Pjesma utopljenika....
Srušiću se niz litice bola,
U taman vir gdje voda kola.
Tamo će da me lome struje,
vapaj neće moć da se čuje.
Daha će mi nestati u trenu,
jako kratko ćeš vidjeti pjenu,
na površini plavoj ove rijeke,
što u životu nosi samo neke.
Nestaće svaki trag o tome,
šta se desilo sa mnome.
A ti, kad ti lice dobije koju boru,
i sjetiš me se, već ću biti u nekom moru.