San o jednoj ženi

Poklanjala si, al' si krala
i nevjerna si bila ti.
Ne, suviše mi nisi dala
o mladosti, o mladosti
o mladosti moja.

To škrto sunce što je palo
ta ljubav jadna, krati sni.
Za uspomene to je malo,
o mladosti, mladosti.

Daj, stani na čas
i daj mi snage
da oprostim se bar od nje,
I da mi društvo
pjesmu svrši
i da se časa ispije.

Jos prepun nade, što da radim
na pola puta tek smo mi.
A jutros već su drugi mladi
o mladosti, o mladosti
o mladosti moja.

Da, zbogom
budi bolja s drugim
i daj mu vise nježnosti;
jer to je ništa što ja gubim
o mladosti, mladosti.