.............
Nisam bio nikad kao ona...ili jesam? Ma, jesam... od istog smo materijala izvajani. Neka svitanja bolje da se ne dese. Neki ljudi da se ne sretnu. Srce mi je i danas potrgano.
Podnosim dan za danom gledajući u zatvorena vrata. Sjene se igraju ocrtavajući izgubljene šljive bjelice. Ima nešto blisko između sjećanja i voćki koje sam brao. Shvatiću valjda jednom i tu vezu.
Ustanem, protegem se da ne zahrđam i odputujem od dnevnog boravka do kuhinje ili spavaće sobe. Daleko je ! (Ako, može mi se..)
Sredina je mjeseca i bez kinte sam. Tako mi i treba, mogao sam se bogato oženiti. Naći razlog da budem nesretan. Sad sam nesretan i dekintiran, da sam se bogato oženio bio bih samo nesretan. Oženio se bez ljubavi i sad se pati u Porshe-u (Tako bi pričali o meni..ili bih to rekao sam o sebi.) Patnja, nema šta.
Početak beskraja. Razmaknem zavjese i pogledam zvjezdano nebo. Neke su zvjezde posebne, osjetiš njihovu ljepotu i pokraj toga što su udaljene milijardama svjetlosnih godina. Svirao bi im, možda neki Nocturno. Možda njen Nocturno.
Imao sam priču o sebi kao pozitivcu. Vjetar je odnio, isprale je kiše. Sve što je laž nestane dok trepneš okom. Pjesak me vuče u rupu bez dna. Sve što čujem su sekunde starog sata koji broje moje trene. Ruga mi se. Govori mi: Još jedan...još jedan prođe, a ti si nesretan...Proće ti čitav život okićen u samoću.
Odmahujem rukom i točim dec krvi u kristalnu čašu. Nazdravljam njenom osmijehu, njenoj sreći. Nazdravljam svima koji je čine sretnom, kad ja to nisam mogao. Oženiću se bogato, bar da znam zbog čeg sam nesretan.