SUTRA NEGDJE
Bio sam vojnik, plav u praskozorje i pucao sam.. Nisam se makao od kuće... Bio sam vojnik sutra negdje.. Ptice su prhnule preko rijeke i nije bilo sreće, sutra negdje.. sutra negdje...
Ubio sam sebe... Mjesec, Sunce i zvijezde.. svo svjetla što ima.. dušu svoju... I jeleni su pobjegli na drugu stranu, oboje umrli smo nakon tog...nejasno mi, jesmo li možda u inat svemu umrli juče ?
Pas je lajao dugo, otvorio sam kapiju i pozvao skitnicu na vino... (Sama si kriva, znaš da ne umijem otjerati čovjeka..) i činim krivu stvar, smijemo se do zore, pjevamo... Puštam krv sa usana.. ni s jutrom ne zaspim već kradem duru ton da plačemo.. Sreće nema danas, a mi znamo plakati...jecati, kao vjetar sjeverni... i pjevamo, i plačemo puni duše...
Hoćeš li me voljeti sutra još ? održaću sva obećanja...upisuj ih pozorno pa ćeš vidjeti da sam od riječi...Pitam se šta je tajna ljubavi ? Bio bih tako rado negativac da umijem...
Vrijeme je zakoračiti, privuć se tebi, toplini tvojoj...Okreni lice svoje i poljubi me... Vrijeme je usnuti miris tvoj... daj mi ruke mjesto jastuka...da malo odmorim, teško će mi biti sutra siguran sam u to
03/18,2011, at 22:09
Visit AnaGram
Ja sam imala zelju da napisem nesto, ali nisam znala kako da definisem to nesto. Dopada mi se medjuredna jacina...ali kad bi napisao sve to kao pesmu a ne kao pricu, bilo bi mnogo ...lepse:) Pozdravchitj:)
03/18,2011, at 20:40
Visit mandrak72
A kao da je već danas.
Lijepo napisano.
pozdrav