Još jedna poruka u boci....
Tražimo se kao lađe na okeanima....
Bespuća.....
Gubim vjeru da ću te nać....
Sat otkucava unazad...
Ponovo gradim....
Stvaram raj za nas..
Dašak snova u ovom paklu....
Nešto nestvarno...
Čudno...
Kao prsten ti na kažiprstu....
Podsjeća me na grozd zvijezda.........
Gradim upornošću Sizifa a sumnjam da ćeš doć.....
Da ćeš me nać....
Snio sam noćas kako otvaraš prozore.............
Sklanjaš zavjese u stranu da uhvatiš jutro....
Da zagrliš dan......
Sanjaš li ti mene nekad?
Otrgneš li se od svih i potrčiš ka meni?
Pišeš li mi nekad?
Puštaš rječi o samoći.... o ljubavi..... strepnji...
Kao ja što puštam da ih vjetar nosi?
Kako vrijeme leti, Oktobar trošimo...
Lišće se zlati kao broš....
Selim se uskoro.. (Bar se nadam)
Novi stan...
Novi život.....
Novi početak....
Bar malo da skrenem misli ....
Ni sam ne znam šta bih sa sobom da mi nije tog...
Bar malo da ne mislim o tebi....
O tome kad ćeš doć.....
10/12,2009, at 15:15
Visit grlica
Isti su mi stihovi zapali za oko kao i Dragici...Mogu samo opet da pohvalim tvoje pisanje...i da ti posaljem pozdrave...:))))
10/12,2009, at 14:16
Visit Dragica
Nježno i poetično:
"...Kako vrijeme leti, Oktobar trošimo...
Lišće se zlati kao broš...."