San o jednoj ženi

Sjaj, sjaj,

u ovoj noći srce mi daj.

Sjaj, sjaj,

samoći nek dođe kraj.

Jutro je na obzorju,

guši Mjesec poljupcima.

Budi uz mene tu,

pokazaćemo mi njima.

Ljubi me, ljubi,

usne mi poljupcima porubi. 

Ljubi me, ljubi,

u ovoj igri jutro će da izgubi.

Pitaće te što i kako,

ti jezik zagrizi i ćuti.

Mi ćemo sa dobrim lako,

ali može zlo za nas čuti.

i.....

Sjaj, sjaj,

u ovoj noći srce mi daj.

Sjaj, sjaj,

samoći nek dođe kraj.

            Vjetar je danas posebno težak. Donosi promjenu. Šapće mi. Podsjeća kako je biti mlad. 

            Plešemo u sjeni zagušene lampe.  Donio je zvuk violine iz komšiluka. Iskušava me srećom.   

            Volim svoj mrak. Srce puno ožiljaka. Nečistu savjest.Volim sve stare stvari koje pričaju izgubljenim sjajem.

            Negdje u meni stara ura kuca i spominje ime tvoje. Sklapam oči, a violina u c molu nailazi na krešendo.

            Sve se mijenja kad pomislim na tebe. Nebo dobije okus sjete. Duša se skupi u zrno pijeska i praznina ovlada.

            Živim za ovakve trenutke jer u njima zablista kosa tvoja. Čemu ljubav bez tebe. Čemu osmjeh bez tvojih usana.

             Oblaci na tren zaklanjaju mjesec i sjene nestaju. Lampa se gasi. U mraku se nekad jasnije vidi. Otvore se putevi skriveni od očiju.

            Razdvojiću Sredozemno more na dva dijela. Već je svijet i onako podjeljen na moj i tvoj dio. Na sreću i nesreću.

            Svoj dio ću obaviti maglom. Sjeta će biti suza u medresi potopljena pepelom. Praviću se da smo još zajedno.

            Vjetar mi nudi sreću kao lijek. Čemu, kad te nema? Biram mrak jer u njemu kao svetionik se pojavi tvoj lik....

......... i violina ućuti.