San o jednoj ženi

Moja sidra su se davno otkinula od tvojih njedara..

Nestaješ sa obzorja tako lako...

Zemlja je okrugla draga,

gdje god se uputio opet ću na kraju doći tamo odakle krenuh...

Čekaj me....

Ne plači,

ne pravi dramu,

nije prvi put da te ostavljam samu....

Udvaraće ti se mnogi, znam...

Govorit da život bacaš...

Nudit zagrljaj,

prijeko potrebni gutljaj ljubavi usahlim usnama..

Iskušavat tvoju snagu...

Tvoju vjeru u nas....

Ti ne sumnjaj, jer Zemlja je okrugla draga

 a tvoja njedra jedini su nektar na ovom svijetu......

Sanjaću ih..

Budit se u čežnji,

lijegat u želji........

Vjetar miluje jedra, plava pustinja obavija me sve jače...

Tonem u samoću....

Borim se sa njom,

pokušavam sačuvati  te,

prizivam sjećanja....

Peče,

srce je puno soli....

Kad mi je teško kao sad, uzmem busolu i tražim sjever....

Zvijezdu vodilju...

Tebe koja plamtiš u noći nadamnom....

Ako ni to ne pomogne stegnem šal, tvoj poslednji dar, dok ruke ne poblijede kao tvoje lice

I pričam vjetru o ljepoti tvojoj...

Oslušni....

Čućeš ga kako ti šapuće najljepše stihove...

Osjetiš li kako miluje ti kosu umjesto mene ?

Prstima prelazi preko usana i govori ne plači,

ne pravi dramu,

 ne ostavlja te prvi put samu.....