....
Pogledam se i vidim lice starca...
dušu punu mraka koji vreba...
Banalan kraj
gorke kore hljeba...
Ekskluzivitet smrti ostavljam drugima,
prezriv prema svim nevrijednim težnjama...
Robujem dovoljno svojim nemirima,
zbog kojih si ostala sama...
U čekanju najmanje sreće
dokoličarim u prvoj kafani...
Izgorjeće svjet i bez mene,
zato me se bolje mani...