San o jednoj ženi

Noćas me posjetio vrag,

ko da zna,

da sam umro ja....

Sa mnom crn mjesec putuje..

Za mnom tvoje srce ne tuguje....

Noćas me posjetio vrag,

ko da zna,

koliko sam ti nanjeo u životu zla....

Osjećaš li gubitak?

Da je djelić tebe nestao sa mnom ipak?

Noćas me posjetio vrag,

ko da zna,

da se neću probuditi iz sna....

Šta reći na kraju...

Ni mudraci živjeti ne znaju?

Da sam te voljeo, jesam !

Da sam to znao pokazati, nisam !

Da li mi je žao?

Uvijek je i bilo samo nisam pokazati znao....

Ispiraš sjećanje na mene,

miris moj...

Hladnoća vode odnosi svu strast,

sav znoj...

Danima poslije tebe nalazim sitnice,

zaboravljeni svijet....

Brojao sam jednom gumice za kosu,

čini mi se ima ih pet....

Sklopljenih očiju slušam kako se oblačiš,

popravljaš šminku...

Još malo i ideš onom svom

gubitniku....

Ni poljubac, više naslonjene usne na obraz..

Krećeš...

Još jednom da popraviš bluzu,

pogužvani veš....

„Srce, čujemo se sledeće sedmice.

Odoh ja.“  (govoriš mi)

„Čujemo se. Ja ću malo probati

da uhvatim sna“....(odgovaram ti)

Zatvaraš vrata.

Izlaziš.

Otvaram oči. Ustajem.

Kako da kažem više da ne dolaziš?

Znaš ne volim te...

Volim djevojku koja nekad bila si,

dok osmijeh od nas krila si...

Znaš ne volim te...

Uspomena za kraj,

oštrice noža u srcu sjaj...

Znaš...

Vidim sve znaš

i briga te baš.....

Sanjaš neke,

savršene, daleke..

U stranu guraš me...

Zbog tog znaš,

ne volim te

i to što si sama,

briga me baš....

Da li bi tvoje crvene cipelice,

bile za to da krenu u šetnju sa mnom?

Niz gradske strme ulice,

da vidiš gdje mi je dom.

Da li bi tvoje male korake,

pridružila mojim nezgrapnima?

Pa ravno niz ove sokake,

da vidimo šta kod mene ima.

Da li bi tvoje male nogice,

bile spremne da zaborave da su umorne?

Pa ravno niz zidova ivice,

roze fasade i skrivene prozore, pravo do mene...

A tamo kod mene ...

Sklanjaš zavjese u stranu i otvaraš prozore kao jabuke, jutrom..Divna jesen... Sunce nestaje u očima tvojim, dubokim virovima duše... Otiću za tren... Bog mi ne da tvoju ruku.. Otiću od tamo gdje nikad nisam bio.. Od prozora tvojih ispod kojih nikad te ne čekah.. Od očiju dubokih kao okean.. Od sreće, u sivilo betona kojim sam okovan...

Jesen... Kestenje pada na krovove obližnjih kuća umjesto kiše... Još sam tu negdje pod prozorima... Otvori ih širom i stavi moje srce pod njih... Čemu strah od ljubavi? Vjeruj u nemoguće, vjeruj u nas koji ne postojimo... Vjeruj u mene koji se moli za te’... I zato otvori širom prozore u ovo divno jutro i stavi moje srce pod njih a ja ću već nekako nać tvoj grad, ulicu i broj... Tvoje srce...

Probijam se kroz dim do tvojih obraza,

jabuka u rajskoj bašti....

Mračno je ovdje,

hajdemo do izlaza...

Lišće šušti pod nogama,

izdaje da smo u bjegu.............

Da nas ne otkriju,

za nama da ne potegnu....

Skriću te za svaki slučaj pod kaput....

Zagrli me..

Znam jedan udaljen svemir,

zvijezdama posut do njega put....

Jutro će, prije neg želimo,

neg se okrenemo....

Misliš da samo tako

nestati ne smijemo?

Drznuti  se moraš...

Disati...

Ljubiti....

Da ne žališ kasnije, znaš......

Da ne tuguješ kasnije, znaš....

Kraljica si,

tvoje kraljevstvo je tvoja soba....

Rob nisi,

što ćeš biti, kad imaš mene za roba.

Dvori tvoji,

Od svile i zlata satkani,

kao i snovi moji,

vječno mladi i mirisni kao jorgovani.

Princeza bila si,

dok smo zajedno kroz polje trčali.

Sad ti se obraćam sa VI,

koraci naši su davno u travi nestali.

Kraljica si,

svakim danom sve oholija,

i zato ti,

neću biti više rob ja.

Još se ne smijem,

još su oči magle skrile...

Znaš,

od tuge nema jače sile....

Još moje srce samuje,

budi se s tvojim imenom....

A ti,

ti i dalje guraš po svom.....

Noći ispraćam u kafanama

i zora mi prostire postelju....

Jedino se konobari raduju

mojoj tuzi, broje novce u veselju......

Godina kao selica odlazi......

Snijeg će ponovo.....

Ćutim,

od imena ti peče svako slovo.....

Još nekad čujem ti srce,

čujem šta si rekla u odlasku....

Čujem

svaku rječ, svaku opasku.....

Još se ne smijem,

još su oči magle skrile...

Znaš,

od tuge nema jače sile....