Više nismo mi...
Sad smo mi ?
Što nismo bili mi kad se patih?
Sad smo mi?
Neka, imaš ti drugih...
Žar mojih želja guta nevinost skupljenu u sjaju jutra...
Kroz sklopljene trepavice probija se poneka kap sreće...
(Upornost se nekad isplati...)
Neka... polako...Još je rano žurit u novi dan....
Ima nešto i u melanholiji....
Kad me opije zasrebre se riječi pred očima...
Ja, kao stari alas tad fatam samo one trajne...
(Pričaće o nama dugo još... uspavljivati me danima...)
Slikaju me kako preturam u mislima po sobi...
Grlim te neželjen jutrom kao nekad...
(Gorčina je temeljna boja mog života....)
Strahujem od samoće...
Koliko puta sam samo zastao pred nama,
bez mogućnosti i snage da ti darujem svijet ?
Strahujem....
Reci: Jesi sretna sada ?
Jer više nismo mi....
Sad sam ja,
sad si ti...