San o jednoj ženi

Kad bih birao mjesto, birao bih neko drugo...Sjećanja su čudo...Živim nekada u njima, kada stignem...putujem puno, toliko da se pitam gdje pripadam...kome pripadam ? Dugo nisam svraćao, ništa više nije isto...mislim da izbjegavam stol pun prošlosti..vjerovatno je to..a ni ja više nisam isti.....Uživaš li još u bijelom grožđu kada se vratiš sa posla...u mirisu pjene? Zaturio sam negdje broj zvijezda na tvojim leđima...zaboravljam.... Da me prisjetiš?

Umoran sam...umoran je moj grad, moja ljubav...Ostavljam ti dušu pod nogama.

Presahli su izvori, nestali oblaci...slikam prazno nebo...goli kamen...Reci, reci mi: Nedostajem li ti kad si sama?

Zar ne znaš da samo rijetki danas nisu slijepi ? Gledam te srcem, rukama.. kradem od svih....

Pišem ti, tkam riječi u bijeli papir...Reci, reci mi: Koliko je bilo prije mene..prije mene.. dobrih, zlih...

Zašto su ti lažne zvijezde, crte na dlanu? Zašto je vino prokislo? Nevjero.....

Zašto me nisi spasila ? Skrila od crnih sjena ? Nevjero, zašto nas nije sad bar petoro ?

Sve smo podijelili, leđa sreći okrenuli...i šta nam ostaje, reci mi?

Naću mir u daljinama, pustim otocima....u zloj sudbi što me ubi...

Nevjero........