.........

Published on 13:06, 09/25,2015

            Trebala si jednom pobjeći sa mnom. Negdje...kradom...na sat ili dva. Zaboraviti muža i sve prolazne probleme. Rekao bih ti da te volim. Rekla bi mi da me voliš.. Sve što vrijedi stavili bi u iznajmljenu sobu hotela, u nekom drugom gradu.... u našem gradu... i tu bi ostalo.  Eh...

            Putuješ znam. Pomisliš na to znam. Pomislim na to i sam. Dočekao bih te kao starog druga. To je i najvrjednije čeg se sjećam..... iskrenog prijateljstva koje nije nestalo ni kad je strast izgubila snagu. Da je vratiti sat bili bi pametniji, s manje težnji. Možda bi i izbjegli sve zamke koje nam je život podmetnuo. Eh..

            Sjetićemo se mladosti koja nas je izigrala.... izgubljene boje tvojih obraza....i uraditi pokoji grijeh.  Sve besmislene mostove zapaliti u spavaćoj sobi. Možda, ko zna ? Možda ne bi ni bio grijeh ? Možda je ova razdvojenost grijeh ? Eh...

            Znao bih te pustiti. Ubila bi me kad bi otišla. Navikao sam, ništa za to. Ubijala si me već bezbroj puta. Davno sam se prestao nadati da ćeš svoje sitnice ostaviti kod mene zajedno sa svojim srcem. Ostala je samo jedna .....gumica za kosu. Eh...

             Trebala si jednom pobjeći sa mnom. Javiti grad, hotel i broj sobe.... i sve bi stalo na sat ili dva. Sve bi bilo predgrađe davno izgubljenog sna. Eh..


.......

Published on 13:56, 09/10,2015

Zaboravljam te ..

i ko je kriv za to ?

Zaboravljam te

ne uzmi mi za zlo....

 

            Bijela jedra vode me do Kube. Sloboda. Čuo sam da tamo je komunizam, da tamo je jednakost. Laž draga. Laž. Nema jednakosti na ovom svijetu. Čak i griješimo različito. Patimo različito. Volimo. Evo, ja te volim tako drugačije od drugih.

            Kuba... moja želja, moja ljubav. Biću Hemingvej. Biću starac.... more je tu ispod pramca. Kad prebrodim okean, idem u lov na flamingose... uhvatim čim prije par komada, mjesto pjetlova da nas bude jutrom.

            Poslao sam ti poruku u boci. Na komadu papira je ispisano: Zaljubi se u mene. Voljeću te bezuvjetno. Tvoj Brodolomnik.

            Ponekad učinim pravu stvar. Ponekad sam jak i pravedan.Većinom sam slab i usamljen. Dogodiće se čudo i naćićešeš moje riječi... mene. Preživjeću valjda sve uragane do tad. Vjetrovi su postelja na koju ću leć da bih snio zvjezdano nebo.

           

            Zaboravljam te,

            život mi zaborav poklanja.

            Zaboravljam te,

            neko drugi će da te dosanja.

            Zaboravljam te..

            Zaboravljam te....

            Ne možeš reći,

            da nisam odupirao se.


........

Published on 09:12, 09/07,2015

Ostavi mi dane zarobljene u sreći.

Ostavi mi noći izgubljene u beharu proljeća.

Znam da ću poslije tebe biti čovjek veći,

da ću poželjeti nešto što me na tebe sjeća.     

Sve je jedna tajna i ništa više.

Kiša briše naše poljupce.

Znaš i sama, što biše biše,

nikad više poljubiti neću te.

Dugo smo umirali bez trunka ljeta,

izgnjila srca ne mogu stvoriti plam.

Draga, i pokraj sveg ti si sveta,

a ja, propalica koja će umrijeti sam.