San o jednoj ženi

Slobodno me mrzi draga moja! Heroji tvoji nisu još nastali.... Ovo malo duše što se skupilo u krvavim očima više ne brine o tebi !

Slobodno idi draga moja! Misli šta ti je drago... Zeleniće se polja i poslije tebe...

Dići ću zidove da me niko više ne može dotaknuti... Ne ostavljaj riječi koje ne trebam...odlazi, sloboda dolazi iza tebe...

Ovo je moj život...i njemu pišem za ljubav... u njemu dišem da osjetim noći pune smijeha..jer.. ne planiram živjeti vječno..u njemu planiram samo uzeti barku i ploviti... San Francisko.. Kuba...Salaš 137..

Slobodno me mrzi, draga moja.. u ovoj gužvi više ne možeš biti sam...zato ne budi me...bježi od mene...Moje lice, lice pajaca...suze ne skida...moje srce, srce utamničenika...ne kuca za opsjene...

Ipak...šteta za nas...možda da smo se ranije sreli ? Možda da smo manje voljeli? Da smo znali praštati ? Jer sad smo samo običan par...izlizana stvar..

Šteta...Šteta za nas....za sve naše zime...za naša ljeta...Eh, duša prokleta!