......

Published on 03/29,2016

             Bog sve nadoknadi, znam. Reci, šta je šteta do bol u duši ? Nestaće. Dani odnesu tragove poplave. Noći izgorjelu ljetinu.            Poželi me. Moja si Julija. Moja presuda.            Šta sad?  Pobjeći ? Nisam siguran...Dugo sam i jurcao, možda je i vrijeme da usporim ?             Ubijaš me daljinom. Ako, bolje nego da sam sebe otrujem. Taj zadnji stav o sebi i svjetu prepustiću tebi. Spasićeš mi dušu.            Nisam ti pričao da sam čuvao iznad gorde sjene čempresa jednu noć za nas. Raspukle grane su ostale uskraćene dodira tvojih ruku. Mojih praznih obećanja.             Slagao bih te ponovo. Slagao sam i druge poslije tebe. Jedina razlika što sam tebe volio.            Ubij me. Vrijeme je. Rekvijem nek tiho svira. Ostaviću ti alibi. Okićenu krošnju mjesečevim sjajem. Sedefnu šnalu zadenutu u  oproštajno pismo. Ostaviću ti sve gradove koje posjetili nismo i karte putne za njih. Valjda ću tad i ispuniti neko obećanje...kraj je čudo.             Znam, odavno znam da nisi moja. Čuvao sam te samo tren ili dva. Bila mi je čast.             Još koji udah i kraj. Preuzeće neko moje breme, ja ću pred Boga okićen tvojim zagrljajem. Sakrio sam ga u srcu za ovu priliku zajedno sa dukatima za skeledžiju. Negdje tamo naći ću proljetnu baštu ispod vječnih platana i čekaću te da ti vratim ljubav.            Dužnik sam tvoj vječni.


Trackback URL

http://www.blog.rs/trackback.php?id=271989

Leave a Reply

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me

One Response to ......