San o jednoj ženi

Čuvar

Između crnih i bijelih sjena, naletim nekad na boje. Tačno međ crnilom kad sklopim oči i između pokojeg bljeska se pojavi svijet u bojama. Noćas u njemu tražim tebe i usne modre kao višnje...... Nekad se desi da se u malim stvarima pojavi čitav svemir, u tebi ih ima bezbroj.

Putujem nekad.. S ciljem ili bez, nebitno... Gasim potrebu za promjenom....Da nestane obamrlost svakodnevnice....Putujem nekad, projurim kraj tebe.. Kako znam, pa svi smo djelić svemira.... Ko sam ja da mislim da sam neko velik... Ni djelić oka tvog....

Znaš čuo sam jutros zašto mjesečine nema jutrom kad se probudiš.... Ne znam jel’ istina ili ne, al’ rekoše mi da mjesec ne može od ljubomore gledati tvoju ljepotu..... Opasno je to... Iz ljubomore, iz zlobe je nastalo toliko loših stvari...

Putujem nekad, noćas neću... Noćas ću paziti šta mjesec radi....