.......

Published on 11/11,2016

Odavno ti nisam pisao. Pjesmu nemam... sramota me. Sve je uspavano, drveće, cvijeće, sunce...tipke klavira, žice gitare. Potonuću u zaborav i anđela neće biti, jer ćeš ostati iza mene.

Ležim u krevetu i brojim grijehe. Ogriješio sam se o tebe, zar ne? Bog mi je vratio šamarima, ne brini...bremenom koje nosim. Mali ljudi ne razumiju druge i onda ih povređuju. Nikad nisam bio ništa više od nesigurnog djeteta, a to dijete nije bilo doraslo oproštaju. Danas bih te zagrlio, jer šta drugo učiniti nesretnima, osim ponuditi utjehu.

Trebala si me zagrliti.

Imao sam dušu. Cjedio sam je u riječi. Note. Ostala je prazna ljuštura koju ništa nije ispunilo. Moje tijelo, pusta zgrada bez luči na prozoru. Svjetlo si bila ti. Daleko su dani mladosti, daleko smo mi.

Trebao sam te zagrliti.


Trackback URL

http://www.blog.rs/trackback.php?id=287168

Leave a Reply

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me

One Response to .......