Ne znaš ti ništa...
Šta znaš o ovim leptirima?
Znaš li da sam svakom krila
šarao za te ?
Šta znaš o njima?
Šta znaš o snovima mojim,
o porazima koje više ne brojim?
Noćima me progone... Stih trate..
Šta znaš o tavanu djetinjstva mog ?
Znaš li da u njemu
mjesto pauka laste žive ?
Proljeće cvate....
Šta znaš...
Ma ne znaš ti ništa....
Ti umjesto mene
ovakvog šarenog,
ovakvog blentavog,
biraš dječake crne,
dječake sive,
dječake bjele,
a ja baksuz,
kao paun godine cijele...
Pa što onda da ti kazujem o leptirima,
o tavanu punom lasta,
o sebi-djetetu visokog rasta...