San o jednoj ženi

Putovala si...

Ostavljala.. (Druge ne mene, mene kad nađeš biće to početak i to će i ostati)

Gušila me u srcu..

Zaboravljala jutrima....

Plakala...

Smijala se...

Slikala se....

Grlila me...

Nudlila mi vatru noći,

daljinu zvijezda...

Ponašala se damski...

Bacala vradžbine... (Vještico)

Uzela mi snove..

Dane...

Zadnji dah...

Srce...

Moju  kožu...

Kosti...

Riječi...

Rodila mi djecu...

Promjenila me...

moj stan....

moj život...

moje pjesme...

Vukla me za uši...

Nos...

Natjerala me da skupim svatove...

Razvijem zastave...

Da plačem...

Smijem se...

Ostavljam...

Zaboravljam...

Čekam...

A nikad me nisi srela,

ne znaš mi ni ime..

a nikad te nisam sreo,

ne znam ti ni ime...

Baš je tužno umrijeti ovako rano...

Još sunce se nije razbudilo

a ja ti umirem Dano....

Umrijeti u svitanja crna,

treba imati hrabrosti..

Srce moje, plašljiva je srna...

Dano..

Dano...

Kad bi stavio glavu ti u krilo...

Kad bi dočekao veče...

Lakše bi mi bilo...

Baš je tužno umrijeti ovako rano...

Spavaj... Samo spavaj...

Vratiću se ja...

Dano...

Dano...

„O da mi je da se još jednom zaljubim,

opet bih gledao niz kej kao niz prugu

i opet bih znao u oblak da se zadubim

i čekao bih samo nju ni jednu drugu...“

            Slušam Provincijalku danima.... Osjetim da ima veze sa tobom... Kolika je vjera Balaševića u tu ženu... „Shvatih, Bože, ovo je sazvježđe za nju provincija..." Vide li u tebi i sad samo provinciju... Ambicije u koferu i želju za uspjehom.... želju pomješanu sa odbojnošću koju nosi „bolji svijet“... odbojnošću koja te straši kao crnilo bezdana...

            Vjerujem li ja u tebe ? Ti si svemir.... Sklopi oči i usni... Ne sumnjaj u sebe..

Tražim snagu koju nemam...

Tražim riječi koje  ne postoje...

Tražim tebe bez imena, bez lica,

da mi daš snagu,

riječi,

a ja ću ti dati ime svoje,

lice svoje...

Da li si ikad vidjeo ovakav mjesec?

Velik kao bundeva....

Vidi mu oči...

Da ga zovemo da sa nama pjeva?

Da li si ikad zaglavio u ovakvoj noći,

sa vješticama i gremlinima?

Vidi kako skaču...

Da skačemo s njima?

Da li si ikad bio sam,

sam i ostavljen?

Ako si i bio, više nećeš biti,

biću uz tebe svaki tren.

Jer mi smo moj drugar,

vezani jačim od sna,

od mraka i vilenjaka....

Nas dva,

dva obješenjaka...

Usni sada,

voli te drugar, tvoj tata....

(Inspirisano ljubavlju mog strica prema sinu.... )

Možda sam i nestao prije neg sam dobio priliku da zasvijetlim ?

Tvoje suze su me ispratile davno još....

Želje otvrdnule dlanove...

Odaću ti tajnu,

umirem svakog dana....

Am

Kad sklopiš oči

                  C

i otvoriš srce,

                   Em      

pa raširiš ruke,

                    Am

pa raširiš ruke...........

Ja ću te grliti,

bez po muke,

bez po muke....

Kad vratiš ljubav u ovaj stan,

u ovaj stan,

u naš stan....

Ja ću te voljet kao nekada,

kao nekada,

kao što te volim sad...

G                            F                     C                      

Kad se sjetiš sveg što si me voljela,

G                    F

što si me voljela,

                      C Em Am

o, kako si me voljela...

Kad prestaneš odbrojavati dane i minute,

provedene sa mnom...

Utamničene sa mnom...

Ja ću prestati našu ljubav zvati sramom...

Zvati sramom..

Zvati samo sramom...

G                            F                     C                      

Kad se sjetiš sveg što si me voljela,

G                    F

što si me voljela,

                      C Em Am

Jednog dana kad se  vratiš
s polja preoranih topovima,
iz tuđih gradova koji nam ne trebaju....
Ja ću dići kamen i ispisati ime tvoje...
Jednog dana kad se vratiš......
Ne dam suzu u inat svima..
Biću svjetlo na tvome kraju,
stražara dva što stoje....
Jednog dana kad se vratiš....
.....................................
Jednog dana kad se vratiš
bićemo bitke skupa....
Samo neke ljepše,
moralnije....
Zavoditi žene za kojima srce lupa,
ime krije....
Jednog dana kad se vratiš..
Magle će nestati s onih polja,
krv s pločnika...
Proće me za srdžbom volja,
miran leću uz uzglavlje tvog spomenika...
Jednog dana kad se vratiš...

Ne očekuj od mene 

da cvjetam s proljećem......

Jedva obojim koji cvijet

svojom krvlju..........

Ni kao selica da doljećem...

Ja sam cijele godine tu,

u prikrajku...

Ni riječi mi nisu Bog zna šta,

a kamo moja djela.....

Ne očekuj da,

noćas budem ono šta si htjela..

Polja ova nerijetko suha su ,

misli blijede i porozne....

I, ma kako uprezao ljubav svu,

ne zavrjeđujem te...

Ne zavrjeđujem te...

Ljepojko,

ne zavrjeđujem te...

Ne mjenjaj se zbog mene....

Neću voljet tu,

novu...

Sitnice te,

nesavršenstva tvoja,

čine da duga ostane bez boja,

zvijezde bez praha,

a ja draga, bez daha....

Ne mjenjaj se...

Ne trebam bolju...

Volim tvoje okice pune sjene,

tvoj osmijeh koji ruši...

Ma šta da ti kažem,

nesavršena si mi bliže duši....

Sad smo mi ?

Što nismo bili mi kad se patih?

Sad smo mi?

Neka, imaš ti drugih...

Žar mojih želja guta nevinost skupljenu u sjaju jutra...

Kroz sklopljene trepavice probija se poneka kap sreće...

(Upornost se nekad isplati...)

Neka... polako...Još je rano žurit u novi dan....

Ima nešto i u melanholiji....

Kad me opije zasrebre se riječi pred očima...

Ja, kao stari alas tad fatam samo one trajne...

(Pričaće o nama dugo još... uspavljivati me danima...)

Slikaju me kako preturam u mislima po sobi...

Grlim te neželjen jutrom kao nekad...

(Gorčina je temeljna boja mog života....)

Strahujem od samoće...

Koliko puta sam samo zastao pred nama,

bez mogućnosti i snage da ti darujem svijet ?

Strahujem....

Reci: Jesi sretna sada ?

Jer više nismo mi....

Sad sam ja,

sad si ti...

Isprati me bez daha,

bez suze na dlanu...

Noćas mrem,

da mi snovi svanu,

ljubavi u jednu riječ stanu..

Skupi dane naše,

sate nježnosti razastrte po polju...

Noćas mrem...

Noćas putujem....

Sitnice te

da me sjete,

Majo,

kako sam ti blentav

sjao

i sjao...

Eh, kako sam sjao...

Oprosti,

što ostavljam te,

što više voljet nisam znao...

Što i kad mrem,

kad putujem,

odnosim,

mjesto da ostavljam...

Trgam,

mjesto da popravljam....

Isprati me bez daha,

bez suze na dlanu...

Noćas putujem,

da mi snovi svanu,

ljubavi u jednu riječ stanu..

Kiša u mom oku,

ostatak oluje što me lomi..

Dišem... (Pokušavam..)

Pružiću korak..

Nađem nekad sreću u šupljini  noći, u nesanici grada...

Izgubljeni zlatnik...

Ma i to je relativna stvar, koga lažem....

Negdje u mojoj glavi je dio koji staje s vremena na vrijeme...

Koči osmijeh...

Zaleđene crte lica otkrivaju klauna bez šminke...

Čemu pretvaranje ?

Navuću oblake ponovo pred svoja vrata.... Siv sam i  tačka !!!!!!!

U ovakvim trenutcima poželim da imam šešir....

Šeretski bih stavio sve nemire pod njega, naklonio se, pomjerio ruku u smijeru kazaljke sata pa čestitao scenaristi na promašenom  komadu.... Hvala lijepo, ne bih da kritikujem ali u ovaj se nisam uživjeo....Sledeći put me zaobiđite kad imate ovakve gluposti....Radije ću biti žabac u Mapet shou...

Eh, da mi je šešir.... Skupio bih sve sjenice ovog svijeta pod njega... djelio ih djeci... Sklanjao bi me od oblaka... Sunce bi bilo sjajnije... Sretnem te pod  njim, pređem preko ruba, spustim ga malo i poželim ti dobar dan....

Eh, da mi je šešir... Dunav bi  se istog trena  preselio u  moju sobu.... Zaklonim  svjetlost i sanjam na obali... Kako mi Dunav samo nedostaje, dugo ga  nisam posjetio.. (Mogao bih ponovo do Novog Sada)... Prvo bih morao do Sarajeva po šešir... Tamo ih prave još tačno kako treba, po veličini tvog srca...

Eh, da mi je šešir...

(Nije ni Sarajevo na kraj svijeta... Kako li se zvao onaj šeširdžija ?)

Palih zvijezde kao vjernici svijeće u crkvi i kačih ih o tvoje misli....

Šaptah ti : „Ljubavi, daću ti vječnost... Daću ti srce....“

(Sitni darovi vođeni željom da odvojim te od svih, da imam te za sebe....

Ološ sam, slobodno ošamari me...

Truj poljupcima, ako nećeš sam ću se....

Imam negdje još arsena... još crna vina.....)

Evo dokaz da sam iskren,

neću ni mrdnut s plavog leda iako hladnoća tvojih riječi reže kosti...

Krug koji stvaraš nije raju ni nalik a dio sam njega,

dio tebe...

Svi  imamo negdje duboko u sebi varvare spremne da ruše ljepotu vječnosti

pa što ti je uopšte nudih kad znah da ćeš sve spalit ?

Odoh spiti....

Izgleda da nemam volje više pokazivati ti naše sutra a ni snage.......

Pokrij me uzdahom i izađi....

Vrijeme je da počnem stvarati svoje krugove..

Zvijezde ću kao lampice jelke sebično staviti na bor pod balkonom moga stana

da mi prave društvo noću dok putujem...

Odosmo mi draga...

Laku noć...

Odosmo mi  draga...

Još nosim poljupce,

na grudima osmijehe,

rane iz starih dana,

dok su mora još bila slana....

Negdje već mi ćemo se sresti,
u polju punom cvijeća, na pustoj cesti ?
Negdje već mi ćemo se sresti.....

Vidjeo sam te prije neki dan, znas....
Dugo mi nisi dolazila u snove....
Slikala si se...
Ozbiljna si baš...
Nedostaje ti nešto?
Možda dio srca?

Ja sam kao i uvijek djecu kupovao tog dana čokoladnim zečevima,
šarenim darovima...
Ja sam tog, kao i bilo kog drugog dana, tražio svoj dio srca...
Slikao se...
Bio ozbiljan baš..

Još uvijek učim njen jezik....

Odoh skuhati čaj - laku noć...

Nisu mi važne više police - bojim se da ponovo ne živim, da žudim za nevažnim...

Ne diraj mi moj grad - Nekad sam bila tako sretno dijete....

Ne znam hoću li naći više onu ženu - Ne želim propustit ni dana da ne volim....

Ne želim više povrjeđivati - Gdje je samo on ?

Dobro je da imam nekog tako blizu da me zasmijava - Možda i dođem jednom ?

Volim muziku - Volim smijeh...

Volim cvijeće - Volim sve boje duge...

Šta ću ti ja i moje figurice - možda je do mene sve, možda je negdje u meni problem?

Nalazim se u tebi - Kako je moguće da me neko tako poznaje ?

Najmlađa sam - Razmazili su me, navikla sam na pažnju...

Još uvijek učim njen jezik...

Dodaješ malo boje

Sanjao sam noćas

posadila si cvijeće na mom balkonu....

Pih, mrzim cvijeće,

ali zbog tebe ću vrištati od sreće...

Ipak ti si kraljica na mome tronu

pa čini šta ti je volja...

Znaš kako ću te prepoznati ?

-Trešću se od dodira tvog-............

Znaš kako ćeš me prepoznati ?

-Neću moći da izustim ni slog -.............

Neću ti više pomagati,

bori se i ti za svoju sreću...

Pazi šta ti kažem:

Više ti pomagati

NEĆU, NEĆU i NEĆU

Šta da ti kažem što ti već nisam rekao čekajući te....

Da sam izludio nazivajući te svojom

a budio se sam,

da sam jednom davno  zaratio sa čitavom Trojom,

i pustio da je proguta plam.....

Šta da ti kažem što ti već nisam rekao ?

Da sam na kraju snage....

To ako imaš srca osjetiš i sama..

Negdje u meni  

ruši se sve, sve se slama...

Šta da ti kažem?

Bolje da ćutim,

neću te nikad naći u ovom životu odavno slutim...........

Šta ako prekasno počneš vjerovati u snove...

u mene....

Ako te ispere vjetar iz mog srca,

a tebi podrežu krila lažnom ljubavlju....

Šta ako već ne postojimo....

Sve ovo već se desilo jednom jer nas je neko kupio blizinom svojom

i opet se isto desi ?

Šta ako prekasno počneš vjerovati u snove,

u mene....

Šta tad ?

Duša tvoja me je zvala

i njoj jedinoj ću polagati račune..

Ko je razum da mu se pravdam

i onako me nije išla nikad matemtika.........

Neshvatljiv sam znam..

Neuhvatljiv........

Zaboravi,

ne muči se.............

Zaboravi me........

Ne žali što sam sam................

Znaš me,

ovo moje srce stranca,

vezaću uz drugi mol...

Čekanje je uvijek bila moja avantura...

Brod koji ne putuje, to sam...

Skupljenih jedara osluškujem vjetar...

Čujem ga,

dolazi pun sebe,

nadmeno tjerajući vale.........

Veš skloni,

zatvori prozore,

bura će................

Naloži vatru,            

spremi se,

haljinu za bal obuci....

Otvori novu knjigu,

nađi život,

ja ti

neću nikad bolji biti...

Godine samo mogu stvoriti

nove ožiljke,

nove sjene u očima.......

I ne žali što sam sam,

nikad ne žali,

ovo moje ruke stranca

nikad nisu bile jasne ti...

Za me’

nisu ukradeni poljupci,

izmoljeni osmjesi...

Znamo da i ti nsi za me',

zato

draga, bolje da one ostanu same...

Kupi mi snage

taman toliko da preguram ovu noć...

Mjesec je uzeo obrise tvoga lica,

smije mi se  iza žica....

Ubiću ga....

Ubiću ga, majke mi !!!!!!!!!!

Pod ruke će on meni negdje,

nekad,

u nekoj birtiji doć.............

Ukradi mi prošlost,

znam da nemaš čim je kupit....

Skrij je,

zapali,

na drugog sve svali..........

I ljepota...

Ovce na broju i vukovi siti....

Ljepota.......

Ja ću ponovo mirana biti..........

Pokloni mi sreću,

obgrli me oko pasa.............

Šapni : „Voli me....

Budalo, voli me“.........

Ja ću poslušati bez glasa,

jer što sam bio, bio,

više nisam dasa,

sad sam samo,

jedan od milion

zaljubljenih u tebe

damo... 

Jedan od milion samo....

Ja,

pjevaću ti ime,

svemirom lutat kao putnik-namjernik,

s maslačkom letjet pod oblake,

svirat zori,

rugat se noći,

otkrit lice,

posrnut pred mrakom,

udahnut okean,

prerast planinu,

bit jorgovan u proljeće,

bit bor u zimu,

bit pjesak u satu,

izdajnik u našem ratu..........

Ti,

izjavi da si tuđa,

ostavi gladnu siročad,

šepuri se srećom,

sadi makove,

navuci jaram bližnjim,

budi feministica,

budi karijeristica,

nemaj vremena,

nemaj riječi,

nemaj dom,

putuj za porivima,

gladuj za boljima.............

Jer odavno draga znamo,

da u ovoj pjesmi volim ja samo..........

Ko te dir'o ?

Srušiću mu nebo !!!!!!!!

Majku mu njegovu,

pobiću mu snove,

raselit mladost !!!!!!!!!!!!!!!

Ko te samo smije dirati meni

Spašavao sam druge,

sad ti spasi mene.....

Spašavao sam druge,

sad ti budi više od žene,

budi ljubavnica,

budi mati,

budi ona kojoj ću

srce dati....

Rodi se u  zori koja rudi...

Uzmi me,

privij  na svoje grudi,

i pusti da sklopim oči......

Umoran sam,

tako umoran..........

Samo tren da sklopim oči.........

Spašavao sam druge,

sad ti spasi mene,

jer tu gdje sam sad

je sami očaj, sami  jad.....

Spašavao sam druge,

sad ti budi više od žene,

budi ljubavnica,

budi mati,

budi ona  s kojom ću

pred Boga stati........

Usuđuješ li se pomislit da kopije tuđih sjećanja,

Izblijedjelih u vremenu ,

ti mogu nešto o meni reć?

Nisi toliko naivna...

Nisi valjda ni bezobzirna ..(Ne daj Bože tog mi više !)...

Ti bi možda da me sudiš po njima?

Lakše da ti bude, ali....

Mogu li ti reć tuđe usne i žele li,

da mi srce krvari jutrom kada ga sunce probudi

i umire sa svakim uzdahom iznova?

Ne vjerujem..

Mogu li reć da te sanjam ?

Da sanjam našu ljubav, našu žuč i naš med?

Ne vjerujem,

To će zlobno,

s namjerom ili bez nje prešutjet....

Što bi se radovali tuđoj sreći

 a svoju nemaju hrabrosti  tražit?

Svoju  ćerdaju  ko  sitan  groš!

A ti želiš vjerovati  im..

Ti želiš da sam isti kao svi....

Usudila si se reć da su moji koraci premali da prate tvoje ?

To zadrži za nekog drugog !

Spusti nos da ne zapneš o mjesec  njim...

Kad razbiješ koljena kasno će bit ! 

Ja ću tad negdje drugdje snit,

ja ću neku drugu grlit....

Ti vjeruj tuđim usnama koje grade zidove među nama,

vjeruj tuđim riječima,

al ne žali onda što ćeš ostati sama !

Misliš da me znaš ?

Da znaš išta o meni

 gledala bi kako se grčim od ljepote tvoje...

Kako strahujem da će tvoja sjena

izblijedjeti u ovoj kasnoj jeseni..

Da znaš išta o meni

pustila bi da nam se ruke prepletu,

da pokažemo svima na svijetu,

da tuđe riječi,

tuđe usne,

 ne mogu izgraditi zidove veće od tebe,

veće od mene,

veće od nas....

U meni živiš i u meni živjećeš....

I kad o meni bude govorio samo kamen,

ja ću anđelima pjevat

o ljepoti tvojoj...

Biraj put sa mnom ili bez mene...

Biraj dobro ili zlo...

Ja te neću sudit...

Branit ću te srcem,

ljubavlju...

Biraj mjesec, biraj tamu...

Odreć  ću se sunca,

Odreć  ću se svjetla.....

Nikad te neću ostavit samu....

U meni živiš i u meni živjećeš...

I kad bude sve umuklo,

kad se okamene rijeke u vrtlogu vremena,

ja ću pjevat o ljepoti tvojoj...