Otvori prozore
Sklanjaš zavjese u stranu i otvaraš prozore kao jabuke, jutrom..Divna jesen... Sunce nestaje u očima tvojim, dubokim virovima duše... Otiću za tren... Bog mi ne da tvoju ruku.. Otiću od tamo gdje nikad nisam bio.. Od prozora tvojih ispod kojih nikad te ne čekah.. Od očiju dubokih kao okean.. Od sreće, u sivilo betona kojim sam okovan...
Jesen... Kestenje pada na krovove obližnjih kuća umjesto kiše... Još sam tu negdje pod prozorima... Otvori ih širom i stavi moje srce pod njih... Čemu strah od ljubavi? Vjeruj u nemoguće, vjeruj u nas koji ne postojimo... Vjeruj u mene koji se moli za te’... I zato otvori širom prozore u ovo divno jutro i stavi moje srce pod njih a ja ću već nekako nać tvoj grad, ulicu i broj... Tvoje srce...