....

Published on 10/16,2015

            Pobjednik si ti meni drug moj. Pobjednik i žrtva. Ustaješ svako jutro odlazeći na beznačajni posao za koji dobiješ par komada papira. Gorku koru hljeba kupuješ s njima. Lice kriješ od svih kiselim osmijehom.

            Neznani junak si ti meni. Orden ću ti postuhmno dodjeliti. Putuješ, a ne odeš dalje od fabrike koja ti uzima tako vrijedne dane. Djeca su ti željna svega. Supruga ti kopne pred očima.

            Ne postavljaš pitanja, niti psuješ Boga. Ćutiš. Ćutiš.

            Nekad si bio sportista i intelektualac. Svirao si gitaru i slikao. Gledao sam tvoje akvarele i nisu loši; amaterski, ali s dušom.

            Mogli smo ti održati za pokoj duše, ne bi ni bili daleko od istine. Do kraja života neće se čuti tvoj glas. Živiš tiše i tiše. I ćutiš....ćutiš.

            Na umu imaš djetinjstvo. Izgubljene rječice pune pastrmke. Pred očima paštetu i parizer.

            Promjenio bi put, ali kako? I sve je tiše i tiše. Ćute. Ljudi oko tebe ćute. Heroji ćute.


Trackback URL

http://www.blog.rs/trackback.php?id=262130

Leave a Reply

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me

One Response to ....