Bez ljubavi...
Ispiraš sjećanje na mene,
miris moj...
Hladnoća vode odnosi svu strast,
sav znoj...
Danima poslije tebe nalazim sitnice,
zaboravljeni svijet....
Brojao sam jednom gumice za kosu,
čini mi se ima ih pet....
Sklopljenih očiju slušam kako se oblačiš,
popravljaš šminku...
Još malo i ideš onom svom
gubitniku....
Ni poljubac, više naslonjene usne na obraz..
Krećeš...
Još jednom da popraviš bluzu,
pogužvani veš....
„Srce, čujemo se sledeće sedmice.
Odoh ja.“ (govoriš mi)
„Čujemo se. Ja ću malo probati
da uhvatim sna“....(odgovaram ti)
Zatvaraš vrata.
Izlaziš.
Otvaram oči. Ustajem.
Kako da kažem više da ne dolaziš?
11/25,2009, at 12:37
Visit domacica
i kada tragovi prisustva nestanu
srce će zakoračiti po stazi sećanja...
a usne nikad neće reći ne, nemoj...
jer duša je puna njenih obrisa
Prijatno!