....
Ja sam stizao a ti si odlazila za Pariz... Život je pun promašenih trenutaka... Malih, mizernih trenutaka koji kliznu pored nas.. Pod velom noći sam skupio sve sitnice u džep kaputa...sve mostove složio u kofere... Nedosanjan sam ti danas... Neizmjeren i neobrađen kao polje na dnu šibljika.. Čemu sve ovo ? Skupe se u meni leptir pa polete u nebo.... Zagrlim te osmijehom i upitam čija si danas... Čija si ? Gospod te nije pravio za mene...a mogao je.. Ispratiću te bar pogledom... Čas je pogrešan, svijet se okreće na pogrešnu stranu...i sve kao da se urotilo protiv mene... Zora prosipa inje po podignutom reveru..davno sam zaboravio svaku tvoju nevjeru...daleko ih sakrio od svih...od sebe najviše... Sad si već u avionu...motori urlaju,skupljaš koljena i grizeš usne.. Ne brini..sve će biti u redu... Pariz te čeka...