........
Ostavi mi dane zarobljene u sreći.
Ostavi mi noći izgubljene u beharu proljeća.
Znam da ću poslije tebe biti čovjek veći,
da ću poželjeti nešto što me na tebe sjeća.
Sve je jedna tajna i ništa više.
Kiša briše naše poljupce.
Znaš i sama, što biše biše,
nikad više poljubiti neću te.
Dugo smo umirali bez trunka ljeta,
izgnjila srca ne mogu stvoriti plam.
Draga, i pokraj sveg ti si sveta,
a ja, propalica koja će umrijeti sam.