Danas je praznik..
Danas je praznik, bijele su košulje vani. Možda u ovoj masi nađem nekog sličnog sebi da napravimo zajednicu; nazvaćemo je „Nezavisna zajednica sanjara“..izgradićemo zid veći od kineskog kojim ćemo se odvojiti od svih ( jedino jutro će moći preći preko, da zamjeni ovu noć.)..
Bjele su košulje vani, jedino moja crna...Odnijela si ljubav moju...dušu moju..odnijela si svjetlo, a vratiti se nećeš.
Danas je praznik i srca vojnika su puna: Čekaju ordenje za skupljenu hrabrost da izađu pred siročad....čekaju komad kore hljeba.
Opraću lice u zaprljanom nebu (Valjda ću naći snage da skočim dovoljno u vis.). Predaleko od juče, predaleko od sutra...
Danas je praznik, svako svoju bol krije, sve košulje su bijele, samo moja nije.