San o jednoj ženi

Pjesma utopljenika....

Srušiću se niz litice bola,

U taman vir gdje voda kola.

Tamo će da me lome struje,

vapaj neće moć da se čuje.

Daha će mi nestati u trenu,

jako kratko ćeš vidjeti pjenu,

na površini plavoj ove rijeke,

što u životu nosi samo neke.

Nestaće svaki trag o tome,

šta se desilo  sa mnome.

A ti, kad ti lice dobije koju boru,

i sjetiš me se, već ću biti u nekom moru.