...
Published on 03/09,2011
Usnula korita... dan u strahu sutrašnjice rastjeruje korake.. Odbijen od topline, bez zagrljaja, putujem.. Koferi u rukama.. putujem...
Vrijeme bez vremena, bez osmijeha...
Zastao sam nedavno pokraj Vječne vatre i upitao se imaš li i sad nekog tu ? Ne vjerujem, čekaš novi život, hiljadu je prečih stvari sad od duhova prošlosti... Moja si vječna tuga koju nisam voljeo kako sam mogao.. Sramim se i priznajem to nakon sveg... i varao sam te..ma ne, varao sam nas da sam ti sve.. i bio daleko s drugima i blizu s njom...
Prišij mi sve psovke koje znaš, zaslužio sam da okreneš glavu...
Prošlosti, čuvaj se.. vidimo se negdje, nekad, u boljem danu...
03/09,2011, at 15:28
Visit persefona
Osetila sam iskrenost. Ona se trazi. Uvek! ma kakva bila!
A juce... ne moze se vratiti, ali sutra... ono je izazov, zar ne:)))
03/09,2011, at 12:22
Visit unajedina
Nemas pojma kako volim tvoje pisanje,koliko lepote i tuge tu istovremeno ima.
Rodjena sam u gradu gde gori Vjecna vatra.Dusu i srce sam tamo ostavila.
Pozdrav