.......
Znao sam nekad kako se mjeri vrijeme... Počeo bih ga mjeriti negdje oko bunara komšije Dragana, pa do prozora moje bivše drage... ( Koliko li biješe, stotinu koraka ?) ... Imao sam tada mašinu na paru, odvajala je sve zle magije od naših očiju, pravila suncokrete od njih... ( Bestraga trebao sam sve zle tetke zapaliti, crne mačke podaviti...) Jedno jutro je samo prestala raditi.. Znao sam i kuće graditi... Postavio bih kamen, zamislio lađu s njenim imenom i kuća sa jedrima bi polako sebi pravila mjesto u ovom svijetu... U nju sam stavio planinu, izgubljenu istinu....Svu neželjenu djecu.... Februar mi puca u glavu....lomi kosti.... Svašta sam znao... Gdje su neobrane džanarke, naborane podsuknje..ukradene kapi kiše... Da si me pitao gdje je razdvojeno more i to bih ti pokazao...Sve i svašta sam znao osim da nju sačuvam...osim nju da usrećim...Život ima čudan smisao za humor, bratko moj..