San o jednoj ženi

Saznaću...

Ljubav ti piše na usnama...

Budiš se u meni...

Rasteš....

Noć nikad ovako nije bila crvena....

Ti si revolucija...

Mjenjaću zbog tebe svijet...

Mjenjaću sebe...

Oči kriti zastavama....

Šiti parole na ruke....

Daj mi svoj glas da vrištim...

Daj mi snagu žrtve...

Izvire nježnost iz pogleda tvog... Topi mi pluća...

Smiješ se...

Ne mogu disati....

Zašto se smiješ ?

Zato što te zovem životom svojim ?

Zovem svjetlom ?

Razumom?

Ćutiš...

I dalje tjeraš po svom ...

Zemlju pretvaraš u nebo...

Hljebu dodaješ vanilu....

Ako,

al reci mi...

kakav je život bio prije tebe ?

Ne sjećam se ničeg...

Kako je mirisala dunja ? Voljeo sam miris njen....

Ne sjećam se ničeg...

Reci mi...

da me nisu skrili u tvoju kosu,

jer više nemam nikog sem tebe....

Jedino mi

smo ja i ti...

Ćutiš...

Smiješ se...

Dođi ovamo, ima uši da ti izvučem...

Saznaću ja već sve,

kako prije tebe bilo je....