.......
-Otiću...
-Svi ćemo moja ljepojko, prije ili kasnije otići... Ja sam odavno otišao, samo to još nisi primjetila.
-Samo ti izvrći moje riječi, i pravi se da ti nisam od značaja. Plakaćeš kad odem.
-Čekaću da počne kiša. Neće se primjetiti.
-Nedostajaću ti.
-Misliš moću s mirom piti kafu...čitati novine?
-Bezveze si! (Pruži mi stopala u krilo i otvori novine.) Ovako? I to ti je interesantnije nego pričati sa mnom? Smiješno. Još ću da ti povjerujem.
-Fali ti kafa, nije potpun ugođaj...Ne donosi sud o nečemu na osnovu djelomične slike.
-Hm. Ta ti je na mjestu. (Iskrade se u kuhinju na par minuta i vrati se sa kafom. Zauze šeretsku pozu s nogama u mom krilu, novinama presavijenim u jednoj, a kafom u drugoj ruci.) Zadovoljan?
-Klimnuh glavom.
-(Lagano otpi gutljaj kafe i baci pogled na novine.) Ništa. I s kafom nije nešto interesantno. Bespotrebne informacije, glupost mozga i kafa.Kako možeš u ovome uživati?
-Možda je sve to što kažeš, ali moraćeš uzeti u obzir još nešto osim kafe da bi mogla suditi.
-Šta sad?
-Sklopi oči.
-Sklopila sam.
-Zamisli sad da te neko smara satima prije toga...
-Mrš. Bezobraznik jedan.