........
Jesen sam izabrao da je zavolim, jer sve je bilo depresivno osim nje i cvijeta jednog u njenoj kosi..Rekao sam da mi ostavi osmijeh za sreću, ko zna, možda mi je zadnji tren i više je vidjeti neću.. Nije me htjela...umjesto osmijeha ostavljala je mene svaku noć, bježeći drugima do jutra...Prstima ih je ljubila, dok sam srca krvava umirao pod kišnim prozorima... Jesen sam izabrao da umrem... Bože, šteta...rumenih oblaka...dalekih obala.. Ja sam zvjezda padalica usnulih vozova...želju ću da im ispunim. Umorne oči sklapam poljupcem. Strah mi pogled vezao za nebo. Vjetar mi jedra skupio pod mišku. Red snova i red mesa...ugarak ugašen na ostavljenom ognjištu....ništa više od tog nisam, sad kad sam pao. Zabilježite negdje da je ubila jednom...Pitaće je neko..slagaće... Ništa je ne dotiče. Sanja. Sve je i krenulo po zlu od kad sanja. Bar nek me se nekad sjeti i priča o željeznim brodovima koji otkrivaju svjetove, o ciganskim očima kojih je pun svemir. Zna li koliko sam je volio ? Ko će da je voli poslije mene?