Umrjeću sanjajući
Kažu, ako umreš u snu, umreš u postelji……
Ja sanjam dok koračam kroz Banjalučke ulice…
Davno shvatih da ne mogu bit po svačijoj želji,
za mene nikad nisu napravljene uzice…
Ja ću umrijeti dok koračam i reće: umro je u snu.
Reće, sve najbolje o meni, naće nešto već.
Reće, nikad je nije našao, a noćima je sanjao ju.
Prešutjeće sve ružno što su htjeli reć…
Kažu, ako previše sanjaš, prođe te život…
Ja živim s njom koračajući Banjalučkim ulicama…
Moje srce gaze i zatiru nogama ko gražđa čokot,
ne vidim zašto bih i živio među takvim Vama…
Ja ću umrijeti dok koračam i reće: umro je u snu.
Reće, sve najbolje o meni, naći će nešto već.
Reće, nikad je nije našao, a noćima je sanjao ju.
Prešutjeće sve ružno što su htjeli reć…
Kažu ako ne otvoriš oči, prevare te istog trena….
Ja svoje sklopim, otvorim srce i tražim je………
Zanam ludo, možda i ne postoji takva žena,
no šta ću postati ako prestanem živjeti sne…
Ja ću umrijeti dok koračam i reće: umro je u snu.
Reće, sve najbolje o meni, naći će nešto već.
Reće, nikad je nije našao, a noćima je sanjao ju.
Prešutjeće sve ružno što su htjeli reć…