San o jednoj ženi

Što jest, jest, nije neka priča....

Otvorila je vrata prekrivena muzikom...Osmijehnula se i baletski graciozno uvukla prste u džepove..( Znala je da joj nosim  dar.. ) izvukla srebrnu šnalu za kosu, filigranski rađenu i rekla da „Nisam normalan..“

-Novci su šećeru da se troše, a ne da se broje...

-Znam, ali...puno je !

-Malo je... žao mi je što ti ne mogu donijeti proljeće... Komad oblaka sa Tibeta...

-Lud si !

-Vjerovatno i jesam... Vidjećemo dijagnozu...

-Dolaziš ? Odlaziš? Ostaješ ?

-Recimo da bježim pa trebam sklonište i  jataka...

-Bježiš, od čega ?

-Ovog puta od djelića koji se ne slažu, od pomračine, od svih neodgovorenih ljubavi...punog mjeseca, praznog pogleda....od tog da sam mogao učiniti nešto značajno...

-(smijeh)

-Nek sam ja tebi zabavan...a ukrao sam jednu priču za tebe i sad moram bježati....

-Gdje je !? (smijeh) Hoću da je vidim !

-Ja bih da vidim San Francisko pa se moram strpiti, tako da ćeš i ti morati ... čekanje ima svoju draž..

-Drugim riječima, ništa od moje priče?

-U jedno sam siguran, ona je tu...rodila se...a kad će prokoračati, to ćemo vidjeti...

-( kosu kupi u šaku i stavlja u nju šnalu kao mirođiju..Staje pred veliko ogledalo u hodniku..i odobravajući zazima stav „generala pobjednika“... ) Oduvjek sam htjela jednu ovakvu...

-Znam i ja sam baš htio jednu takvu...no uvijek su me zapadale beštije raznih profila...

-(smijeh) Ni sada nisi bolje prošao....Lijepa je...(priđe i poljubi me...) Sretna sam..

-A jel ? Mora da je komšija navraćao....

-Ma bježi, svemu se rugaš...(smijeh)

-Rugam se i svojoj sreći, jer tvoja sreća je i moja sreća...Dođi ovamo...(uzimam je za ruku i povlačim prema sebi...) vidiš u priči si princeza...(šapućem joj..)                                                         

-A jel ?(ruga se...smijeh) Pričaj mi...imam li zlu maćehu koja me ne voli, koja je ljubomorna na moju ljepotu ?

-Ma svi te vole i zla maćeha...moja priča, imam pravo da te svi vole u njoj..

-Mora biti neko ko me ne voli...Neće biti dobra priča, faliće zaplet..ne može tako ! (smijeh)

-Dobro, nek ti bude...ne voli te komšija !

- E jest ti i neka priča...