeš samo ti, jer mi imamo svoj neki jezik koji ni jedan realista ne razumije... i tiho, tiše, kopniću čudeći se kako su samo nepotpuni, neuki, pa ne mogu i ne žele da razumiju me..Napokon uzeti ću more i skriti se u njega jer vidim da ovako više ne ide...


Predgovor ljubavi...

Published on 13:25, 05/04,2011

Tako teško napuštam tvoju postelju.. Ispucale usne traže mladost, suša je sve što ostane kad se razdvojimo..

Prećutaću da te volim, plašim se da shvatiš koliko sam bespomoćan bez tebe... nemaš predstavu o tom.. zadrži dah, istina je..ne mogu bez tebe... Tvoj sam...

Držao bih te u rukama svaki sekund koji imam... Mislio sam da te nikad neću nać i sad si tu..

Još teže te ostavljam skrivenu među plahtama.. bojim se da ćeš nestati poput jutarnje rose i da nećeš se vratiti... Zatvaram vrata strepnjom i brojim minute do povratka...Moja ljubav je moj strah...

Budi se uz mene..ispuni mi život i čekaću te.. svakog podneva, svake noći....čekaću te skriven u svojoj praznini...

I suze i smijeh.. sve što doneseš, sve će biti moje... Moje zastave nose tvoje ime...  za tebe proliću krv...

 

 

Negdje u danima pred nama jesen je i svadbe prolaze našom ulicom... Pitaću te u njima da ostaneš a ti se sjeti ovih riječi jer bolje neću imati...i ne odlazi više kasno noću, ne uvlači se jutrom... žrtvuj slobodu i svij se kao ptica u kavezu moje čežnje ... zaveži lošu sudbu o žicu a ja ti obećajem život pa makar me razapeli o stijene...


..

Published on 12:47, 05/01,2011

Kao vrat na mojoj gitari krhka si... Moji prsti lete po dirkama klavira, sviram ti jazz..kišni jazz.. Pritisnem papučicu i produžavam ton.. izmiče ipak... tišina...
         Naslikao bih te muzikom da mogu...Pozvaću se na svoje pravo da bolujem..ko smije mi zabraniti da bolujem što te nemam?
         Moji prst lete po dirkama klavira...Mi smo tim..u jednom trenutku ćeš me nać i nestaće samoća..Pritiskam papučicu nogom i produžavam ton.. tišina..


,,

Published on 09:41, 04/27,2011

                Čekam te kao što čekati umjeli su samo rijetki prije mene...Ova ljubav moja nije hir, nije lažan osmijeh...

 

            Krvare moji preci predamnom po ko zna koji put...Svi smo mi djeca nesretnika, ne spominji samo, prekrsti se i usni.. molitva jedna za mene, molitva za nesretnika....

            Dođi ovamo...zaljuljaj me u snu, obgrli i šapći da i ja usnim, da malo odmorim... Biti običan je tako zamorno...

            Laži me da sam jedini, daću ti sve što jesam, sve što ću biti...

 

            Nikad nisam shvatio zašto te je tako lako rasplakati ? Dvije, tri riječi i suze poteku, dah stane...otkotrlja se sreća u stranu i tvoje lice me sjeti da sam zločinac bez premca...Okrenem se bez izvinjenja, spustim glavu i odmahnem rukom..Razapnem luk u srcu i ispalim gvožđe na sebe...

Obična slika, običan dan...

 

            Previše poziva, previše nezvanih gosta... Vrijeme teško, neprikladno, kao zimski kaput u sred ljeta.. Nedostaješ mi... Nedostaješ mi u prvoj rosi, prvoj kafi...u snu.... Nedostaješ mi da mi kažeš kako je sve protiv tebe...i sve su vještice na ovom svijetu...Prokletnice zavidne tvojoj ljepoti... Zapamti i ti si nečija vještica... Zapamti i ti imaš jabuku u ruci...

Obična priča, običan kraj..


......

Published on 15:03, 04/26,2011

Zaljuljaj me u snu, obgrli i šapći da i ja usnim, da malo odmorim.... Biti običan je tako zamorno...


........

Published on 14:56, 04/21,2011

ČITAJ STIHOVE I NA FB.... vasoladacki@yahoo.com


Rekla je....

Published on 14:19, 04/19,2011

C (H) Am (H) C x 2

 

Em G....

 

Rekla je:

Ja sam emotivac,

teški emotivac

i ako mogu da te zamolim...

 

C (H) Am (H) C x 2

Em G....

 

da ne ispadnem krivac,

jedini krivac,

što ne mogu da te zavolim...

 

Dm G C

 

Rekla je:

 

Dm G C

 

da čeka nekog drugoga

 

Dm G C

 

Rekla je:

 

Em                     G

 

da taj neko nisam ja....

 

A ja emotivac,

teški emotivac..

rekoh:

Lutko ne brigaj....

 

Nema šanse

da ispadneš krivac,

ja ću,

kako ne pitaj....

 

Rekla je:

da čeka nekog drugoga

Rekla je:

da taj neko nisam ja....

 

 

I sad kad lišće popada u zlatnu jesen

ja se sjetim nje i njen kose boje meda....

i opsujem u sebi onako, više radi reda....

 

Rekla je:

da čeka nekog drugoga

Rekla je:

da taj neko nisam ja....


Samotni blues..

Published on 13:51, 04/17,2011

Samotni blues,
mjesečina na mom prozoru...
Samotni blues,
odnijeće me u zoru...
Idem kući...
Idem, idem kući...

Nisi me upoznala
iz hiljadu nevažnih razloga,
a sad kad odlazim
nemaš ni jednoga...

Samotni blues,
par dana crnih, par bijelih..
To ti je život
a mnogo više želih..
Idem sad..
Idem, idem sad...

Držala si se drugih,
malo bližih, malo slađih...
Držala si se sveg,
što ja iz inata ne bih...

Samotni blues,
daleki ton i kraj...
Samotni blues,
umire svjetlo... Baj, Baj...


.....

Published on 09:15, 04/14,2011

Žao mi je i stidim se što nisam bolji čovjek od ovog sad, ni od onog koji sam juče bio…


Oproštaj...

Published on 08:41, 04/13,2011

#eee, žao mi je što ti se nisam prije javila...
ovih dana samo lutam od bolnice do bolnice... izgleda da će me ipak morati operirati, od prije dvije godine su mi otkrili rak dojke, i do sad se nije razvijao... sad je krenulo na gore...
Oprosti sto ne mogu nastaviti s knjigom... Vjerovatno se necu moci ni javljati neko vrijeme...
I ja sam još u šoku, iako sam očekivala da bi se ovo moglo dogoditi...
Čuvaj se,
zaljubi se,
i budi vjeran onoj koja se u tebe zaljubi,
budi pažljiv prema svojoj djeci...
i sjeti me se ponekad.

Ako budem stizala, možda se nekad opet javim...
Ako ne... Onda je ovo zbogom.

Mislim da nisi loša osoba i želim ti sve najbolje u životu... I da još mnogo puta kolege iznerviraš s novim odjelima... I da završiš i objaviš knjigu.

Lijep pozdrav,
Lea ;)
 # hmmm... nedostajala???
ev me... kad se pogledam u ogledalo k'o da sam ustala iz mrtvih... da vidiš podočnjaka buufff... :))) nisam se nasmijala 9 dana... Sad kad sam pročitala poruke nekako ne znam bil se smijala, ili već šta... :/
Još sam u Zg...
Ne mogu da vjerujem da imam net... Zapravo, imam super prijateljicu koja mi je donijela laptop i sve sredila, valjda da se ne dosađujem...
Terapije su užasne... Dva dana budem dobro, pa onda tri ne znam ni gdje sam... Al' kažu doktori da sam im najneobičnija pacijentica :)) valjda zato što stlano imam imam slušalice u ušima i pjevušim, kažu nikad nisu vidjeli da nekom je u takvom stanju do pjevanja, al' mene to pokreće dalje.... Ponekad bih najradije pokupila stvari i kući... Makar to bila još dva, ali NORMALNA dana, a ponekad dugo razmišljam i kontam - ako ću već doživjeti poraz, nek' bude s bitkom...
Šta ću, život, sudbina... Eto...
Ipak ima ljudi poput tebe, koji me iznenade porukama... Onda lakše ustajem, i s manje napora ujutro otvorim oči... Sutra ujutro vjerovatno, dok se budem budila, neću misliti da li sam još uvijek živa... Jer, i ako jednog se jutra ne probudim, neko će me se sjećati...

Svašta se napisah... Al' nisam dugo, pa imam pravo ;)

Kako ti??? Jesil' našao novi posao??? Novu ženu??? Novi stan??? :)

Nadam se da ti nisam naporna, ako jesam, pola zanemari ;) i čuvaj se...
kad mognem javit ću se...
 #Eh,  sad da ti kažem...
čini se da neću uspjeti... Prošli put sam bila preslaba nisam mogla napisati ni riječ,
danas sam malo bolje jer nisam bila na terapiji... Ali, čini mi se da sam preslaba,
doktori izmješljaju rješenja, a čim doktori nešto izmišljaju, to ne može izaći na dobro,
a i mama stalno plače, znači da su njoj rekli... Zašto meni niko ništa ne govori?????? E, to ne znam,
ali me to jako nervira... Eto...
Ne znam kad ću se opet javiti... Nadam se ubrzo...
I pusti tu žensku... Prhvati se neke druge, i zaljubi se, i voli i za mene. I kad nekad budeš u Sarajevu, sjeti se mene, ja sam voljela taj grad na poseban način.
           

 #

Osjetim da mi život izmiče… Ali šta je život…

 

Otvoriš oči, zaplačeš, nasmiješ se, zaplačeš, zatvoriš oči

i to je kraj…

Imam osjećaj da će ovo biti dug put… Put u nepoznato… Put u kom ću upoznati samu sebe, jer k ad stignem negdje tamo, zapravo tek ću upoznati kakav sam bila osoba… Dobra ili manje dobra (Ne volim sad misliti da sam ikad bila loša)…

“Ne predaj se”.. “Ne odustaj”.. “ Ti to možeš pobijediti”… “Ovo ne može biti tvoj kraj”.. “Ti si jača od toga svega”.. Riječi su koje ohrabruju, ali na žalost ne pomažu…

Nisam plakala kad su mi rekli, nisam mogla zbog mame… Bilo bi joj još teže--- Samo sam ostala skamenjena kao da sam već izgubila dušu, a moje tijelo se pokreće mahinalno…

Ne volim bolnice.. A ko ih zapravo voli ? ne volim doktore… I ne volim da me neko žali…jer ako je ovo moja sudbina, moja je I šta ja tu  mogu..

Sutra ću obući moj omiljeni mantilić, prošetaću gradom, popiti kafu u omiljenom kafiću I nasmijat ću se onom dedici koji prodaje pržene kestene I tek nakon tog me mogu vezati za bolnički krevet…

Ne bih rekla :”Ma bolje sam ja zaslužila”.. ali ovaj put je dovoljno što su doktori obećali da će svirati “Miholjsko ljeto” kad me budu operisali…I meni dosta..

Samo da je manje tuge, bilo bi savršeno…                                                            

_______________________________________________________

Gdje si otišla ?  Sjedim pokraj mjeseca i pružam ti ruku… Nadam se da si na mnogo ljepšem mjestu od ovog što si ostavila nam…Prestao sam sanjati, pišem još, ali ne sanjam dugo već… rado bih te poslušao da se zaljubim, ali ne ide mi… vežem se za nekog dan ili dva I to je to…Muvam se još oko pogrešnih koje izvuku bol I ostave me u beznađu… Ma znaš me, šta da ti pričam….Nedostaju mi naši razgovori… Mislio sam da ćeš se izvuć, mladost je bila na tvojoj strani… Dvadesetčetiri godine, ni dana više… Već sam vidio se kako ti sviram Balaševo Miholjsko ljeto dok se oporavljaš…vodim te u šetnju i kupujem najzačinjeniju hranu koju nudi tvoj grad… Možda bih se i zaljubio u tebe tad… ko zna?Ne znam šta da ti kažem za Sarajevo, kad odem na istok sjetim se koliko si voljela taj grad I nekog u njemu… mene iskreno ništa ne veže za njega.. gledam što prije da se vratim kući I onda, kad krenem, dugo se osvrćem da te neću možda vidjeti kako mašeš mi… ispraćaš me i govoriš da se zaljubim za oboje… Nisam normalan, zar ne ? Ma, sve u vezi mene nije normalno…Kupio sam piano danas, vjerovatno pretpostavljaš da se neću smirit dok ne naučim svirati Provincijalku.. U svom maniru kad su me pitali šta će mi, odgovorio sam:  Da imam na čemu ko čovjek rezati šunku..I pitao bih: Zašto ? Zašto te više nema? Zašto toliko boli ? Zašto nije moglo biti manje tuge ? Pitao bih ali neću… Čemu kad odgovora nema.. bolje da pustim to kraju.. Bolje da se zaljubim za nas oboje, Crvena…..  

 


Teška si baš..

Published on 08:22, 04/11,2011

Zar nisi ni malo mala?

Zažmiriš pa u srcu crtaš sunce,

oblake i rijeku što je u trenu stala..

 

Zar nisi ni malo blesava?

Nećeš žaliti za dan što te

pita šta se s tobom dešava?

 

Hm...

Da znaš,

teška si brate baš...

Da znaš,

samo mene imaš

a gubiš me...

 

Zar nisi ni malo divlja?

Od tuge otmeš se

pa dotrčiš da vidiš šta radim ja..

 

Hm...

Da znaš,

teška si brate baš...

Da znaš,

samo mene imaš

a ne ljubiš me...

Da znaš,

teška si baš..


------------------

Published on 11:12, 04/08,2011

          Moram se sjetiti sveg lošeg među nama samo da se ne pitam što sam je pustio.. Tiho teku slike naše nesreće pred očima... Večeri punih ćutanja, dana punih laži...  i pitam se da li sam loš čovjek što ne želim zaboraviti ?


..........

Published on 09:24, 04/08,2011

Sve mi se čini lažnim…prljavim… Kad dođe vrijeme pjevaću.. Kad dođe vrijeme slaviću… ( Noćas je nebo prazno…)

Prećutao sam da sam skupio tvoju kosu rasutu po mojim pjesmama..

Kao da se rađa nada.. neka,dobro je….Zatvaram vrata prošlosti I kažem sebi: neka, dobro je…Ovako je vjerovatno najbolje..

 

Možeš slobodno krenuti, vrijeme je za tebe… Noćas je nebo prazno, jedina zvijezda bićeš ti…


....

Published on 13:17, 04/06,2011

Došao bih ti pod prozore sa čoporom tamburaša, budio te pjesmom….

Ne došao bih, doću….

 

Nazdravi sa mnom, podigni čašu punu krvi i poželi nam sreću…

 

Stapa se more sa nebom u krajičku mog oka, gore čokoti gržđa među njima..vatra polako proždire noć, izađi da vidiš…..

 

Vrtlog je čudna stvar, hrpa kružnica do dna.. Moj je stav jasan po tom pitanju-držim se dalje od tuđih krugova, jedina zbog koje bih tonuo si ti….

 

Sretan sam koliko mogu biti.. Znaš me, tugu krijem negdje u kaputu, zajmim osmijeh od komšije na sat ili dva kao sto grama kafe…

 

Nema te, još jedan dan prođe bez tebe i nema te.. nema ni moje sudbine.. Ko će mi praštati ako nećeš ti, ko će me na zemlju spuštati ?

 

I još jedan dan prođe bez tebe…


...........

Published on 15:35, 04/01,2011

Zakopčaću svoj dah o tvoje usne

i obgrlit te srcem kako to samo ono umje...

i sanjaću za tebe,

i voljeću za tebe..

a ti miruj u svome suncu,

u svojoj kiši,

i reci:

Eh da si samo,

ma samo malo crnji,

malo viši...


10 i 50...

Published on 09:50, 03/29,2011

10 i 50... Zaustavite sat i recite joj da je svijet kutija čokolade, mliječne čokolade.. Recite joj da je nebo bojanka... da smo ja i Nikola Pašić braća... da zaspivam bez nje... Možda je najbolje samo da joj kažete da je čekam, sve ostalo ću ja...


................

Published on 09:38, 03/25,2011

Ime joj još ispisujem u riječim koje ćute na bijelom listu…. Usamljeno je… ne mogu riječi čistote staviti uz njega, a druge ne želim reć, jer nisu ona…


Naličje sreće...

Published on 09:36, 03/25,2011

Kad se brodovi potope

i kad se kazaljke poklope,

zasvira u srcu roj mandolina....

I zarosim tad,

i tebe sam rad..

i tebe i našeg sina...

 

Odahne nekad u meni,

tvoje kose pramen sneni,

pa mu  šapućem:

Kakav je lijep dan

i ovaj mjesec umoran,

bi da dođe meni...

 

Gubim razum,

o da, gubim razum

u naličju sreće...

I prije i poslije,

u tuzi naćićeš me,

jer me ljubav neće...


1 i 05...

Published on 14:25, 03/20,2011

       Sjedim za stolom restorana i pogledom pratim ljude u prolazu... Poželim da sam moranar, da vidim sva lica svijet što ih ima, od svakog da ponesem ti misao, priču, san...
         Kako se oprostiti od nekog kog nisam ni upoznao, kako mu se vratiti? Kako otić odavde gdje u stvari i nisam, jer ja sam s tobom negdje pod krošnjom dunje u polegloj travi...
       1 i 05...
        Stigao sam jednom slučajno do aeodroma, pratio druga u bolji život i možda otišao dušom na drugi kraj svijeta, isto tako slučajno...
      1 i 05...
       Ko bi pomislio da sam negdje pod krošnjom dunje ? Reću ti tajnu: usamljenost boli najviše na svijetu...
      1 i 05....
       Nasloniš li još uvijek ruke na koljena i pokriješ lice rukama kad plačeš ?
       1 i 05...
        1 i 05...


SUTRA NEGDJE

Published on 11:54, 03/18,2011

Bio sam vojnik, plav u praskozorje i pucao sam.. Nisam se makao od kuće... Bio sam vojnik sutra negdje.. Ptice su prhnule preko rijeke i nije bilo sreće, sutra negdje.. sutra negdje...

            Ubio sam sebe... Mjesec, Sunce i zvijezde.. svo svjetla što ima.. dušu svoju... I jeleni su pobjegli na drugu stranu, oboje umrli smo nakon tog...nejasno mi, jesmo li možda u inat svemu umrli juče ?

            Pas je lajao dugo, otvorio sam kapiju i pozvao skitnicu na vino... (Sama si kriva, znaš da ne umijem otjerati čovjeka..) i činim krivu stvar, smijemo se do zore, pjevamo... Puštam krv sa usana.. ni s jutrom ne zaspim već kradem duru ton da plačemo.. Sreće nema danas, a mi znamo plakati...jecati, kao vjetar sjeverni... i pjevamo, i plačemo puni duše...

            Hoćeš li me voljeti sutra još ? održaću sva obećanja...upisuj ih pozorno pa ćeš vidjeti da sam od riječi...Pitam se šta je tajna ljubavi ? Bio bih tako rado negativac da umijem...

            Vrijeme je zakoračiti, privuć se tebi, toplini tvojoj...Okreni lice svoje i poljubi me... Vrijeme je usnuti miris tvoj... daj mi ruke mjesto jastuka...da malo odmorim, teško će mi biti sutra siguran sam u to


-----------

Published on 12:30, 03/14,2011

Koliko je koraka iz mene,

koliko dana?

Ne čujem više jek riječi

izgubljenjih u hladnoći stana...

 

Nejasne namjere prošlosti...

pokušaji spasa...

Voljeću te i sada,

bez topline glasa..

 

Iz mojih brodova duhovi nestaju..

klonula korita...

Ja sam tvoj; reci slobodno,

ako te ko pita...

 

Riješi rebus na prvoj strani..

pohvali se...

Ja ću otputovati u san,

ne budi me!


...

Published on 09:59, 03/09,2011

Usnula korita... dan u strahu sutrašnjice rastjeruje korake.. Odbijen od topline, bez zagrljaja, putujem.. Koferi u rukama.. putujem...

Vrijeme bez vremena, bez osmijeha...

Zastao sam nedavno pokraj Vječne vatre i upitao se imaš li i sad nekog tu ? Ne vjerujem, čekaš novi život, hiljadu je prečih stvari sad od duhova prošlosti... Moja si vječna tuga  koju nisam voljeo kako sam mogao.. Sramim se i priznajem to nakon sveg... i varao sam te..ma ne, varao sam nas da sam ti sve.. i bio daleko s drugima i blizu s njom...

Prišij mi sve psovke koje znaš, zaslužio sam da okreneš glavu...

 

Prošlosti, čuvaj se.. vidimo se negdje, nekad, u boljem danu...


Sretan 8. Mart dame...

Published on 08:53, 03/08,2011


..........

Published on 12:44, 03/07,2011

Ušij dukate u džepove i zasjaj slobodom...

Bjegunac u sreću to si ti...

 

Jutros sam pratio sjenicu pogledom, neobično...od kad nisam ugledao išta osim golubova u ovom gradu... Prvi put sam neko u prolazu i ništa više...

 

Naslikaće ti lik i raspisati nagradu...

Ne brini zbog tog,

neg pošalji koje pismence..

izgubljenu želju u noći....

 

Kad poredaš svo kamenje o koje sam se spotakao mogla bi napraviti novi Berlinski zid  ko od šale...Kakav život, da nazdravimo !!!!

 

Nema kiše ni crvene jeseni na tvojim obrazima..

nebo je tvoje uzglavlje ...

Pozdrav i laku noć...

 

Fragmenti leda na pločniku.. Vrebam na zrake sunca iz prikrajka, šta je bilo prije sjećanja?

             Kad ćemo naći spokoj ciganko ? Nažuljalo se ovo srce...

             Još jednom, pozdrav i laku noć....


............

Published on 08:38, 03/01,2011

Ne traži me  noćas u sjaju polegle trave,

ja sam  onaj kojeg u samoću sjave,

da bude ono što nije,

da o tebi snije....

 

Ne kidaj tišinu zovući mi ime,

ne želim čut kako se hvališ time,

da imaš sve,

da ne trebaš me....

 

Bolje pokrije srce kamenom,

onim što klešem za dom,

onim što će vijek cijeli,

biti uspravan, bijel...


Korak do juče...

Published on 09:29, 02/25,2011

Ti nisi ti,

ja nisam ja....

Znaš li gdje je sram nestao ?

Moje srce staje,

ne znam umirem li zao ?

 

Putevi u ruci...

Sjećanja...

Šuti...

Šta poslije ljubavi?

Novembar se na mene oslanja,

mislim da bi i on trebao da me ostavi !

 

Znao sam da se mijenjaš,

pališ luku...

Znao sam da me nemaš,

kad te ljubavi vuku...

 

Korak do juče,

a juče sam bio tako nesretan,

takao umoran...

Korak do juče..

Sjeti me se kad potrčiš za mjesecom

u novi dan...


Besana..

Published on 13:27, 02/20,2011

Tvoja ljepota je moj svemir..
drži me na grudima...
Ne žuri, stavi minđuše
i pohvali se njima....

Krčag sam razbio jutros,
krv je tekla....
Iz hira uništih,
sve što si mukom stekla...

Bol je moja igračka,
ne brani me..
Luduj, zadigni haljine
i nasmij se...

Zapalio sam sliku što voliš,
vrištao je mjesec u njoj...
Ućutaću,
na satu je veliki broj..


.....

Published on 11:34, 02/11,2011

„Čitava paleta boja je u njenim očima...“ to je prvo što sam pomislio kad je ušla u moj svijet.... Haljina sa mašnicom i svježina proljeća na usnama... Pobuniću se protiv noći koja će je odnijeti... Pobuniću se protiv tetaka koje je čuvaju od mene...protiv lažnog morala...


.........

Published on 08:25, 02/02,2011

Postanem tako siromašan i ogoljen kad izgubim draga prijatelja... Gubim ih rijetko, nevoljno, besmisleno... (Svaki gubitak je besmislen...) Koliko bi nas samo bilo pozitivaca danas da nije besmislja ? Znam ih par i svaki ima lik moga brata kad sklopim oči... Otišao je jednog jutra, umjesto djevojci sa slovom M, u sjećanje...( znam to po slovu M koje je napisao visoko pod prozorom naše kuće... možda je do vode ali ispade da smo svi nepopravljivi romantičari u našoj kući, mada to teško pokazujemo.. do nečeg jeste.. ) Kažu snajper... Kažu da je sklopio oči i nije patio... Kažu da je govorio: „Ja sam vječno nesretan“ pa je život morao to potvrditi.. Taj nikada nije lagao.. bio je čovjek od riječi... 

Nebitno..  Ja nemam brata, ti nemaš jednog pozitivca, vjerovatno bi te zasmijavao da je sad u tvojoj blizini, mene znam da bi... I ja, i ti smo na gubitku... Da me pitaš, šta bih voljeo da mogu uraditi rekao bih ti: Voljeo bih da mogu sakriti sve pozitivce od besmislja, volio bih da sam mogao skriti svog brata... Meni ne treba ništa...


.............

Published on 13:17, 02/01,2011

Već je sedam časova ?....

Nosim par košulja i odjelo, neophodna odjeća za ovih par dana što me neće biti… Naravno, koja majica I sredstva higijene su u putnoj torbi …

Ćutim… Prolaze gradovi bezizražajno kroz maglu....

Nacrtaj mi lice u bjelini svog daha... Zašaraj staklo sobe i reci da me voliš, ostavio sam ti ljubav u kapima ponornice…

Zamišljam te među ocvalim trešnjama, pružaš ruke i nestaješ u mojoj kosi..…

Ćutim...Kilometri nestaju pod točkovima......

Začaraš me.. digneš prstić kao riječ i propadnem... Vještice, doću ti glave već... Obećajem....

Ćutim... Napokon  Novi Sad...


Odlazak...

Published on 08:30, 01/27,2011

Tvoji prsti,

prsten moj...

Gorčina života u ustima....

Tvoj bezobrazluk....

Progutanih riječi bezbroj,

šta čovjek da radi s njima?

 

Sklopim oči

i smirujem srce...

Sklopim oči

i okrećem se...

 

Teška godina,

težak vijek...

Izgorjela polja pred očima...

Pritiskaš me

gdje sam mek...

Gaziš me s prošlima....

 

Ćutim,

prekrštam ruke...

Ćutim,

pozivam mir luke...

 

Ostaviću ti sve...

Prazne prozore...

Ostaviću ti hladnoću

da zažališ do zore,

Draga...


............

Published on 14:17, 01/25,2011

Da ti gledam u dlan gospodine.... Da ti gledam u dlan, vidim dobar si čoek, šteta da ne znaš šta te čeka... ne treba mi ništa, daj najveću novčanicu iz novčanika, proreknem ti sudbinu, pa ti vratim...“

              

(Znam, znam.. ali prvo ćeš da pljuneš u nju radi sreće, a ja ću onda ispasti navjeća budala, jer ko bi normalan htio je nazad.... neka...  sudba je upisana duboko u meni, crn zapis kameni... ne znaš ti te riječi... )

 

Hvala gospođo, ne treba.. Jutros mi sekretarica javila da me čeka put, sve znam, evo sad će vozač po mene doć.......


Sad te pozdravljam...

Published on 11:08, 01/21,2011

Sad te pozdravljam...

Sjenu od tebe čuvaću

od noći što dolazi...

Sad te pozdravljam...

Kopni mi trag tvoj

na bijeloj stazi...

 

Zaboravi na bol,

na usahle usne...

Sve što je divno

roditi se ponovo uspje...

 

Zaboravi na suze,

na mrak postelje...

Ja dušu ne vidjeh

od tvoje bjelje...

 

Sad te pozdravljam...

Riječi tvoje skriću

u ruzmarinu,

čuvati za sebe,

ne dati im da se vinu...

Sad te pozdravljam...

Sad te pozdravljam...

Sad te pozdravljam...


....................

Published on 13:49, 01/19,2011

sudba je upisana duboko u meni,

crn zapis kameni...

ne znaš ti te riječi...


Bježi od mene....

Published on 08:43, 01/19,2011

Ja sam čudovište,

ono najgore čudovište

što viri iz ormara

sa krvavim očima....

 

Ja sam djete

što pažnju ište..

veliko razmaženo derište

koje prkosi svima....

 

Dao bih ti srce i dušu,

dao bih ti otrov u magli,

ukrao ljubav za drugog čuvanu...

Što da trošiš suze pred sušu,

što da ti srce nagli

na pogrešnu stranu....

 

Ostavljen u svojim suzama,

pajac...

umorni pajac..

Bježi od mene...

Bježi od mene,

ostani dama...

 

Ja sam munja u oluji,

hladnoća što srcem struji,

najgora sudba....

Pun sam tajnih mjesta,

crna boja mi je vesta,

u nju stkana tuga sva...

 

Bježi od mene..

Bježi od mene...

Ostani ako treba sama,

ostani mi prava dama.....


Spi

Published on 15:50, 01/16,2011

Spi,
mirna.....
Znaj voljeću sve tvoje bore...
ožiljke ljubavi..
bjelinu tvoje kose,
hladne noge bose....

Spi,
mirna....
Znaj voljeću sve tvoje dane..
isprazne zagrljaje...
zatvorena vrata,
izbjegavanje rata....

Spi,
spi...
Sanjaj boje duge..
umorne vinograde...
doline pune meda..
jer tvoje oči snene,
ujutro će prvo vidjeti mene...


...........

Published on 13:16, 01/13,2011

 Ne pitam više gdje su jučerašnji oblaci, gdje su moji snovi...  Vrijeme radi protiv mene.... svi smo mi zarobljeni u svojim sudbinama.... ja mjenjam svijet uporno...guram kamen...  dokle, vidjećemo.....

            Hodao sam noćas po zidu vremena....Kazaljke su se topile u uglu.... Moja bivša draga dođem ti najveću čokoladu što je ima ovaj grad... čemu se kidam ovoliko... čemu se trošim a pjesak sam u satu... trebao sam te slušati, sebičnost je profit pojednica....sigurno ulaganje....

            Pogled kroz prozor i izgubljeni uzdah.... Molitva za ljubav.... Hm... Odoh na kafu, bolje ne razbijati glavu...


........

Published on 12:13, 01/11,2011

Nestajem u stubovima,

u koracima vremena,

u ljubavima novima

bez imena....

 

Nestajem u jutru što se rađa,

u dubinama tvoje riječi..

Da je manje ovakvih kao ja,

bilo bi lakše ti...

 

Pričam sa dušama krvi moje,

slikaju vrijeme što me čeka....

Sudbu mi kroje,

sunce, kamen i rijeka....

 

Tražim te u sjeni svoje mladosti,

u paučini prikrivenim sjećanjima...

Oprostio sam davno grijehe ti,

oprostio svima....


...................

Published on 13:59, 12/30,2010

Nađem nekad tvoj osmijeh kao kamenčić u džepu, pa ga nosim okolo... Nedostaje mi tvoja kosa... Nedostaješ mi ti...

Negdje u meni su ispisani tvoji uzdasi..Samoćom se okružujem da te dočekam bez okova..bez sreće...

Nadam se da me sanjaš...


...........

Published on 11:55, 12/20,2010

Žena se rađa svako jutro,

slobodna, čista...

nikad poznata, nikad ista...

Moja greška je što to nisam shvatio ranije,

osvajao bih je svakog dana...


......

Published on 11:10, 12/15,2010

Danas nema svjetlosti...

Danas nema sreće...

Danas nema te....

 

Izbriši me....

pozlati svoje dane....

Kruh sam bez grama soli...

Izbriši me....

Novo jutro neka grane,

za ljubav se pomoli....

Izbriši me....

 

I sutra ću biti sam...

maglama kriti oči...

Skitati samo znam...

nema u meni djela

koji čežnju koči...

 

Tajni su moji puti,

puni sna....

izbriši me...

Nesreća, to sam ja....

 

Izdajom sve

završava se....

Ma ne žalim,

voljeo sam te....


Put kojim hodim ja...

Published on 13:18, 12/09,2010

Daću ti ruke,

 

protkao sam ih bolom...

teku moje suze

za praznim stolom...

Ne postoji ništa više

šta bih ti mogao reć..

Odlaziš, odlaziš,

ali i tamo ćeš me naći već...

Nastavi vjerovat...

Nastavi sanjat..

Melodija u tvojim ušima je

uspavanaka za bolje sutra...

U mom dahu kriću te od zla sna,

kriću te i od sebe

da ne remetim dušu koja sja...

Melodija u tvojim ušima je

put do tebe kojim hodim ja...


...........

Published on 14:47, 12/02,2010

Nemoj kriti od mene da si nesretna... da želiš pobjeći.... da sam postao običan, siv i bezličan.. da ni riječi više ništa ne znače ti...

Nemoj kriti, jer vrijeđaš... uzimaš sve što će vrijediti i što je vrijedilo i bacaš u blato...

 Laž i suvišan obzir ne podnosim...

Nemoj kriti da želiš disati.. da se ne raduješ mojim koracima kad zaškripe pred vratima . . da potajno sanjaš nekog drugog....

Razumjeću...

Već smo živjeli hiljadu puta... Trebalo me je voljeti tolike vjekove... I prije se nebo crnilo....

Razumjeću...

Nemoj nikad ništa kriti...  stavljati zavjese na prozore... Nisam te nikada imao, neću te nikada ni imati...

Žaliću... žaliću.....

Vrijeme.. otkucaji srca u sjeni oblaka, raspoređeni između snova... koračam do toranja na trgu izgubljenog grada... samovaćemo, izgubljeni u njemu....

Prsti.... krošnje pune dodira.... suše se.. neželjeni... gledam ih kako leže u postelji...

Žaliću... žaliću....

Nakupi se kiše i u meni... nabujaju  snovi o slobodi.... koljena mi klecaju... huk želja u ušima izluđuje me... voz za nesreću.....

Usamljen sam u tvojoj bizini..

Noć skuplja kaplje mjeseca... Istrčao bih... vrištao... budio zemlju..

Jednom sam te volje i vječno ću..... osjećaš ?

Hladne su ti ruke... daj mi ih da ih ugrijem... još ima ljubavi u meni.........