...

Published on 02/07,2017

            Vjetar je danas posebno težak. Donosi promjenu. Šapće mi. Podsjeća kako je biti mlad. 

            Plešemo u sjeni zagušene lampe.  Donio je zvuk violine iz komšiluka. Iskušava me srećom.   

            Volim svoj mrak. Srce puno ožiljaka. Nečistu savjest.Volim sve stare stvari koje pričaju izgubljenim sjajem.

            Negdje u meni stara ura kuca i spominje ime tvoje. Sklapam oči, a violina u c molu nailazi na krešendo.

            Sve se mijenja kad pomislim na tebe. Nebo dobije okus sjete. Duša se skupi u zrno pijeska i praznina ovlada.

            Živim za ovakve trenutke jer u njima zablista kosa tvoja. Čemu ljubav bez tebe. Čemu osmjeh bez tvojih usana.

             Oblaci na tren zaklanjaju mjesec i sjene nestaju. Lampa se gasi. U mraku se nekad jasnije vidi. Otvore se putevi skriveni od očiju.

            Razdvojiću Sredozemno more na dva dijela. Već je svijet i onako podjeljen na moj i tvoj dio. Na sreću i nesreću.

            Svoj dio ću obaviti maglom. Sjeta će biti suza u medresi potopljena pepelom. Praviću se da smo još zajedno.

            Vjetar mi nudi sreću kao lijek. Čemu, kad te nema? Biram mrak jer u njemu kao svetionik se pojavi tvoj lik....

......... i violina ućuti. 


Trackback URL

http://www.blog.rs/trackback.php?id=292134

Leave a Reply

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me

One Response to ...