.........

Published on 09/25,2015

            Trebala si jednom pobjeći sa mnom. Negdje...kradom...na sat ili dva. Zaboraviti muža i sve prolazne probleme. Rekao bih ti da te volim. Rekla bi mi da me voliš.. Sve što vrijedi stavili bi u iznajmljenu sobu hotela, u nekom drugom gradu.... u našem gradu... i tu bi ostalo.  Eh...

            Putuješ znam. Pomisliš na to znam. Pomislim na to i sam. Dočekao bih te kao starog druga. To je i najvrjednije čeg se sjećam..... iskrenog prijateljstva koje nije nestalo ni kad je strast izgubila snagu. Da je vratiti sat bili bi pametniji, s manje težnji. Možda bi i izbjegli sve zamke koje nam je život podmetnuo. Eh..

            Sjetićemo se mladosti koja nas je izigrala.... izgubljene boje tvojih obraza....i uraditi pokoji grijeh.  Sve besmislene mostove zapaliti u spavaćoj sobi. Možda, ko zna ? Možda ne bi ni bio grijeh ? Možda je ova razdvojenost grijeh ? Eh...

            Znao bih te pustiti. Ubila bi me kad bi otišla. Navikao sam, ništa za to. Ubijala si me već bezbroj puta. Davno sam se prestao nadati da ćeš svoje sitnice ostaviti kod mene zajedno sa svojim srcem. Ostala je samo jedna .....gumica za kosu. Eh...

             Trebala si jednom pobjeći sa mnom. Javiti grad, hotel i broj sobe.... i sve bi stalo na sat ili dva. Sve bi bilo predgrađe davno izgubljenog sna. Eh..


Trackback URL

http://www.blog.rs/trackback.php?id=260417

Leave a Reply

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me

One Response to .........