Vrati, vrati mi...

Published on 11:41, 03/27,2015

Vrati, vrati mi,

          dane kada bila mlada si,

          kada bili mladi smo mi.

 

            Nježnost u njima kiptala je,

            i srcem rješavalo se sve,

            sve što odnijelo je srećne sne....

                       

            Vrati, vrati mi,

            jutra kad sam bio važan ti,

            kad smo na nas bili ponosni.

 

            Više ne vidim u tvom oku sjaj,

            mirno dušo ruku mi daj,

            ne moraš reći da je kraj..

 

            Nemam te čim čuvati.

            Namam snage moliti,

            da ostaneš,

            da oprostiš,

            jer ostao ni ja ne bi,

            kad znam sve o sebi...


...

Published on 13:03, 03/20,2015

Čime da te čuvam?

            Čime da te pokvarim?

            Svjet je sklonio od mene sunce,

            posvađao sam se zbog toga s njim.

           

            Usne su mi prokrvarile,

            so ih izjela..

            Sanjao sam te,

            kosa ti je bila bijela...

 

            Pitao bih te za ljubav,

            znam da je nemaš ..

            Pitao bih te za sreću,

            neću iz inata da znaš!

           

            Naposljetku,

            što da te čuvam?

            Što da te kvarim ?

            Sve si mi ljepša,

            sve si mi draža

            otkako si s njim...


Samo jednu ljubav imam...In memoriam

Published on 12:22, 03/06,2015

Samo jednu ljubav imam
a ta ljubav, to si ti
došao sam da ti kažem
da ću s tobom ostati

Samo jednu ljubav tražim
sada sam je našao
došao sam da ti kažem
da bih s tobom ostao

Sleteo sam ti u snove
pitala si, otkud ja
shvatio sam da te volim
kad si me probudila

Sleteo sam ti u snove
malo si se čudila
počeo sam da te ljubim
kad si se probudila

Tražio sam te na moru
i po okeanima
ti si došla tiho, nežno
i sve si promenila

VLADA DIVLJAN


..............

Published on 11:43, 03/05,2015

Utkaću se u nebo, šilo sam. Gdje mi je bilo srce sad je praznina, provuci bijelu nit kroz njega-izvesćemo oblak.

            Biću slobodan, ne plači mala. Svaka priča ima kraj. Ova scena je postala preteška za mene.

            Kao u starom crno-bijelom filmu odlazim. Da možeš čitati mi misli shvatila bi da sam sretan. Nisam ti ja više heroj za ovaj svijet. Jednostavno ne shvatam gdje je tvoja ljepota nestala.

            Izvini, mala. Nije do mene. Život nije bajka, najviše je vjest iz novina.

            Povrjedio sam se hiljadu puta. Povrijedio sam te bar jednom više. (Valjda nisam znao bolje.) Ovu šaku zemlje što sam ostaviću vjetru.

            Utkaću se u nebo, bijela nit sam. Pođi sa monom, znaš da ne mogu biti sam.


.........

Published on 12:42, 03/04,2015

Kad padne prvi snijeg i djeca se razbježe po obližnjem brdu, pomislim: Zašto nisam mlad ? Sve je nevažno danas. Pahulje, sanke, snješko...

            Trebaće novca za ogrjev. Glupi snijeg. Cipele su mi mokre. Moram iz ormara izvući šal.

            Razvlači se bjelilo po putu kao tijesto. Kad bolje razmislim sa zimom zavladalo je sivilo (osim snijega)..Nebo. Asfalt .Odjeća prolaznika. Moje ruke. Kao crno-bijeli film. Loša monodrama, e.. to je.

            Koračam prema stanu pokušavajući se sjetiti crvene haljine..i rumenih usana koje su me nekad ljubile (prislino, da ne puknem po šavovima). Zaboravljam...Hm...Koliko sam godina imao? Koliko je bilo poljubaca te večeri..Mislim da su joj usne imale okus trešanja. Ne znam...Više nisam siguran.

            Vrijeme se pogoršava, prelazi u mećavu...Čemu  vriska djeco...Čemu radost oko nečeg što će te zaboraviti dok trepnete okom..

            Prerastao sam sreću izgleda....Gdje bih mogao naći večeras par crvenih trešanja? 


Prestaje sa radom blogger.ba

Published on 09:23, 01/26,2015

Umjesto oproštaja!

     Kopirao sam danas svoje riječi pisane sebi..pisane njima...pisane Vama. 489 stranica.. Malo li je...Previše li je ? Hvala Vam svima koji ste čitali nekad ili stalno..Hvala i Vama koji ste ostavili trag u ovim stranicama...

 

Naćićeš me u čitulji. Šeretski ću se osmijehivati... prevariću smrt. Neće me odnijeti vrag. Bio sam jednom na nebu i izgleda da sam im drag.

          Sve što cvate u tvojoj bašti ponijeću sa sobom...i grane mednog bagrema.( Šapnuli su mi da ga gore nema.)

         Malo će mi nedostajati crte tvoga lica..(što jest, jest....) i moja tamburica. Ostaviću je tebi. Ne pitaj zašto! Zašto ne bi?

Naći ćeš me u krošnji polegle vrbe..nad nekim brzakom. Možda baš nad onim, nad kojim sam te zvao dragom ?

Dugo sam krio ime tvoje u tonovima A mola..kratio ga na pola.Vrijeme je već, za kraj reć: Imao sam grešaka..hiljadu mana. Ma šta ti rekli, ti to nisi bila, moja Dragana...

Nisam nikada odrastao i nikada neću. (Valjda to tako bude kada u snu tražiš sreću.)

Naći ćeš me na nebu, biće to sretan kraj. Gore nema tuge..nema nade. Gore mi tvoje oči neće niko da ukrade.

Živjećemo.. O, da ...Živjećemo ! I sve što neko izbriše, samo će nas ojačati više.


......

Published on 12:53, 01/13,2015

 

Sahrani me

na mjestu umrlih,

ja neću moći

od žalosti.

 

Svi osim tebe

su davno otišli.

Ispade da su

bili samo gosti.

 

Šta bih sad

da nema tebe?

Bez druga.

Bez jarana.

 

A od snage

mladosti ostala

samo suha,

ispucala grana.

 

A ja,

iznenađen.

Kao da umirem

prvi put?

 

Odlazim

olovan,

bez imena

za koje će se čut.


Danas ti ne pišem.

Published on 11:55, 12/31,2014

Danas ti ne pišem.

Danas te slikam očima djeteta, rukama starca.

Svjetlo je najljepše u zoru.

Obojiću ti oči rosom kad noć preshne,

izazivati sunce bojom tvojih usana.

Mogla si mi pomoć,

biti model na jedan tren.

Svi se moramo bar jednom žrtvovati.

Kad siđe kiša s krovova

čujem pjesmu koja dolazi korakom mrtvaca.

(Sistematično je izbjegavam.)

Daruje mi rijeku.

Daruje mi samoću.

Tada pijem.

Pijem čašu punu krvi, punu soli.

Pijem puno.

Zaplićem jezikom.

Grlom letim pod nož.

Ponovo trabunjam

umjesto da stvorim zvijezde u tvojoj kosi.

Danas ti ne pišem.

Danas te slikam.

Valjda ćeš biti dovoljno hrabra

            da te volim.


....

Published on 14:09, 12/18,2014

Ne znam zašto ali me uvijek pozitivno iznenadi kad se neko pronađe u mom škrabanju..

 

http://romansa-ljubavna.serbianforum.info/t193-san-o-jednoj-zeni


Ljubavi sini..Ljubavi sini..

Published on 14:34, 12/16,2014

Razumi da u meni Zima živi,

kad zatvorim oči vidim bjele krajeve zadnjeg dana.

Čudno...umrijeti je treptaj oka,

nisam to očekivao.

Sama znaš da sam komplikovan u životu..

možda ću biti bolji u smrti ..

jednostavno ću otići bez glasa?

Razumi da ne nestaje svaki slap u Plivi,

mora neko biti i lošija strana.

(Vjerovatno sam istekao prije roka.

Ko bi rekao to?)            

Doživjeti stotu?

Precjenjeno,vjeruj mi...

nestaneš i već sutra se ništa ne talasa.             

 

Zato sam ja lijepo vezao oči za mol sudbine,

u njima samo osmijeh tvoj ponekad sine...

Zato sam ja srce pokopao u tmini

s riječima: Ljubavi sini..Ljubavi sini...


......

Published on 14:54, 11/17,2014

Šal sam ti kupio....na njemu igra riječi. Stavi ga kao zastavu, nek se vijori. Reci da smo napokon slobodni.


.....

Published on 15:06, 11/13,2014

-Nevrijeme će. Oblaci se skupljaju. Sve jače duva vjetar.

-Ako te dirne razbiću mu nos.

-Samo se ti glupiraj. Trebali smo krenuti.Pokisnućemo.

-Ne smije ti kiša ništa dok si sa mnom. Otjeraću je za tren.

-Ako se razbolim Ti ćeš me služiti.

-Ljepojko, zar nisam već sluga tvoja?

-Kuhaćeš supu?

-Kuhaću!

-Pokrivaćeš me ako bude mi hladno?

-Pokrivaću!

-Vodićeš me doktoru?

-Vodiću!

-Super, znaš kako mi je doktor meden...

-Idemo kući, nema od doktora ništa...


..........

Published on 13:59, 11/12,2014

Gdje li si Ti?  Šapni, za tren ću se doseliti!


............

Published on 09:12, 10/21,2014

Pjesma je moja zabranjeni grad...

muk, srdžba, jad...

Probao sam dodati tonove svjetle..

nije bilo sunca...niko nije probudio pjetle...

 

Riječi su moje izgubljene godine,

ponekad ih pogledam da me želja mine...

Ni tad, kao ni sad, nisam imao sreće,

samo su tvoje težnje postale sve veće i veće....

 

Javljeno mi je da ću umrijeti...

            kad je loše onda me se neko sjeti...

Ponjeću samo sjećanje na tebe moja čežnjo,

u kojim me grliš usnama modrim nježno...


...........

Published on 12:13, 10/06,2014

Glupi četvrtak s kojim ne idem u korak. Još jedan promašen dan. Ma promašen mjesec. Izbori su u toku. Glavonje na svakom koraku s osmjehom i neispunjenim obećanjima od prošli put..( bar da smisle neko novo.)

Već danima nisam osjeti glas anđela u sebi (ako ga i imam),  pred očima kolaju misli crne kao mačak koji se prišunjao proljetos kući.  Još ne dozvoljava da ga pomazim. Podmićivao sam ga što jeste, jeste, ali nije upalilo. Majstorski sačeka da se odmaknem, pa smaže ostavljenu hrenovku. Možda me je zamjenio s nekim od političara?  Imao sam prije neki dan crvenu majicu, proglasio me za socijalistu izgleda. Mačak, Ti ne dijele više ni bajat hljeb, a kamo hrenovke.


Šta ću sad? Šta ćeš sad?

Published on 11:45, 09/12,2014

Šta ću sad ?

Šta ćeš sad ?

Prerasla je oči čežnja...

Jesen je izvukla sivilo iz svežnja....

U mome oku procvjetala je grana maline,

listom prekrila sve pješčane dine......

Šta ću sad ?

Šta ćeš sad ?

Nema čistih ruku,

dva iskrena srca da tuku...

ma šta da desi,

meni svoje donesi...

Šta ću sad ?

Šta ćeš sad ?

Mjesec iznad nas ukrao je nebo,

ja sam nevjernom moru bijelu so..

Posadio sam u sjećanje cvijet bijeli,

na nas koji se nikada nismo sreli..

Šta ću sad?

Šta ćeš sad?

Svijet nije ljubavni film, niti roman,

postajem lagano od njega umoran.

Odoh draga spiti,

probudi me kad se umoriš i ti...


.......

Published on 14:47, 08/28,2014

Ispleti mreže..od šarenih perli...od svojih uvojaka. Baciću se pod njih. Imam kaplju plava mora da platim tvoju ljubav....ništa više.

Sjetim li te kad na mladost?

Sve što sam bio više nisam. Zapetljao bih se rado u tvoj zagrljaj i prestao juriti svijet. (Šta te boli briga, iz tvojih oblaka je duga.)

Sjetim li te na kapije grada?

Umorno je jedro što plovim njim i tako me stid što se ovakav vraćam. Nijedan bijeli biser nisam našao..svi su crni kao oči tvoje.

Pokora me je našla pred umirućim nebom i izokrenula utrobu moju. Kako sad reći da sam čiste duše?  Ne vrijedi priznati greške, prekasno je..a i nisam znao bolje.  Valjda ću preživjeti...mora se. .


Nevjero, nevera je...

Published on 15:33, 08/25,2014

Pusti mi  ruke..da si znala me čuvati, grlile bih te... Nevjero.. Bila si ništa drugo do lebić, ni grudi mi nisi napunila..Izliječiću se od tebe, kilom vina...trunkom soli...

Tjera starost pamet, ali još toliko posenilio nisam...da zaboravim sve što je rečeno...sve što je učinjeno..

Nevjero, nevera je..skupljam ono što je ostalo čitavo. Porazbijao sam sve što me sjeća na tebe..Slike pobacao. Vežem srce za mol..valjda će s vjetrom da prođe bol...

Umrijeću, i neka ću...Takva mi je sudbina....nikad mi nisi dala ljubav..dala sina. U tišini stana, iza zatvorenih vrata, ja ću provesti svojih zadnjih pola sata...

Ti, mirno spavaj. Ovi oblaci što kidaju prste moje, drže moje usne nijeme,  nisu ništa do loše poniklo sjeme. Mržnja neće ništa dobro dati, trebalo mi je biti jasno, no kasno čovjek shvati.

Nevjero, nevera je. Ne vidim ni jedne zvijezde. Otišao bih što dalje od tebe, ali kako ?

Zavezao sam sjećanja o kaiš,

ništa ne vrijedi...netaknuta mi pred očima sjajiš.

Tebi nemam snage ići,

jer nisi ništa više do lebić.


Zašto me ostavljaš?

Published on 13:40, 08/25,2014

Zavjesa je pala i

ostala je samo laž..

obična laž...

Ovo lice klovna draga,

odavno već znaš..

i zato me ostavljaš.

Muzika je stala,

ti si ruke oprala od nas..

od nas...

Ja ću već negdje

za svoju dušu naći spas..

tvoj glas..

Zašto me ostavljaš ?

Zašto se ne javljaš ?

Zašto me ostavljaš ?

Zašto me bar ne pogledaš ?

 

Muzika je stala

i ostala je samo laž..

obična laž...

Ovo lice klovna draga,

odavno već znaš..

i zato me ostavljaš.

 

Zašto me ostavljaš ?

Zašto se ne javljaš ?

Zašto me ostavljaš ?

Zašto me bar ne pogledaš ?


........

Published on 08:45, 08/06,2014

Jesen sam izabrao da je zavolim, jer sve je bilo depresivno osim nje i cvijeta jednog u njenoj kosi..Rekao sam da mi ostavi osmijeh za sreću, ko zna, možda mi je zadnji tren i više je vidjeti neću..

Nije me htjela...umjesto osmijeha ostavljala je mene svaku noć, bježeći drugima do jutra...Prstima ih je ljubila, dok sam srca krvava umirao pod kišnim prozorima...

Jesen sam izabrao da umrem... Bože, šteta...rumenih oblaka...dalekih obala.. Ja sam zvjezda padalica usnulih vozova...želju ću da im ispunim. Umorne oči sklapam poljupcem.

Strah mi pogled vezao za nebo. Vjetar mi jedra skupio pod mišku. Red snova i red mesa...ugarak ugašen na ostavljenom ognjištu....ništa više od tog nisam, sad kad sam pao.

Zabilježite  negdje da je ubila jednom...Pitaće je neko..slagaće... Ništa je ne dotiče. Sanja. Sve je i krenulo po zlu od kad sanja. Bar nek me se nekad sjeti i priča o željeznim brodovima koji otkrivaju svjetove, o ciganskim očima kojih je pun svemir. Zna li koliko sam je volio ?

Ko će da je voli poslije mene?


Sad kada nemaš me...

Published on 08:52, 08/01,2014

Toliko se znamo,

toliko se znamo,

da bi bio kraj samo,

ovolike ljubavi,

ovolike radosti....

 

Pa zar da ne pokušamo,

spasiti ovo što još imamo?

Najlakše je reći zbogom samo...

 

Rf:

I sad kada nemaš me,

i nemam te,

a nevažno je sve,

što su ove ruke

za te' stvorile..

 

Toliko bar znamo,

toliko bar znamo,

da srce ne kidamo,

najlakše je

okrenut leđa samo..

 

Hoćeš li

moći oprostit mi?

Hoću li,

moći oprostit ti ?

 

Rf:


Molila me..

Published on 09:04, 07/31,2014

Molila me da joj nađem svijet krojen za nju,

molila me da joj dam ljubav svu....

Govorio sam da nemam šta da joj dam

i da je život sam....

 

I sad nekad u meni,

jedan cvijet za nju zarumeni....

Možda iz srama,

što je ostala u prošlosti sama....?

 

Molila me da joj nađem svijet krojen za nju,

molila me da joj dam ljubav svu....

Govorio sam da je polje koje znam

I da će me poslije biti sram...

 

I sad nekad u meni,

jedan cvijet za nju zarumeni....

Možda iz srama,

što je ostala u prošlosti sama....?

 

Nekad mi jesen donese njene oči,

tad mi mrak srce koči....

skupim svjetlace u dlan

i shvatim da sam nesretan....

 

Tad u meni,

jedan cvijet za nju zarumeni....

 iz srama,

što je ostala u prošlosti sama....


..........

Published on 12:30, 07/29,2014

Noćas ako krenem ja...

ne idi mojim stopama,

budi pametna...

u njima praznina prebiva...

 

Noćas me je crna ptica vezala,

kandžama punim zla

uz sebe privila...

Ne idi za mnom mila...

 

Sve je samo tren,

dah izgubljen...

Sve je samo tren,

oduvijek sam i bio njen...

 

Ne idi za mnom mila,

ptica što me nosi nema krila,

ti si uvijek pametna bila,

u rukama se tuga svila....

 

Sobom nosim tvoje oči..

Srce kišu toči...

Ostani...Ostani mi,

zauvjek mlada ti....

 

Sve je samo tren,

dah izgubljen...

Sve je samo tren,

oduvijek sam i bio njen...


..........

Published on 12:23, 07/24,2014

"O ne, ti nisi otišla, još si tu… Još stojiš tu, u sjenci grana… I nije život prošao, nismo umorni, i nema na nama rana…." Merlin


.......

Published on 15:01, 07/21,2014

Ulično svjetlo ravnomjerno nas obasjava. Gušimo se u prljavim ulicama..u preuskoj odjeći...

Trule su nam namjere...

Jednog dana zaprašivaće svjet od ovakvih kao što smo mi....Suviše smo obični... Za tebe ne brinem, i obična si tako lijepa..


....

Published on 13:02, 07/11,2014

U nadi da me čitaš

ja ti pišem i ostavljam ljubav

na nevidljivom papiru...

Zdrobljeni su mi vidici,

u njima žeđne srce

nestajući u miru...

Zovem te noću..

vrištim riječima

pisanim krvavom bojom..

da ispuniš mi samoću

duhom svojim,

nježnošću svojom..

Tjelo sam i ništa više...

oblik date bez pitanja

prezren od oba oka..

Ovo malo neba,

kovčega mog malo,

pljujem s visoka...

Tebi ću dati

zavjet svoj,

oblik svoj..

a ti,

odaberi  drugog

da prospe znoj...

Moje riječi...

moji gavranovi,

moje golubice...

Puštam da te nađu,

da mjesto lista,

pošalješ otrov..ubice!


Old love...

Published on 14:01, 07/08,2014

Isprati me,

odmahni rukom kao da sam kišni oblak..

nesreću vidjeti loš je znak...

On fire...

Night is on fire....

Dugo sam šetao

obalom tvojih očiju....

sad tu hladni vjetri biju...

My love is old thing...

better to say nothing…

U nekom drugom danu

bio bih savršen,

bio bih njen....

Wath to do,

i am old too....

U ovom danas

sam tvoj

preuzak kroj....


..............

Published on 09:55, 06/30,2014

 

Ti mi pričaš

o haljini najbolje prijateljice,

o ružu na usnama...

nekom slatkom autiću.

Pričaš o

kolačiću iz omiljenog kafića,

crvenim štiklicama

s bijelim perlicama..

 

Da sam kapetan nekog broda,

(samo ne remorkera),

bio bih gusar,

zvali bi me Crni Pera...

 

Cvrkućeš o

prekratkoj bluzi..

lošem štimungu na koncertu...

promjeni boje kose...

Ponavljaš mi

već navedeno

i predlažeš da se obrijem,

čisto da te iznenadim...

 

Slaba mi je brada za gusara,

trebao bih pustiti dužu...

za pojas zadjenuti pištolj,

a za rever ružu...

 

Šapućeš o morskom žalu,

galebovima nad obalom...

bisernim ogrlicama,

izgubljenoj mjesečini..

Ćutiš o prvoj ljubavi,

o ustajalosti koja te guši...

pokislim ravnicama,

pismencetu iz spomenara....

 

           Široko je ovo nebo,

možda ima nade za mene...

Gopode, možda se probudim,

daleko od ove žene...


Pijanska...

Published on 11:28, 06/25,2014

Od mojih ruku samoća počinje

i mrzim sve dalje što se pruža.

Mrzim i tebe da znaš,

iako si krvlju obojena ruža.

 

Pijano mi srce

noćima vjetru pjeva.

Šta ako ću na pod pasti,

nisi ni ti čedna djeva ?!

 

Tišina grozna,

protiče i ječi u flaši...

Konobar, ponesi još jednu,

a ti Princezo s mene sjaši...


.......

Published on 15:07, 06/24,2014

Brodovi, kao i moje srce, putuju od svjetla do mraka okeanom punim ogledala-podsjetnika na počinjene grijehe. Svjestan sam nemira što naglašavaju vjetar koji će me uništiti, i da hridi u mom slučaju manje bole od prošlosti.


.......

Published on 08:55, 06/23,2014

Počelo je svjetsko prvenstvo u fudbalu. Horde muškaraca bulje u televizor. U toj armiji robota, jedini sam s pogledom usmjerenim prema ulici. Žene su svakim danom sve ljepše... možda zato što su svakim danom sve nedostižnije...slobodnije.


.........

Published on 14:58, 06/19,2014

Danas nema svjetlosti...

Danas nema sreće...

Danas nema te....

Izbriši me....

pozlati svoje dane....

Kruh sam bez grama soli...

Sklopi ruke,

za ljubav se pomoli....

I sutra ću biti sam...

maglama kriti oči...

Skitati samo znam...

nemam u meni djela

koji čežnju koči...

Tajni su mi puti,

puni sna....

Nesreća, to sam ja....

Izdajom sve

završava se....

Ma ne žalim...

ne žalim,

volio sam te....


.........

Published on 13:21, 06/18,2014

Otvorih vrata i propustih je ispred sebe u mali hodnik koji se naglo prekidao, prerastajući prvo u trpezariju sa zavučenom kuhinjom, a potom u dnevnu sobu. Ispliva iz baletanki i pogledom poče pretraživati minimalistički namješten stan, mjereći ga vojničkim korakom.

-„O, imaš gitaru...Znaš li da sviraš.?“

-„Pst..nemoj ni slučajno više da spomeneš tu riječ...To  nije gitara, to kontrabas. Vidiš, dotična dama, (rukom pokazah na gitaru), već neko vrijeme tvrdi da je kontrabas i digne nos kad se nazove tim imenom.“

-„Jel ? Čudna neka dama. Mušičava. A ni klavir nije klavir, pretpostavljam.“

„Vidiš nije. On, kad je gitara odlučila da bude kontrabas, odlučio je da postane saksofon.“

-„Saksofon ?“ podiže obrve.

-„Da, saksofon. Zašto saksofon, nije mi ni danas jasno. Sreća je da me ne tjera da duvam..znaš da policija to ne podržava.“

-Zasmija se....“Nije tebi lako s njih dvoje.“

-„Da znaš da nije.“ tužno dogovorih.

-„Jadničak.“ prozbori sa osmijehom i nastavi marširati kroz stan, zastajući samo na tren da kroz zavjese baci pogled na komšijske ruže.


20 zlatnika

Published on 12:09, 06/11,2014

Pjesak u olujnoj noć briše sve grijehe.

Zveckaju zlatnici u džepu..njih dvadeset.

Oprosti mi.

Oprosti mi.

Put sam nekako izgubio,

s njime sebe dio.

 

Poljubi me, daj mi mir,

sjećanje na prvu ljubav.

Sve su, baš sve,

djevojke žene postale.

Nemam kuda, nemam s kim,

ovo malo nesreće da podijelim. 

 

Zadnji sam vojnik crno-bijelih filmova...

dosadna priča bez slova.

Zadnji heroj... poražen i ponižen....

polako postajem njen..

 

Skupio sam soli za ranu...

sjećanje na Božić s tobom.

Nikad više.

Nikad više.

Ruke sam ti izgubio,

bez njih više nisam cio.


.......

Published on 13:00, 06/06,2014

-Otiću...

-Svi ćemo moja ljepojko, prije ili kasnije otići... Ja sam odavno otišao, samo to još nisi primjetila.

-Samo ti izvrći moje riječi, i pravi se da ti nisam od značaja. Plakaćeš kad odem. 

-Čekaću da počne kiša. Neće se primjetiti.

-Nedostajaću ti.

-Misliš moću s mirom piti kafu...čitati novine?

-Bezveze si! (Pruži mi stopala u krilo i otvori novine.) Ovako? I to ti je interesantnije nego pričati sa mnom? Smiješno. Još ću da ti povjerujem.

-Fali ti kafa, nije potpun ugođaj...Ne donosi sud o nečemu na osnovu djelomične slike.

-Hm. Ta ti je na mjestu. (Iskrade se u kuhinju na par minuta i vrati se sa kafom. Zauze šeretsku pozu s nogama u mom krilu, novinama presavijenim u jednoj, a kafom u drugoj ruci.) Zadovoljan?

-Klimnuh glavom.

-(Lagano otpi gutljaj kafe i baci pogled na novine.) Ništa. I s kafom nije nešto interesantno. Bespotrebne informacije, glupost mozga i kafa.Kako možeš u ovome uživati?

-Možda je sve to što kažeš, ali moraćeš uzeti u obzir još nešto osim kafe da bi mogla suditi.

-Šta sad?

-Sklopi oči.

-Sklopila sam.

-Zamisli sad da te neko smara satima prije toga...

            -Mrš. Bezobraznik jedan.


.........

Published on 13:12, 06/04,2014

Nedovršen sam...praznog lica...praznog pogleda. Dovučem se do čađave ulice..do drvene kapije. Ugledam te nekada. Pružim ruku da isprosim poljubac. Prođeš bez pozdrava. Nevidljiv sam.

 Nestaje svjetlo sa tvojim korakom. Odlaziš. Nestaje obale. Gušim se.

Zabradatio sam..začupavio. Dronjke vučem po kaldrmi. Pokupim koji uzdah što mi dobace i skupim se u ćošku izgubljene ulice. Sabereš li nekad moje dugove ? Neispunjena obećanja ?

Nestalo je muzike kad si prestala da se javljaš. Nestalo je ljubavi.

Ukrao sam ti suze kad sam odlazio, s njima sad se pokrivam. Rijeke što su se izlile moj su grijeh. Oprosti. Oprosti mi.


1003

Published on 09:41, 05/27,2014

Isprane su mi ruke od jesenje suše, od proljetnih poplava..isparana mi je duša od sirotinjskih suza.. Ne vidim ljepotu tvoga oka...boju obraza.

Bio sam prije neki dan u gradu koga više nema...pod krovovima koji se više ne vide... u kući koja me više nema s čim dočekati.

Budem li plakao, Bog će pobijediti....neću mu dati za pravo, ma koliko strepio od pojave njegove. Ne znam da li mogu naći snage da ga volim.

U beznađu ćeš me naći. U beznađu sam se rodio. U beznađu ću umrijeti.


1003

Published on 09:13, 05/23,2014

1003,

 

1003,

 

1003...............


.........

Published on 14:49, 05/15,2014

Moj korak ima manu da se sunovrati pred tvoju kapiju...Loš sam gost. Nemam dobre vijesti. Bio sam davno mio..čist, bijel..cio... Loš sam gost, o da...napukao mač...sjećanje na davni plač.

            Imam kao po kazni ruke nadničara, srce koje sanja...oči cigana...Naravno, ništa me dobro ne čeka.... ostaću željan modrih dudova....rumenih trešanja... (ako ikada budem sadio drvo, prvo će biti drvo duda...s njima ću ti slikati more na grudima.)


..

Published on 15:05, 05/05,2014

Ako ikada budem sadio drvo, prvo će biti drvo duda...s njim ću ti slikati more na grudima.


.......

Published on 12:03, 04/29,2014

„Misliš da im je prvi sastanak ? “ upita, prateći pogledom zaljubljeni par koji je upravo prošao kraj nas.

„Ne znam. Možda.“ odgovorih.

„Voljela bih da im je prvi sastanak..prva šetnja.“

„Zašto ? „

„ Svi ostali su samo prazna ljuštura...ostaci sjećanja.“

„Ne znam..ne bih se složio s tobom.“

            „Zašto ?“

            „Uzmi ovaj minut što će doći, ne može biti sjećanje na neki prethodni. Možda se u njemu ponove neke riječi ili događaji, pa bude već viđeno..ali nije sjećanje. A šta ako donese nešto neviđeno...Šta u tom slučaju ? U ostalom, tvoj bih poljubac uvijek poželio i izabrao naspram drugog, koji je nov i nedoživljen.„

„Ulizico.“

„Možda..nikad nećeš znati.“


.......

Published on 11:29, 04/22,2014

Izgleda da sam se osušio, ostario...trag mi se zametnuo i ne znam nazad. Zvjezde su utrnule na okovanom nebu. Kuda dalje ? Izgubio sam i njene oči. Maler, to ti je...


......

Published on 13:19, 04/16,2014

U jutro sam kao lud..žalim za njom ako mi dođe na tren..žalim sebe. Selica sam slomljenih krila. Oni slični meni su odletjeli odavno. Neće se vratiti, znam. Šta bih bez klavira? Nema bjeline bez njegovih tipki. Sve je sivo. Od njih ću sebi košulju skrojiti, crne ću u vatru baciti. Ljutiće se anđeli znam...ako, kakva su vremene nije me sram.


.....

Published on 08:11, 04/15,2014

U sumrak se gubim..polegnem kao žito. U sumrak sam izvrnut natraške. Sjene me plaše. Umiruće sunce govori da sam sam... otrgnut list na vjetru.

Šta bih bez gitare ? Sve bi bilo muk...Brinem za svoje ruke kad krenem na put i ostavim je na nemilost golim zidovima. Brinem za svoje srce... šta ako je ne nađem u povratku...ako odleti na jug ?


..........

Published on 14:58, 04/10,2014

Ako postoji sloboda, ona imam miris Hercegovine…ima okus tvojih usana.


..

Published on 14:53, 03/31,2014

Stvaraš novi život u ovom svijetu i uplašena si...Sve je na tvojim plećima... Ćutiš...Ćutiš, a plakala bi da imaš snage... Meni je svijet igralište i zbog toga me još više mrziš. Tako bi me rado okrivila za sve.. Podsjetnik sam za izgubljenu budućnost...punu igračaka i dalekih svjetova koje nećeš vidjeti..Podsjetnik sam na tvoju lakomislenost... Ne brini izdržaćeš. Šta ako cvijeće poklanjam drugoj ? Šta ako život ti nije bajka? Niko ti ništa nije ni obećao...a i da jeste opet bi po svom... Izdržaćeš...ako sam u šta siguran, siguran sam da ćeš izdržati..


....

Published on 13:33, 03/26,2014

Kad bih birao mjesto, birao bih neko drugo...Sjećanja su čudo...Živim nekada u njima, kada stignem...putujem puno, toliko da se pitam gdje pripadam...kome pripadam ? Dugo nisam svraćao, ništa više nije isto...mislim da izbjegavam stol pun prošlosti..vjerovatno je to..a ni ja više nisam isti.....Uživaš li još u bijelom grožđu kada se vratiš sa posla...u mirisu pjene? Zaturio sam negdje broj zvijezda na tvojim leđima...zaboravljam.... Da me prisjetiš?


Nevjero...

Published on 11:11, 03/26,2014

Umoran sam...umoran je moj grad, moja ljubav...Ostavljam ti dušu pod nogama.

Presahli su izvori, nestali oblaci...slikam prazno nebo...goli kamen...Reci, reci mi: Nedostajem li ti kad si sama?

Zar ne znaš da samo rijetki danas nisu slijepi ? Gledam te srcem, rukama.. kradem od svih....

Pišem ti, tkam riječi u bijeli papir...Reci, reci mi: Koliko je bilo prije mene..prije mene.. dobrih, zlih...

Zašto su ti lažne zvijezde, crte na dlanu? Zašto je vino prokislo? Nevjero.....

Zašto me nisi spasila ? Skrila od crnih sjena ? Nevjero, zašto nas nije sad bar petoro ?

Sve smo podijelili, leđa sreći okrenuli...i šta nam ostaje, reci mi?

Naću mir u daljinama, pustim otocima....u zloj sudbi što me ubi...

Nevjero........


Deset dugih godina

Published on 15:09, 03/13,2014

Mrzim svjetlo tvog osmijeha skriveno u magli sjećanja...mrzim crte tvoga lica... zbog njih nema ljepše... Mrzim što nisam dovoljno jak da te spasim svoje bijede...što mi obećanja ni danas ničemu ne vrijede... Deset dugih godina, još malo....još malo... Ti imaš kuda za razliku od mene...mrzim te i zbog toga.... ja nemam, dužan sam svima „do Boga“... Laž...laž..Sve je nestalo... u vodu palo... Мrzim tišinu koja krije riječi, pa stojim bez glasa...Mrzim tvoje uvojke kada skriju boju oku..izgubljeni trag tvojih nogu... to, što te voljeti manje ne mogu... Ma, briga te za to… Sve što sam ti radio, daje ti prava da me ne spomeneš…U stvari ja mrzim sebe, i svoju lažnu ljubav…sve sam osim prav… Da sam mogao bolje, učinio bih to… Ne uzimaj mi za zlo…i ja sam od krvi i mesa.. Deset dugih godina, još malo....još malo...


...

Published on 08:08, 03/08,2014

Sretan 8.Mart dame..