Ako se nekada sretnemo...
Ako se nekad sretnemo u mećavi koja briše,
u ljubavi koje nema više...
hoćemo li okrenuti glavu jedno od drugoga ?
Ako se sretnemo u zvjezdanom nebu,
u ispjevanoj pjesmi čije riječi srce grebu ..
hoćeš li reći da si bez ikog svoga ?
Ti, vječni razlogu moga milja....
sjećaš li se sklopljenih usana,
tame našeg najsvjetlijeg dana?
Ti, koju srce blagosilja..
sad kada jesen života oči žuti,
pomisliš li kakvi su bili naši puti ?
Ja još imam suze kao ljeto rano,
plave i čiste moja Dano...
Ja još ne dam da me slome,
guram svjet po mome...
pa, iako mi nije sve slatko kao nekada,
ja ću se tebi obradovati i sada, i tada..