San o jednoj ženi

Dani dođu i prođu, tuga ostane...

Riječi tuđe, riječi moje,

zakopane u vjetar, u zemlju... izgubljene u snijegu,

nikad mi te vratiti neće...

Godinama je sve teže biti sam, bez truna sreće...

Prazne plahte ne nude utjehu... ne nude toplinu poljupca...

A ti... ni okrenula se nisi...

Kazna nečija je u meni upisana... hiljadu ogledala bez ijednog lika...

Šapućem: Daću sve...Sve za tebe ....

Negdje se izgubila zora.. mrakom okovane oči blijede...

Pišem ti: Daću sve...Sve za tebe ....