......
Srce je moje prazna činija, izblijedjeli list papira... prašina na pragu...
U kostima mi mrak posijao tvoju kosu.. poslednju koru hljeba...
Ruke su kameni zid isturen pred očima mojim...
Kosa more u oluji...
U svim su mi dodirima usne tvoje...
pa ti reci da je lako biti na mom mjestu....
Ej,
misli su mi među tvojim koljenima....a živi me zapitkuju za laži moje...
Ej,
duša mi je usnula na tvojim grudima... a mrtvi me vuku rukav....
Ej,
oči su mi prstale gledati druge....a tebe nema,
pa ti reci da bi rado bila na mom mjestu....
Pjesmom sam se doskora borio sa glađu koja je okovala lice moje..
Riječi bezobzirno gurao ispred sebe...
Sad više ni njih nemam,
a ti samo stoj,
ognjena,
draga sebi...
i reci:
„Lako je tebi.. Eh, da sam ja na tvom mjestu“...